Ova pjesma, zapravo proza u poeziji, o smislu i posljednjim stvarima Ivan je skromno postavio na forumu. Naravno, prebacujem ga ovdje da je svima dostupniji. Vama pak, dragi posjetitelji, preporu?am da malo pro?ešljate ove stranice u potrazi za Ivanovim tekstovima. Napominjem da ih ima još u onoj staroj @-knjiga, pa ovdje na forumu i jedan ve?i dio je pod linkom "australian open". I meni je žao, a i autor je znao biti žalostan zbog toga što nema više vaših osvrta.
Neki od vas, kod naših susreta "o?i u o?i", izražavali su svoj ushit i veliko zadovoljstvo pisanjem ovdje na stranicama, pa tako i  Ivanovim pisanjem. Tad sam molio i sad vas molim, ostavite vaš osvrt od samo jedne re?enice, ne treba više. Svi ?emo biti zadovoljniji. Osvrte od danas možete unijeti uz prethodnu prijavu na stranicu. Bio sam prinu?en postaviti takvu zaštitu zbog svih onih reklama. Uživajte u ?itanju. Josip Anuši?

Sasvim obi?ni odlazak

Kako postajem stariji
sve više mislim o svom odlasku
o ne, ne bojim se ja toga
pro?i ?u ja kroz ta vrata
ali misli o svemu tome ipak gmižu mojom glavom.
Skoro da mogu vidjeti i cijelu sliku svega toga.
Jedno jutro ja i moja žena u krevetu,
" Ivane Ivane, ustaj ?ovje?e, 8 je sati " ona ?e
Ivan ne?e odgovoriti.
Ja ?u tada sjediti negdje gore visoko na oblaku i
smijati se
da da, smijati se
smijati se i gledati svoju prestrašenu ženu.
Ona ?e brzo shvatiti " strašnu " istinu.

Ivan je umro...
umro u snu,
u krevetu
poput kukavice.
" šta da radim, šta da radim " misli?e ona
" Zovi prvu pomo? ili policiju " mirno govorim ja s oblaka.
Ali ona me ne može ?uti.
Na um joj pada prva pomo? i ha ha njen ljubavnik.
Moja žena ima ljubavnika
ve? odavno to znam.
" Ne zovi tog kurvinog sina " ve? malo iznerviran govorim ja.
No, ona ipak zove njega.
" Halo S. moj muž je umro " uzbu?eno ?e ona.
" Kako umro, kad " uplašeno ?e ljubavnik moje žene.
" Sad su oboje uplašeni " mislit ?u ja.
Toliko ljudi ipak nisam mislio uznemiriti...
" ?uj, ja bih došao ali....... , jednostavno ne mogu,
tu mi je žena... znaš kako je. Vozim je sad na kurs ikebane " melje S.
S. je ipak samo kukavica,
a i žena mu je ljubavnica u?itelja ikebane.
I moja žena napokon zove koga treba i
ja kona?no odahnem na oblaku.
Slijede?eg dana skupilo se nekih ljudi oko
onoga što je ostalo od mene.
Ima i žena.
Neke od njih sasvim dobro izgledaju.
Nije ih puno briga za mene mrtvog,
nije ih bilo puno briga ni za mene živog.
Moja žena ?utke sjedi i misli:
" Ja sam ga ipak voljela. Nekad davno voljela sam tog bastarda "
Ja ?u i dalje sjediti gore visoko na oblaku i
smijati se
i
?ekati moju ženu
da i ona do?e gore
da je pitam neka pitanja.
Oh, ne boj se ljubavi moja,
ja te još uvijek volim,
zapravo
volim te više nego
ikad.