Danas je blagdan Nevine dječice, neki župnici dali su si truda pa su danas osim da blagoslove djecu iskoristili priliku da ih daruju ?okoladama i igra?kama. Do skora je bilo roditelja koji su na ovaj dan svoju djecu lagano išibali, a onda bi im objasnili da je to u znak uspomene prvih mu?enika za Isusa, Nevine muške dje?ice koju je u Betlehemu ubila careva vojska osiguravaju?i se tako da su sigurno ubili tek ro?enog Kralja nebeskog, Isusa. Ne odobravam ovakvu praksu roditelja, ali ipak je ganutljiva gesta.
Imam i jedan obi?aj za kojim iskreno žalim, a to je unošenje slame na badnjak u naše domove. Kad bih ja birao, bolje bi bilo da unosimo slamu nego jelku koja ništa ne zna?i. Kako vi u gradovima možete objasniti djetetu da se Isus rodio u jaslicama? Što je to jaslice i slama? Što to zna?e rije?i pjesme: “On za nas trpi, ?im se rodi”? To je cool!
Evo i vama na razmišljanje obi?aj badnjaka koji se kod nas prislanjao uz ku?u, a u drugim krajevima to je veliki komad drveta koji se stavlja u oganj da bi uz njega, poput pastira one svete no?i, bdjeli i do?ekali dolazaka Boži?a (Bogi?a, malog Boga). Gdje smo tu?
Banja Luka, 16. prosinca 2005.
Na poziv biskupa Franje Komarice hrvatski ansambl LADO iz Zagreba gostovao je u petak, 16. prosinca o.g. u Banjoj Luci i svojim koncertom u banjalu?koj katedrali uzveli?ao je proslavu Dana ro?enja bl. Ivana Merza. Koncertu je prethodila sveta misa koju je predvodio o. Božidar Nagy, postulator bl. Ivana Merza.
U prepunoj banjalu?koj katedrali, gdje su se našli, osim hrvatskih katolika i pripadnici drugih nacionalnosti, pod ravnanjem dirigenata Joške ?alete i Dražena Kurilov?ana, LADO je priredio prigodni Boži?ni koncert starih hrvatskih adventskih i boži?nih pjesama. Oduševljena publika mogla je tako ?uti starinske adventske napjeve iz Dalmacije (obrada Joško ?aleta), boži?ne pjesme iz Baranje (obrada Dražen Kurilov?an), pu?ke boži?ne napjeve iz Dalmacije (obrada Ljubo Stipiši?), zvezdarske napjeve Hrvatskog zagorja (obrada Božo Poto?nik i Ivica Ivankovi?). Narodne nošnje iz Sunje i Dalmacije, u koje su bili odjeveni izvo?a?i, još su više pridonijeli tradicionalnom hrvatskom predboži?nom ugo?aju što ga je Lado tako uvjerljivo do?arao banjalu?anima svojim nastupom.
Baš sam ovih dana djeci u školi pričao o proslavi sv. Nikole u "moje" vrijeme i kako nismo baš puno fermali za tamo nekog "djeda mraza" koji je dolazio samo za djecu roditelja koji rade u bogatim firmama. Moj ćaća je radio u GIK-u i donosio nam je poklone kući. Današnja djeca, a i roditelji, u pravom su čudu kad dođe ovo vrijeme darivanja. Zbog čega? Pa evo: prvo dolazi sv. Nikola, zatim dolazi komunistički "djed mraz", a pred Božić dolazi, po meni, najgori plagijat i surogat svetog Nikole, a to je "djed božićnjak" kojeg smisliše ljudi početkom raspadanja ex Yuge. Staviše tamo nekog djeda u dane kad se rodio mali Isus. Odjednom malog Isusa zamijeniše nekim djedom. Nama u našim krajevima roditelji su na Božić govorili da je pod božićnim drvcem dar od maloga Isusa, što je i dobro. Sama riječ Božić, kao što već znate, nastala je upravo zbog tog otajstva: rodio se mali "bog(ž)ić", najveći dar Božji nama ljudima. Nema tu mjesta za "djeda". Sveti Nikola se tu savršeno uklapa sa svojim slatkim darovima, kako bi djeca i svi mi preko tih materijalnih darova Nikole lakše dokučili ne-materijalne darove: ljubav, dobrotu, nesebičnost, predanost, prijateljstvo ... s kojima smo te darove dobili, ali dobili i Dar (Isusa) od Oca nebeskog.
Promatrajući u izlogu velike ispupčene oči porculanskih anđela u kojima se oslikavala nekakva hladnoća, beživotnost, mrtvilo više pristalo kakvom grobu ili spomen ploči umrlih nego raskošno urešenom božićnom izlogu robne kuće u kojoj je sve vrvjelo od božićne kupovine još uvijek zamišljen prisjeti se na trenutak onih božićnih dana kada je kao mali dječak svojim krupnim crnim očima upijao šarenilo božićnih jaslica u seoskoj crkvi svoga djetinjstva za koje su ga vezivale samo najljepše uspomene.
»Možda i možemo oprostiti, ali nikad ne?emo zaboraviti«. Ovako razmišljaju deseci tisu?a prognanih Banjalu?ana deset godina poslije. Suze, žrtva, progon, izbjeglištvo, neprihva?enost i usamljenost, samo oni znaju koliko je težak bio križ što su ga nosili.
Na slavonskoj obali rijeke Save, u mjestu i župi Davor, okupili su se prve nedjelje u rujnu obilježiti desetogodišnjicu svojeg stradanja. Ne u mržnji i osveti, ve? u zahvalnosti Bogu što spasiše i gole živote. Sveta misna otajstva suslavili su biskupi banjalu?ki Franjo Komarica i požeški Antun Škvor?evi?. Biskup Komarica, koji ve? deset godina neumorno ustaje protiv ravnodušnosti me?unarodne zajednice na probleme malobrojnih Hrvata u manjem entitetu BiH, i ovom prilikom želi pokazati kako je ostao uz svoj narod, koji je od 1995. razasut po ?itavom svijetu. Njegovi apeli ne nalaze plodno tlo, ali on nastavlja borbu za ?ovjeka i njegovo neotu?ivo pravo na dom i domovinu.
Page 58 of 62
Prilozi za potrebe župe, održavanja crkve, grobalja i dr. potrebe za rad župe i župnika. Dakle, oni koji ovamo dolaze, mogu kao i do sada, svoje priloge dati bilo u župnom uredu, bilo na grobljima. A oni koji žele mogu također uplatiti svoj prilog na račun:
ŽUPA SV. VIDA MUČENIKA BARLOVCI, BANJALUKA.
Broj računa za uplate u valuti EURO:
BA 39 3383 5048 5698 5643
Račun je otvoren kod
UNICREDIT BANK D.D. Poslovnica BANJALUKA, I. krajiškog korpusa 39 UNCRBA 22.
Potrebno je još navesti za što darujete svoj prilog (npr." Za župu" ili "za groblje Crkvene")
Rimokatolički župni ured BARLOVCI
Ramići 110
78 215 Dragočaj
Tel:+387 (0) 51 368 088
Župnik Fra IVO ORLOVAC, možete kontaktirati na slijedeći način. Mobitel **387 61 167 419.