Ovogodišnji Susreti Stranjančana i Matoševljana, trinaesti po redu, održani su 30. srpnja. Sudionika je bilo nešto manje nego prošle, a pogotovo manje nego ranijih godina, ukupno negdje oko 120-130 osoba. Dio njih je iz Hrvatske i nekih drugih europskih država došao 29. srpnja, neki i tijekom tjedna, a dio ujutro ili tijekom dana 30. srpnja. Glavna i najbrojnija zajednička okupljanja su bila kod križa u Ljevarima na svetoj misi 30. srpnja u 10,30 sati, i na druženju i zabavi u bari Angele Mijatove istoga dana predvečer. Na svetoj misi koju je slavio novi župnik u Barlovcima, fra Ivo Orlovac, koji je na toj službi naslijedio fra Duju, bilo je oko 75 osoba, a u Angelinoj bari oko 50-60. Neki su bili ili samo na prijepodnevnoj svetoj misi, ili samo na poslijepodnevnom i večernjem druženju, a većina njih i na jednome i na drugome.
Ilija Ljevar, Vidov, i Branko Špoljarić sa suprugom Mirom i njezinom sestrom Ružom, kćerima pok. Ilije Ljevara, uredili su prostor za svetu misu, podigli mali šator nad oltarom i okitili oltar i Gospin kip uz križ. Poslije svete mise i zajedničkog fotografiranja svi su se zadržali još neko vrijeme u razgovoru, a potom su se razišli kojekuda na ručak ili osvježenje. Kod kuće Branka, Mire i Ruže u Ljevarima svratili su na čašicu rakije, ili su ugošćeni na ručku, uz njihove prijatelje i poznanike, župnik fra Ivo i fra Velimir.
Večernje druženje i zabavljanje odvijalo su u Angelinoj bari, koju je ona i ove godine dala na korištenje bez ikakve naknade. Da se u bari uredi prostor, pokosi i pokupi trava, pobrinuo se Stjepan-Braco Pranjić, Stipin, a od njegove kuće je u baru dovedena i struja za hlađenje pića u frižideru i za noćnu rasvjetu. Budući da Vito Šipka sa suprugom Josipom ove godine nije mogao pripremiti sve što je potrebno i posluživati hranom i pićem, kao što je to činio svih prethodnih godina, za iznajmljivanje i postavljanje šatora, stolova i klupa za 70-ak osoba pobrinula se Mare Debeljak, Milina, a piće: pivo i sokove je nabavio Matija Debeljak, pok. Petra.
U bari je, uz razgovor, bilo i igre u kolu i pjesme, a svirao je na harmonici Mato Pezić, iz Mišina Hana. Pjesmom nazočnih sudionika na Susretima podizano je raspoloženje kod svih, i bilo je veselije nego kad su dovođeni neki sa strane da sviraju i svoje pjesme pjevaju.
Druženje i zabava su potrajali duboko u noć, za neke i do 2 sata poslije ponoći.
Iako se u samu organizaciju nije puno ulagalo, ovogodišnji Stranjansko-matoševački susreti, makar i s manjim brojem sudionika, protekli su u prijatnoj atmosferi. Posebno veseli što je među sudionicima bio lijep broj mlađih, više ženskih nego muških, a svi koji su sudjelovali na Susretima sigurno nisu zažalili što su uložili truda da dođu u svoj rodni kraj, ili kraj svojih roditelja, i zadovoljni su se vratili u svoja mjesta gdje žive i rade.
Nadati se, da će im lijepi dojmovi biti poticaj da dolaze i sudjeluju i na narednim Susretima u budućnosti!