Dijelovi teksta iz knjige: SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE od fra Jurice Šali?a

STARA ŽUPA DRAGO?AJ

Slijede?i povijesne izvore, nalazimo da je župa Drago?aj postojala u drugoj polovici 16., tijekom 17. i po?etkom 18. stolje?a. Malo imamo podataka o postojanju župa u banjalu?kom kraju iz spomenutog vremena, ali i to što znamo, dovoljno svjedo?i o drago?ajskoj župi, koja je svojom organizacijom okupljala vjernike na širokom prostoru, ?ije su krajnje to?ke u trokutu bile: Vrbas kod Zalužana, Jorgi?a klupe i Krnjin, vrh na Kozari. Zahvaljuju?i toj župi, zajedno s moti?kom i banjalu?kom, sa?uvan je kontinuitet katolicizma u banjalu?kom kraju, u onom sumornom vremenu prvog dijela turske vladavine u Bosni. Uz tako malo podataka i mnogo neodre?enosti, teško je govoriti o ovoj staroj župi. Me?utim, s ovo malo podataka naziru se njene konture, što nam je dovoljno, da bar donekle rasvijetlimo povijest ove župe.

Povijesni izvori

Prvi spomen o postojanju župe Drago?aj bilježimo u razmiricama i sudskim raspravama 1567. i 1583. godine, u kojima se spominje fra Marko, župnik u Drago?aju. Ovi izvori potvr?uju da je Drago?aj ve? 1567. godine imao župnu organizaciju. To je prvi spomen župe Drago?aj, koja se spominje sve do po?etka 18. stolje?a. Godine 1623. provincijal Bosne Srebrene, fra Marijan Pavlovi?, u izvješ?u što ga je poslao u Rim, pored banjalu?ke, spominje i drago?ajsku župu. Apostolski administrator Bosne, biskup fra Tomo Ivkovi?, u izvješ?u iz 1630. godine spominje tri župe u Banjalu?kom kraju: Banju Luku, Motike i Drago?aj. On je u kanonskim pohodima obilazio Bosnu i Slavoniju 1626-1630. godine. Njegovo izvješ?e o tim obilascima objavio je 1934. godine dr. Krunoslav Draganovi?, u ?asopisu "Croatia Sacra". U prvom kanonskom pohodu, najvje­rojatnije 1626. godine od banjalu?kih župa obišao je samo Drago?aj. Istom prigodom u Bukovici je u dva navrata krizmao 124, a u Drago?aju 58 krizmanika. Prilikom drugog dolaska pohodio je sve tri banjalu?ke župe. U Drago?aju je krizmao 14 krizmanika. Tre?i i posljednji put, najvjerojatnije 1630. godine obišao je sve tri župe banjalu?kog kraja i u Drago?aju krizmao 120 pripravnika. Ina?e, uvažavaju?i Ivkovi?evo izvješ?e, dolazimo do zaklju?ka, da Drago?aj kao župa u susjedstvu nije imao samo preostale dvije banjalu?ke, nego i župe: Lijev?e, Majdan i Kozarac. U izvješ?u iz 1655. godine biskup fra Marijan Maravi? spominje tri župe u banjalu?kom kraju. Dakle, spominje i Drago?aj. Više pojedinosti o drago?ajskoj župi donosi biskup fra Nikola Olov?i?, nakon kanonskog obilaska 1672. godine. U izvješ?u o istom pohodu daje opis pojedinih župa.' Nakon obilaska i prikaza banjalu?ke i moti?ke, spominje da je 24. svibnja pohodio župu Drago?aj. Prema njegovom svjedo?enju, tu nije našao crkve, ali na?e nešto što je na nju nalik, nekakvu gra?evinu od drveta, sagra?enu na mjesnom groblju." Iz izvješ?a se može razaznati da je Drago?aj kao župa pripadao fojni?kom distriktu. U župi je bio namješten franjevac iz Fojnice, koji je lijepo vodio zajednicu vjernika. Drago?aj je tada brojio 1.200 vjernika, od kojih su 953 pristupili sakramentu sv. Potvrde. Neki od župljana su se rastali, potjerali zakonite žene i doveli druge. Biskup bilježi da je jednog takvog brakolomnika naveo na obra?enje i pokoru. Ove iskaze s nešto više pojedinosti potvr?uje biskup fra Marijan Maravi?, koji 1675. godine šalje izvješ?e Kongregaciji za širenje vjere, gdje spominje župu Drago?aj. Bilježi da je tada župa imala 1.800 vjernika. Jako skromni župni stan i crkvica bili su u Orlovcu. Crkvica je posve?ena sv. Vidu. Na blagdan Gospe od an?ela na Crkvenama se služi sv. Misa. Sve se ovo gotovo slaže s iskazima biskupa Olov?i?a. Ve? imamo jasne dokaze o postojanju župnih objekata, samo ne znamo gdje je što, na Crkvenama ili Lovri?a glavici? No, najbliži smo istini ako kažemo, da je župni stan bio na Lovri?a glavici a crkvica na Crkvenama.

