Samo naša župa danas ima trostruko slavlje: prvo i najvažnije svetkovina Presvetoga Trojstva koju slavi Katolička Crkva po cijelome svijetu, drugo je slavlje zaštitnika župe koji pada na 15. lipnja, a treće je slavlje prvoga podjeljivanja sakramenta euharistije za dvoje mladih ili prva pričest. Preostali župljani, ove raspršene župne zajednice, skupa sa svojim duhovnim skrbnicima ujacima fratrima, radosni su za svako slavlje sakramenata inicijacije kroz godinu, bilo krštenja i krizme ili kao u ovom slučaju prve svete pričesti.
Župna crkva je bila ispunjena i hodočasnicima sv. Vidu i /ili obiteljima i rođacima prvopričesnika. Misno slavlje je predvodio fra Domagoj Šimić, gvardijan samostana Petrićevac u zajedništvu s još pet svećenika iz banjolučkog dekanata: vlč. Žarko Vladislav Ošap, vlč. Zlatko Matić, fra Dujo Ljevar, fra Rafael Ivankić, fra Ivo Orlovac župnik barlovački.
Fra Domagoj je u propovijedi posvetio dostatnu riječ i pažnju svakom današnjem spomenu. Kao prvo otajstvu Presvetoga Trojstva kojega ljudski um ne može svojim snagama dokučiti, koje je i temelj naše vjere trojstva u jedinstvu, jedan Bog a tri božanske osobe čije je sveza savršena ljubav, koju bi mi vjernici, koliko god možemo, prenijeti u svoj život, biti caritas ili ljubav. Sv. Vid u svojoj vjeri imao to svjedočanstvo ljubavi, pa i umrijeti zbog te autentične vjere. Pokazao je to svjedočanstvo ljubavi. Sveti su, pa i sveti Vid, uzori za našu vjeru kroz svoju molitvu, predanost Bogu i bližnjemu. I za ove naše prvopričesnike možemo reći da su svete duše, i zbog svoje mlade dobi meiskvareni i iskreni. U nastavku je propovjednik iz oltarskog buketa uzeo jednu lijepu ružu za prispodobljavanje, a potom je trgao latice cvijeta i bacao na pod navodeći kušnje života i grijeh na koji malo po malo pristajemo kako postajemo stariji. Lijepa ruža je na kraju postala "očerupana", kao duša onih koji pristaju na grešnički život. Na kraju je zaželio prvopričesnicima da ustraju u životu po vjeri, da na kraju ne postanu "ogoljeni" kao ova ruža.
Slijedila je euharistijska služba i prva pričest za naše uzbuđene, nestrpljive, prvopričesnike. Na kraju mise fotografirali su se svećenici koncelebranti s prvopričesnicima. Jako znakovit prizor, dok je župi u godinama prije rata bivalo 100 i više prvopričesnika po jednom godištu, danas skroz drugačiji omjer, više svećenika nego prvopričesnika, ali srce veseli i njih dvoje. Veliki su kao "dva milijuna ljudi" i više. Čestitke Ivani i Mateu na primanju još dva sakramenta, ispovijedi i danas pričesti, uz molitvu da ustraju u svetosti vjere.
