Promatrajući u izlogu velike ispupčene oči porculanskih anđela u kojima se oslikavala nekakva hladnoća, beživotnost, mrtvilo više pristalo kakvom grobu ili spomen ploči umrlih nego raskošno urešenom božićnom izlogu robne kuće u kojoj je sve vrvjelo od božićne kupovine još uvijek zamišljen prisjeti se na trenutak onih božićnih dana kada je kao mali dječak svojim krupnim crnim očima upijao šarenilo božićnih jaslica u seoskoj crkvi svoga djetinjstva za koje su ga vezivale samo najljepše uspomene.
»Možda i možemo oprostiti, ali nikad ne?emo zaboraviti«. Ovako razmišljaju deseci tisu?a prognanih Banjalu?ana deset godina poslije. Suze, žrtva, progon, izbjeglištvo, neprihva?enost i usamljenost, samo oni znaju koliko je težak bio križ što su ga nosili.
Na slavonskoj obali rijeke Save, u mjestu i župi Davor, okupili su se prve nedjelje u rujnu obilježiti desetogodišnjicu svojeg stradanja. Ne u mržnji i osveti, ve? u zahvalnosti Bogu što spasiše i gole živote. Sveta misna otajstva suslavili su biskupi banjalu?ki Franjo Komarica i požeški Antun Škvor?evi?. Biskup Komarica, koji ve? deset godina neumorno ustaje protiv ravnodušnosti me?unarodne zajednice na probleme malobrojnih Hrvata u manjem entitetu BiH, i ovom prilikom želi pokazati kako je ostao uz svoj narod, koji je od 1995. razasut po ?itavom svijetu. Njegovi apeli ne nalaze plodno tlo, ali on nastavlja borbu za ?ovjeka i njegovo neotu?ivo pravo na dom i domovinu.
"Koja je jedina hrana koja se jede svaki dan a da nikad ne dosadi?" pitao je učitelj u hrvatskoj školi učenike četvrtog razreda koji su odgovarali na engleskom, svi odreda navijači za Croatia lokalni nogometni klub i sanjareći kako će već idućeg ljeta zaplivati u Jadranskom moru.
" Sladoled" odgovarali su jedni, "McDonalds" brzopleto su tvrdili drugi, "sereal and milk" prihvaćali bi treći. "Kruh, djeco, kruh je jedina hrana koju jedemo svaki dan i nikad nam ne dosadi! Sam Isus nam ga je blagoslovio i ostavio za hranu" objašnjavao je učitelj, inače svećenik u jednoj hrvatskoj župi u Kanadi. Ubrzo je školsko zvono zazvonilo zadnju minutu nastave hrvatske škole što je ujedno značilo i početak zimskog raspusta, proslave božićnih blagdana tzv.holiday.
Kardinal Vinko Puljic bio nam je u posjetu 97g. Iste god. je bio i nas dragi biskup Franjo Komarica. Poslije mise i svecanog rucka najvise me je dojmilo sto je on ostao sa "rajom iz BL" do kasno u vece. Toliko smo se svi raspricali da smo u dvorani ostali samo mi , banjalucani i nas Biskup. Svako ga je nesto zapitkivao, on je kao sto znate sa velikim razumijevanjem saslusao svakog. Ma on je melem za nasa ranjena srca, on je bio u tom momentu "nasa Banjaluka". Zao mi je sto nam jos koji put nije dosao ali valjda ce nastojati da nas posjeti u bliskoj buducnosti. Eto samo par redaka o zivotu u jednom djelu Amerike.
Ako negdje ima bolje, ali da smo svi skupa, neka nas zove! Mala sala.
Proslava je blagdana protekla kako je i najavljeno. Koncelebrirano misno slavlje predvodi dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjolučke biskupije. Uz župnika domaćina mr.fra Ivu Orlovca koncelebrirali su: dr.fra Velimir Blažević iz naše župe, umirovljeni profesor -Stranjančan, mr. Ivica Božinović, kancelar Banjolučke biskupije, rođenjem iz naše župe, Kuljančan, fra Božidar Blažević sada župnik u Motikama, također iz župe Barlovci, Kuljančan, fra Josip Božić gvardijan i župnik na Petrićevcu, fra Dujo Ljevar župnik u Trnu.
Vratimo se na početak ovoga prekrasnog događanja! Već je u 9:30, tog sunčanog utorka, dvorište vrvjelo od župnikovih pomagača i pojedinaca pristiglih svojim autima iz raznih krajeva svijeta, a stigao je i jedan autobus iz Plaškog s oko 30 hodočasnika. Ispod lipa mogli ste susresti mnoga poznata lica, bivše župnike ove župe, znane svećenike i časne sestre iz okolnih župa i druge s kojima smo nekad zajedno živjeli. Neki se nisu vidjeli 10 i više godina, tako da smo vidjeli mnogo dirljivih scena pozdravljanja i ponovnih susreta.
Page 60 of 64
Prilozi za potrebe župe, održavanja crkve, grobalja i dr. potrebe za rad župe i župnika. Dakle, oni koji ovamo dolaze, mogu kao i do sada, svoje priloge dati bilo u župnom uredu, bilo na grobljima. A oni koji žele mogu također uplatiti svoj prilog na račun:
ŽUPA SV. VIDA MUČENIKA BARLOVCI, BANJALUKA.
Broj računa za uplate u valuti EURO:
BA 39 3383 5048 5698 5643
Račun je otvoren kod
UNICREDIT BANK D.D. Poslovnica BANJALUKA, I. krajiškog korpusa 39 UNCRBA 22.
Potrebno je još navesti za što darujete svoj prilog (npr." Za župu" ili "za groblje Crkvene")
Rimokatolički župni ured BARLOVCI
Ramići 110
78 215 Dragočaj
Tel:+387 (0) 51 368 088
Župnik Fra IVO ORLOVAC, možete kontaktirati na slijedeći način. Mobitel **387 61 167 419.