Barlovci, 24.3.2016. - Veliki četvrtak ili spomen Večere Gospodnje u župnoj crkvi u Barlovcima od 18 sati predvodio je župnik, fra Dujo, uz sudjelovanje četrnaest vjernika župljana, osam muških i šest ženskih, te časne Marine.

Cvjetnicom, nedjeljom, započinje zadnji tjedan pred Uskrs, Veliki tjedan. U velikom tjednu svi dani se nazivaju s "veliki", ali naročito imamo razloga to reći za dane velikog četvrtka, velikog petka i velike subote, koje nazivamo i "sveto trodnevlje", zbog zbijenosti važnih događanja sa Isusom. Neposredno pred izdaju, muku i smrt, koju nije ničim zaslužio već je tako završio zbog povodljive i razularene gomile, Isus daje izuzetan primjer: sebedarje i opraštanje. 
Prvi u nizu dana svetog trodnevlja i najbliže priprave za Uskrs je Veliki četvrtak: 

"uzmite i jedite od ovoga svi ovo je moje tijelo koje će se za vas predati!
Uzmite pijte od ovoga svi ovo je moja krv koja će se za vas proliti!
Ovo činite meni na spomen!"

To je Isus izrekao slaveći Pashu, lomeći beskvasni kruh. Kruh nam daje da živiomo, to je život. Podigao je čašu s vinom koja srce veseli i daje zahvalnost i životnu radost, srce razveseli. I zapovijeda da se to čini i na dalje, ne samo taj puta. Time je ustanovljeno svećeništvo, pa je primarno ovaj dan spomen na Posljednju večeru, ali i dan svećenika.

Drugi važan moment toga četvrtka jeste Isusov primjer poniznosti, Sluge Božjega. Isus je te noći uzeo ubrus i vodu te svojim učenicima oprao noge. Tako je odgovorio na jedno skrovito došaptavanje dvojice apostola koji su se pitali: tko je od nas najveći, tko je prvi među dvanaestoricom. Isus je time rekao da nema šefova, već svi moramo biti sluge:
“Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Mt 20, 24-28)

Treće u ovoj svetoj večeri velikog četvrtka jeste Isusova molitva i znojenje krvavim znojem u Getsemaniju, Masllinskom vrtu. Bio je tužan i tjeskoban, jer nemoguće je objasniti pa i shvatiti toliku ljudsku zloću, zašto netko toliko truda ulaže i energije da bi o glavi radio, a još više boli nezahvalnost tih ljudi za sve što su čuda vidjeli i čuli od Isusa u svojoj sredini, a nisu povjerovali. Nisu zbrojili dva i dva. Poveo je sa sobom i nekoliko apostola da mole s njime u teškim trenucima, ali oni nisu izdržali u molitvi. Zaspali su. Isus ih je nekoliko puta budio riječima: "Bdijte sa mnom!". U mnogim našim župama, ali i po kućama, bdije se "Getsemanska ura". Provodi se jedan sat u meditaciji, molitvi.

Sažetak ili tri važne stvari Velikog četvrtka:
1. Ustanovljena euharistija ili sveta misa i svećeništvo
2. Isus pere noge učenicima
3. Getsemanska ura, bdjeti u molitvi i osluškivati što nam se to govori u čitanju Riječi Božje. 

Župa je spala na 180 vjernika s nekadašnjih 5000. Župljani koji su to uglavnom su već u godinama a mnogo je i bolesnika.