Blagdan Magna Domine ili Velike Gospe toliko je omiljen u našem narodu da gotovo i nema onog koji nije čuo za Trsat, Mariju Bistricu, Gospo od Kamenitih Vrata, Aljmaš, Međugorje, Olovo, Kondžile kao i naša banjalučka svetišta, Ivanjsku, groblje Crkvina te Trapiste i župu "Marije Zvijezde". U svome životu susretala sam se s raznim Marijama, Gospama, kipovima i svetištima a sve su u biti bile i jesu - jedno. Marija Majka Isusova i Majka naša. Žena koja je svoj život provela u običnoj svakodnevnici, prošla sve etape življenja ovozemaljskog života s tim da je neokaljana od grijeha rodila Spas čovječanstva samoga Gospodina Isusa Krista. Majka Božja umrla je kao i svi ljudi na ovom svijetu. No, njeno tijelo neraspadnuto u grobu uzneseno je sa njenom dušom u nebo, u slavu Boga Oca.
Pravoslavni vjernici štuju ovaj blagdan kao " Usnuće Bogorodičino" a rimokatolici ga štuju kao Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Dakle, i kod jednih i kod drugih potvrđeno je da se Marija, Majka Božja dušom i tijelom, očuvana od grijeha nalazi u slavi Boga Oca svemogućega i svoga Sina Isusa Krista.
Nekad se ipak čini da je Marija stavljena u neku drugu dimenziju štovanja, neku dalju sferu a ne ovozemaljsku. Ona je ipak tu, posve blizu naših života, misli i djela. Marija je doista proživjela sve faze naše ljudskosti, bila majka i prolazila svu muku i bol promatrajući patnje svoga Sina. Nije čudo onda, da je toliko omiljela u narodu, da su toliki zavjeti i zagovori učinjeni upravo Njoj na čast.
Vječita inspiracija umjetnicima, slikarima, pjesnicima, književnicima. Majka Božja bila je žena svih stoljeća iza nas, ona je i danas prisutna u našem vremenu. šalje nam svoje znakove. Kao i druge znakove vremena i Marijino prisustvo u našem vremenu treba moći vidjeti i osjetiti. Najlakše je ostvariti bliskost s Gospom u molitvi. Krunica je dio molitve koju je sama Majka Božja preporučila a koju je i sam papa Ivan Pavao II tako žarko molio. Marija je vječita i neiscrpna inspiracija. Zato će i ove godine svetišta biti prepuna hodočasnika, vjernika, bolesnih i zdravih, siromašnih ili bogatih, raznih društvenih slojeva, starih i mladih. Na Veliku Gospu Majci Božjoj se približi molitvom kakvim zavjetom ili jednostavno šutnjom, lako ćes spoznati odraz sebe i svoga života, jer Majka Božja sluša i čuje naše potrebe, strepnje, neizvjesnosti i brige. Jer majka osjeća sve ono sto njeno dijete proživljava.
Na Veliku Gospu misli mi idu k zemljama gdje se vode žestoki ratovi, gdje svakodnevno ginu nevini ljudi, žene i djeca, u one kutke zemlje gdje glad i siromaštvo vladaju zbog nezajažljivog i bezosjećajnog bogatog svijeta, u dijelove zemlje gdje pravo i dostojanstvo žene iz dana u dan biva gaženo i uništavano, neka Majka cijeloga svijeta izmoli kod svoga Sina Isusa Krista milost da u te zabačene kutove zemlje dođe radost života, nada u neko bolje sutra, a nama vjernicima da Marija uvijek bude oslonac u teškim časovima života kad nam se križevi čine preteški, kad prijeti opasnost da padnemo pod njihovim teretom. Neka Majka Božja bude utjehom.
PISMO O DJEčJOJ MADONI
Sam sam u kuci kraj jezera,
I ženi pišem pismo:
"Preko televizijske antene,
Dok ovdje u proljeće bili nismo,
U kuću udari grom,
I kroz debeli zid probi,
Ostatke ploče možeš naći
čak u trećoj sobi,
Pa stanem i promatram,kako deset centimetara od otvora,
Gdje je sijevnuo grom,
I gdje još i sada komad drveta treperi,
Na zidu visi slika jedne Žene,
Kako drži malog dječarca na ruci.
Narisala ju je jedna od naših kćeri,Dok je deset godina bila stara,
Slika je Madone.
Pa gledajući tu sliku hvalim,
da u doba kada je kresnula munja
U toj sobi spavali nismo,
I u molitvi tihoj završavam pismo...