Kompjuterski polupismen nekako sam i ja, nakon duže i teže bolesti, otkrio famozni YOU TUBE, mjesto gdje možete na?i sve mogu?e video zapise od onih glazbenih, isje?aka iz filmova, samouradaka svakolikih tema i svega drugoga što se zabilježava iz nekog razloga. Ponekad i bez razloga, a razlog se vremenom nametne sam od sebe.
U po?etku sam gledao video zapise vezane za protekli rat, onda isje?ke iz nekih starih dobrih filmova, i naravno mjuza. Pogledao sam video pjesme nekad popularnog Bijelog Dugmeta i brzo zaklju?io da to više NE RADI kad sam ja u pitanju. Jednostavno te stvari me ne mogu više pokrenuti ni na što. Il sam ja mrtav il je mjuza Bijelog Dugmeta umrla, neznam ni sam. Poslušao sam još neke od bivših VELI?INA yu glazbene scene i, i, i, šta da vam kažem. Veli?ine nisu više tako velike kako mi se nekad ?inilo. Da li sam ja to odrastao ili sam ?ak i prerastao te veli?ine opet neznam.

Famozna Azra danas u mojim ušima zvu?i nekako nedoraslo i preuveli?ano i ?ini se kao dijete koje je slu?ajno navuklo prevelike o?eve cipele. Poslušao sam još neke druge koji su svojim dugim kosama i orlovskim nosevima treštali po Fender gitarama i skoro da su me otjerali u WC. Najsmješniji od svih bile su nekad ?uvene Divlje Jagode od kojih je pjeva? Ante Jankovi? samnom služio nekadašnju vojsku.
Nisam se mogao oteti utisku koliko je na njihovoj mjuzi bilo PROVINCIJSKE PRAšINE i ni najve?a metla u mojoj glavi nije to mogla po?istiti.

"Koji je to belaj s tim ljudima" pitao sam se ja? šta se to zbilo sa njima i njihovom mjuzom? Zašto to ne radi za mene onako kako je nekad radilo?” Pa odgovor na sve to i nije baš tako težak kako se ?inilo u samom po?etku. Jednostavno re?eno ostarilo se ahahaha i lizalo nije više slatko kako je to nekad bilo. Od tih vremena u kojima je ta mjuza radila za mene prošle su mnoge "muzike" kroz moj život i ostavile svoj trag i napravile neku barijeru od svega toga. Jednostavno prešao sam taj neki imaginarni most u prošlosti i most se srušio sam od sebe, ili sam ga ja srušio, i povratak više nije mogu?. Ostaje sve to nekome drugome da radi od toga što ho?e, da, ako ho?e razgr?e tu provincisjku prašinu i pokuša prona?i poneki skriveni dijamant. Good luck, sretno vam bilo.

No nisam baš potpuno razo?aran u svemu tome. Zapravo nisam razo?aran nimalo. Oni su ostali tamo negdje daleko u prošlosti, ja sam se pomaknuo malo naprijed i možemo sasvim ugodno i dobrosusjedski živjeti. Nemojte mi samo puštati sve te gore nabrojane i za mene ?e " Bosna biti mirna". Pa, pitate se možda, a šta pustiti? Pa, pustite Cigane. Eto šta. Pustite mi Cigane nek sviraju. Mislim na prave Cigane, one crnpuraste zahebante koji i u 21. stolje?u još uvijek stavljaju zlatne zube u usta da pokažu svoj status, cigane koji nose bijela odijela i sviraju violine, tambure, trube i sve mogu?e što proizvodi zvuk. Uvijek sam bio op?injen Ciganima i njihovom filozofijom života u kojoj je najvažnije ono danas, a sutra ?e ve? biti nekako jer to sutra ionako nitko nam ne garantira da ?emo i do?ekati. A Cigani su tu filozofiju DAJ MI DANAS A SUTRA šTA BUDE doveli do savršenstva. Stilom života preto?enim u mjuzu, glazbu, oni se vesele, pla?u, proklinju, jadaju i sve to ho?e da podijele i sa drugima koji su voljni otvoriti uši i ?uti šta je to ovaj život naš svakdašnji.