Prostor župe

U drugoj polovici 16. stolje?a u banjalu?kom kraju bile su samo dvije župe. Gradska, ograni?ena na grad i prigradska sela na istoku i jugu, dok je na podru?ju sjeverozapadno od Banje Luke bila župa Drago?aj. Granica izme?u tih dviju župa bila je negdje u Rakovcu i na po?etku Šargovca. U prvoj polovici 17. stolje?a stvorena je i tre?a župa Motike, koja je popunjavala prostor sela pri gradu, izuzetih od gradske i drago?ajske župe. Drago?ajska župa imala je veliki prostor, kojemu je teško odrediti granice. Uglavnom se ograni?avala na Drago?aj i Ivanjsku u tadašnjim okvirima. S novoformiranom moti?kom župom granica je uglavnom poznata. S Vrbasa je išla po sredini Vujnovi?a i sjekla prostor Šargovca, ?iji je gornji, manji dio pripadao Drago?aju. Granica je dalje išla na ?elanovac, te Keskenova?om i Maršalom vodila na Jorgi?a klupe. Nejasno je, gdje je bila granica prema Bronzanom Majdanu i Kozarcu. Naime, tada je Kozarac imao svoju župu a u Bronzanom Majdanu je obitavala ove?a skupina katolika, koja je pripadala župi Majdan (Kamengrad). Tako?er je nepoznato kakva je situacija s Trnom. Da li je pripadao gradskoj ili drago?ajskoj župi? Da li je koncem 17. stolje?a imao vlastitu župu? Te granice je teško odrediti. U takovoj neodre?enosti jasno je sljede?e: župa je pokrivala životni prostor katolika Drago?aja i Ivanjske, s nejasno?ama u Trnu. U takvom kontekstu granicu bi mogli povu?i izme?u današnjih Matoševaca i Bistrice, iznad gornje Ivanjske na sam vrh Krnjin. Zbog najasno?a u Trnu ostaje otvoreno pitanje, gdje je Drago?aj grani?io s Lijev?em, ?ija se župa tako?er spominje u 17. stolje?u. Kako vidimo, drago?ajska župa nije zahva?ala samo prostore Drago?aja, niti istog mjesta u ondašnjim okvirima, nego mnogo ve?e podru?je, koje je obuhva?alo i ivaštanski kraj. U ondašnjem postoje?em rasporedu naselja u banjalu?kom kraju, pored grada, postojala su tri sela, ili bolje da kažemo seoska podru?ja: Motike, Drago?aj i Ivanjska. Njima se kao zasebna cjelina može pridodati Trn s Bukovicom. Dok su se okviri ondašnjih Motika poklapali s moti?kom župom, dotle je drago?ajska župa pokrivala preostala dva seoska podru?ja, Drago?aj i Ivanjsku. Ivaštanski kraj, uklju?uju?i i prostor Šimi?a, do danas je ostao u istim granicama, dok je Drago?aj pretrpio zna?ajne izmjene. Tadašnji Drago?aj se protezao na podru?ju cijelog sutoka rje?ice Drago?ajke, do njenog utoka u Vrbas. Župa je uz Drago?aj vezala prostore današnjih sela Bukovice, Barlovaca i Jablana. Ta veza je bila vrlo jaka, pogotovo kada znamo, da su se u kasnijem turskom periodu na Crkvenama pokopavali vjernici iz spomenutih sela, ?ak i iz Trna, pored ve? postoje?ih groblja Suvaja, Bešlenice, Bijede i Gaji?a. Svi dijelovi drago?ajske župe nisu bili jednako naseljeni. Najnaseljeniji su bili dijelovi tadašnjeg srednjeg i donjeg Drago?aja. Uz njih gusto je bila naseljena Bukovica. Ivaštanski kraj je bio rje?e naseljen, pogotovo šimi?ki i preostali kozarski dio.

