Sv. Vida, zaštitnika naše župe, ove godine proslavili prvu nadjelju, 21.6.2026., tj. nakon spomendana koji je bio u ponedjeljak 15. lipnja u ponedjeljak. Misno slavlje predvodio banjolučki biskup Željko Majić uz fratre koncelebrante samostanskog područja Petrićevac i župnikaTrna, te svećenika u miru, našega fra Duje, uz njih je bio umirevljeni vlč. Anto Orlovac, ukupno sedam svećenika.
Naroda je također pristiglo sa svih strana, iz drugih župa banjalučkog dekanata, kao i iz Hrvatske pristiglih bivših župljana. Liturgijsko pjevanje vodio pjevački zbor župe uz orguljsku pratnju mlade studentice Dorotee iz Petrićevca.
O ovome slavlju pročitajte detaljnije na stranicama naše biskupije klikom na ova slova ispod:
„Može ostati bez kuće, ali ne bez ognjišta ljubavi. Može biti daleko od rodnoga kraja, ali ne daleko od Boga. Može izgubiti zemaljsku sigurnost, ali ne i nadu u vječni život“, poručio je biskup. Govoreći o stradanjima kroz koja je prolazila Banjolučka biskupija, podsjetio je na ratove, progone, razaranja i raseljavanja, ali i na postojanost vjernika koji su kroz teška vremena sačuvali vjeru. Zahvalio je svim poznatim i nepoznatim svjedocima vjere – roditeljima, djedovima i bakama, majkama koje su čuvale molitvu u obiteljima te svećenicima koji su ostali uz svoj narod. Na kraju propovijedi zazvao je zagovor svetoga Vida za župu Barlovci, sve raseljene Barlovčane i cijelu Banjolučku biskupiju, moleći za milost postojane vjere, nepokolebljive nade i djelotvorne ljubavi.„Može ostati bez kuće, ali ne bez ognjišta ljubavi. Može biti daleko od rodnoga kraja, ali ne daleko od Boga. Može izgubiti zemaljsku sigurnost, ali ne i nadu u vječni život“, poručio je biskup. Govoreći o stradanjima kroz koja je prolazila Banjolučka biskupija, podsjetio je na ratove, progone, razaranja i raseljavanja, ali i na postojanost vjernika koji su kroz teška vremena sačuvali vjeru. Zahvalio je svim poznatim i nepoznatim svjedocima vjere – roditeljima, djedovima i bakama, majkama koje su čuvale molitvu u obiteljima te svećenicima koji su ostali uz svoj narod. Na kraju propovijedi zazvao je zagovor svetoga Vida za župu Barlovci, sve raseljene Barlovčane i cijelu Banjolučku biskupiju, moleći za milost postojane vjere, nepokolebljive nade i djelotvorne ljubavi.
„Može ostati bez kuće, ali ne bez ognjišta ljubavi. Može biti daleko od rodnoga kraja, ali ne daleko od Boga. Može izgubiti zemaljsku sigurnost, ali ne i nadu u vječni život“, poručio je biskup. Govoreći o stradanjima kroz koja je prolazila Banjolučka biskupija, podsjetio je na ratove, progone, razaranja i raseljavanja, ali i na postojanost vjernika koji su kroz teška vremena sačuvali vjeru. Zahvalio je svim poznatim i nepoznatim svjedocima vjere – roditeljima, djedovima i bakama, majkama koje su čuvale molitvu u obiteljima te svećenicima koji su ostali uz svoj narod. Na kraju propovijedi zazvao je zagovor svetoga Vida za župu Barlovci, sve raseljene Barlovčane i cijelu Banjolučku biskupiju, moleći za milost postojane vjere, nepokolebljive nade i djelotvorne ljubavi.