I tako i ja ovih dana preko toga YOU TUBE preslušavam cigansku mjuzu iz naših krajeva, pa onda onu rumunjskih Cigana, pa ma?arskih, ruskih, i naravno mojih favorita španjolskih Cigana koji su od Flamenka napravili zaštitni znak španjolske. Neznam da li ste ?uli za kafandžijama poznatu Vidu Pavlovi? i njen baršunasti ciganski glas koja je umrla i svojim slušateljima ostavila hrpu emocija preto?enih u pjesme poput one ?uvene i ponajbolje njene pjesme koja ide nekkao ovako: ” pjevala sam dugo dugo i voljela ludo ludo svaku pjesmu svaki stih o njoj, pjesmo moja ostavljam te mojoj djeci na ?uvanje...“ Siguran sam da ?e Vidina djeca itekako ?uvati sve njene pjesme i da su sretni kad i mi, koji nismo Cigani fizi?ki, ali u duši možda i jesmo, slušamo to i tako saznati bar djeli? te neke tajne koju svaki "pravi" Ciganin zna a mi tek pokušavamo odgonetnuti.

Kad god razmišljam o Ciganima nikad im ne mogu na?i nešto krupno što bi im zamjerio. Mogu prona?i svakome nešto. Mogu protiv amerikanca pri?ati mjesec dana, protiv Rusa kol'ko ho?ete, protiv Srba hahahahaaha jedno 20 godina, protiv škrtih Kineza, protiv dosadnih Nijemaca, pa ?ak i protiv svojih iz Bosne iako vrlo teško jer ima ih dovoljno protiv tako da im nisam ja baš potreban. No, protiv Cigana sam rijetko. Ponekad mi se otme ono naše: otac ih ciganski što ne idu nešto raditi, što se ne okupaju, što se ne po?ešljaju, što kradu, što ne šalju djecu u školu, što ovo što ono. Ali kad bi oni sve to radili bili bi kao i mi i tko bi nam odsvirao sve one tužne balade, tko bi nas impresionirao svojo veseleš?u unato? praznom džepu i vrlo ?esto praznom želucu. I da budemo pošteni, pa Cigani su jedini narod na ovome svijetu koji nikad nije vodio nijedan rat, jedini narod pod kapom nebeskom koji nikad nije digao neku revoluciju, jedini narod koji nikad nije imao niti traži neku državu. Zadovoljni ostacima od drugih oni su se nekako uklopili kako su najbolje znali i mogli u sve mogu?e sredine od vrckave španjolske do hladne Rusije, od prašnjave Indije do bespu?a Južne Amerike, i gdje god da su došli mjuza je roba koju oni svima poklanjaju i zauzvrat traže vrlo malo. Samo da ih razumijemo da oni ne?e i ne mogu druga?ije a svima koji imaju dušu široku kao rusku stepu širom otvaraju vrata. Ja eto ponekad pustim sebi za dušu da mi sviraju cigani i još se nije desilo da me razo?araju. Istina izvu?ena na vještim prstima koji klize po violinama i gitarama nikoga ne može ostaviti hladnim. Možda nekoga i može al takvi nek se drže podalje od mene, ili bolje re?eno ja ?u dalje od njih.

Pa dragi moji Cigani, oh pardon, jesam li vas možda uvrijedio, dakle dragi moji ?itatelji pustite si nekad cigane i vidjet ?e te kako su oni vješti da vam malo "oplahnu" dušu jer život je tako kratak i mi svi smo tako ?esto i budalasto preozbiljni sa svemu i sva?emu. Pokušajmo bar na trenutak od Cigana posuditi životnu filozofiju i vidjet ?ete da ?e sve nekao biti lakše, i naši svakodnevni problemi, i ovaj život u tu?ini i sve ono što nas umara i rijetko kad izmamljuje osmijeh na lice.
Eto, toliko od mene. Odoh ja sad. Pitate se a gdje. Pa odoh niz drumove bijele. ?elem, ?elem, išao sam drumovima bijelim, vidio sam ljude Cigane, ajjjjjj Ciganiiii.....