Služba Božja

O održavanju Službe Božje u drago?ajskoj župi ne možemo mnogo odre?e­noga re?i. Tek u drugoj polovici 17. stolje?a izvori spominju skromnu crkvicu i praksu da se na Crkvenama služi sv. Misa na blagdan Gospe od an?ela. A što je bilo do tada? Da li su jedina mjesta okupljanja drago?ajskih katolika u drugoj polovici 17. stolje?a bila skromna crkvica i Crkvene? Ako sagledamo ondašnje prilike, moglo bi se naslutiti pet-šest mjesta okupljanja drago?ajskih katolika. Jedno od mjesta okupljanja katolika Drago?aja bila je trnska crkva sv. Ivana Krstitelja. Iz sudskih rasprava o sporu oko trnskog mosta sedamdesetih godina 17. stolje?a vidi se da su vjernici Drago?aja dolazili na Službu Božju u Trn. Tu se podrazumijevaju oni župljani iz donjeg dijela župe, s prostora današnjih Kuljana, Barlovaca... No, kako više nisu mogli dolaziti zbog dotrajalosti mosta, oko 1670. godine prestali su dolaziti u crkvu sv. Ive u varošici Trnu, s desne strane Vrbasa. Jedni su pošli u Bukovicu a drugi na Crkvene i Lovri?a glavicu. Drugo mjesto zborovanja katolika bilo je u Bukovici, vjerojatno kod ku?e nekog uglednog katolika ili na groblju Suvajama. Sam biskup fra Tomo Ivkovi? je 1626. godine u dva navrata podjeljivao sakramenat sv. Potvrde u spomenutom selu, što pretpostavlja pogodnost za okupljanje katolika. Tre?e mjesto je Lovri?a glavica sa župnim stanom i skromnom crkvicom (koja je mogla biti i na Crkvenama). ?etvrto mjesto bile su Crkvene. I tu bi misnik povremeno držao Službu Božju, pogotovo na blagdan Gospe od an?ela. Mogu?e je da je ve? pred Veliki Be?ki rat (1683-1699.) groblje Crkvene postalo središnje mjesto okupljanja drago?ajskih katolika. Kako je u to vrijeme Katoli?ka Crkva doživljavala blagi preporod u Bosni, mogli su se i drago?ajski katolici angažirati i sagraditi pristojnu crkvu od kamena na Crkvenama. ?ini se da su je tada i sagradili. Gotovo sto godina kasnije 1777. godine biskup fra Marko Dobreti? spominje, kako je na svetkovinu sv. Roka na Crkvenama služio sv. Misu na veoma starom i nepokretnom kamenom oltaru, koji je predstavljao ostatak crkve sv.Vida iz ranijih vremena3. Znaju?i da je u Drago?aju sredinom 17. stolje?a bila samo trošna drvena crkvica i da katolici poslije Velikog Be?kog rata nisu bili u stanju sagraditi kamenu crkvu, morali bismo zaklju?iti, da su Drago?ajci tu crkvu sazidali pred sam po?etak Velikog Be?kog rata. Ova pretpostavka o crkvi sv. Vida može biti prihvatljiva, ako se isklju?i mogu?nost da ista crkva datira iz predturskog vremena. Kako je u ratnim vremenima nestalo drago?ajske župe s crkvom sv. Vida i župnim stanom na Lovri?a glavici, preostali vjernici su se opet okupljali na Crkvenama. Peto mjesto okupljanja drago?ajskih vjernika bilo je Ojdani?a brdo. Tu su se sabirali oni iz gornjeg Drago?aja. Na brdu je bilo staro groblje Tu?jak, upravo na današnjoj raskrsnici seoskih puteva, pored ku?e pok. Nike Bijeli?a. Tu su se do prije pedesetak godina mogle vidjeti nadgrobne plo?e sa znakom križa s donje strane. Te plo?e mještani su lomili i uzidavali u temelje ku?a. U udaljenim ivaštanskim selima moralo je biti bar jedno mjesto zborovanja katolika. Vjerojatno je to bilo jedno od starih groblja ili ku?a kojeg uglednijeg katolika.

Nestanak župe

Župna organizacija u Drago?aju iš?ezava u ratnim, gladnim i kužnim godinama koncem 17. i po?etkom 18. stolje?a. S intenzitetom sukoba u Velikom Be?kom ratu (1683-1699.) rasle su tenzije nesigurnosti u banjalu?kom kraju, što se nepovoljno odražavalo na katoli?ki živalj. Kulminaciju sukoba u ovome kraju predstavljalo je austrijsko zaposjednu?e Banje Luke 4. rujna 1688. godine i brzo povla?enje austrijske vojske prema Savi. Situacija je postajala sve gora. Mnogo je katolika stradalo u sukobima i turskim racijama. Neki su se povukli preko Save a preostali - ne mogavši opstati na vjetrometini uz Vrbas, kuda su prolazile i sukobljavale se vojske - povla?ili su se u zaklonitije brdske krajeve. Tako se drasti?no smanjio broj katolika u donjem dijelu drago?ajske župe pri Vrbasu. Na istome prostoru mogao je opstati tek neznatan broj katolika. Kada je nastalo nešto mirnije vrijeme, pored nesigurnosti i odmazde Turaka, poneko se vratio na staro ognjište. Dakako, u dogovoru sa spahijom. Ipak, ve?ina ognjišta katolika uz Vrbas ostala je pusta, jer su ratne tenzije i dalje potiskivale katolike, sve dalje od rijeke. U ponovnom ratu s Turskom (1716-1718.) Austrija je - pored ostalih mjesta - osvojila Dubicu 1717. godine. Dubi?ki Turci i muslimani su našli izbjegli?ki dom u Trnu sve do povratka 1741. godine. Teško je povjerovati da su primljeni u muslimanske ku?e. Imali su na raspolaganju ku?e i imanja katolika rastjeranih u ratu. Ako je koji katolik preostao, ili se vratio na ognjište, opet jedoživio sudbinu izgona. Tako su se Dubi?ani smjestili i proveli navedeni period u ispražnjenom prostoru izme?u Klašnica i Zalužana. Me?utim, i u gornjem dijelu župe katolici nisu mogli živjeti u miru. Narodna predaja pripovijeda, kako su Turci sasjekli katoli?ki puk i sve?enika, sabrane na Službu Božju na Lovri?a glavici u Orlovcu. To je sasvim mogu?e u vremenima, kada su Turci pokazivali veliku brutalnost prema preostalim katolicima, zbog rata s katoli?kom Austrijom i prodora njene vojske u banjalu?ki kraj. Pomišljamo da se to dogodilo u vremenu Velikog Be?kog rata ili najkasnije u ratu 1716-1718. godine. U svakom slu?aju, vjernici su zatjerani dalje u brda gornjeg Drago?aja i Ivanjske. Drago?aj nestaje kao župa a 1720. godine stvara se župa Ivanjska, koja obuhva?a prostore ugasle drago?ajske župe. Iz svega ovog priloženog možemo konstatirati da tijekom Velikog Be?kog rata i rata s Turskom 1716-1718. godine prestaje postojati župa Drago?aj. Njen prostor s vjernicima preuzima novoformirana ivaštanska župa a Crkvene, Lovri?a glavica, Ojdani?a brdo i rje?ica Drago?aj ?uvaju spomen na tu staru župu, koja je obuhva?ala sutok istoimene rje?ice i njenih rukavaca, od To?kova iznad Matoševaca, gdje je izvor Drago?ajke, do njenog uviranja u Vrbas kod Zalužana.

1 Usp. Starine]A, Knjiga XXXVI, Zagreb 1918, str. 35-36
2 "... nec hic inveni ecclesiam, sedlignumaliquod, quodfuerit in locomodernicoemeterii",Nav. dj., str. 35
3 "... celebravit in altari Lapideo, perantiquo, et immobili, in quo loco existerat... Ecclesia S. Viti...", J. Jeleni?, Monumenta Franciscana Iugoslavica, volumen I, Mostar 1