Župa Sveti Vid - Barlovci
Sveti Otac
Prije godinu dana, to?nije 19. travnja 2005., u Vatikanu je za novog Papu imenovan kardinal Joseph Ratzinger, dugogodišnji ?elnik Kongregacije za nauk vjere i dekan Kardinalskog zbora u vrijeme smrti svoga prethodnika.
Ipak, više su nam u sje?anju one slike i televizijski izvještaji neposredno pred smrt dragog nam Ivana Pavla II. Papa koji je ostvario preko 100 apostolskih pohoda izvan Vatikana, od toga pet Crkvi u Hrvata, a jubilarno 100-to upravo u Hrvatsku. Tri veli?anstvena do?eka bila su u Hrvatskoj, a ništa manje veli?anstveno nije bilo dva puta za posjeta Hrvatima i drugim katolicima u Bosni i Hercegovini. Ne možemo a da ne cijenimo veliki napor koji je, ve? bolestan, Papa uložio da bi se ostvarili svi ovi posjeti, a osim napora trebala je i iznimno ufanje i hrabrost posjetiti Zagreb u ratnoj 1994. godini, poslije rata Sarajevo i Banja Luku.
Prisjetimo se i mnoštva koje je molilo na Trgu sv. Petra, diljem svijeta po crkvama i obiteljima kad je Ivan Pavao II. bio na bolesni?koj postelji. Prisjetimo se i pljeska kad je priop?eno da je Ivan Pavao II. umro. Pljeska za ispunjen život ljubavlju prema Kristu i svakom ?ovjeku. Pljesak iz srca vjernika koji je bio jedno veliko HVALA BOGU za dar takvoga Pape. Tih dana ?esto smo slušali kardinala Ratzingera, na kraju i kao predvodnika sahrane.
Plavi voz - vlak
Plavi voz-vlak. Dragi ?itatelji šta mislite o ?emu se radi u ovoj pri?i. Vi stariji možda i poga?ate ali ovi mla?i nema šanse. E pa, djeco moja draga da krenemo sa pri?om. Krenu?emo od po?etka, jeli tako. Bolje krenuti od po?etka nego od kraja. Mogu ja i od kraja ako vi ho?ete. Znate ja sam veoma vješt pisac pa pišem i od kraja i od sredine i od kud god ho?ete. Ovaj puta ipak krenimo od po?etka.
Frajeri i dame
Ako
se prisjetimo banjalu?kih
šetališta, igranki, prvih simpatija ukratko svega onoga što je
?inilo
naš grad gradom mladosti kako su ga popularno nazivali svi koji bi
ga poznavali nezaobilazno je upravo i prisje?anje
na one naše famozne trebe i frajere.
Za taj izraz frajer još ?ete i danas gdje- gdje ?uti ali trebe su zasigurno danas sve odreda nešto starije, ozbiljnije, doduše još uvijek prate modu i dobro se snalaze u ulogama majki, oslovljavaju ih gospo?ama ili po imenu ali zasigurno ih nitko više ne zove onako kako su bile sve, bez izuzetka na bolje ili lošije, ljepše ili manje lijepe, pametne ili šašave zvane, univerzalnim imenom trebe.
Narodne nošnje
Pregledavajuci i sortirajuci svoje slike sa nastupa, festivala i ostalih prigoda gdje smo slikani u nosnjama, pozeljeh dio svojih uspomena podijeliti i s vama koji posjecujete ovaj dio stranice posvecen nosnjama, tradiciji i pjesmi nas Hrvata u dijaspori.Ovdje vam poklanjam nekoliko svojih osobnih fotografija koje ce vam se, nadam se, dopasti.
Drzim da se slike kao i pjesme i uspomene dijele poput cvijeca, stojeci u obiteljskim albumima ostaju skrivene od ociju prijatelja, dajuci ih na uvid drugima dajemo i dio radosti nas samih.
Maske
Vrijeme je poklada. Vjerojatno je i ove godine bilo ludo i nezaboravno u Veneciji, Rio de Ženeiru ili ?ak i New Orleansu itd... U Hrvatskoj su zlo?estog fašnika i ove godine objesili ili u Primorju zapaljenog bacili u more a zajedno s njime i sve loše što se protekle godine doga?alo. Maskenbal je i ove godine popra?en raznovrsnim, možda originilanim, umjetni?ki izra?enim maskama iza kojih se kriju ljudska lica. Kriju se i izrazi tih istih lica. Naziru se samo o?i.
Svrha maski i jest prikrivanje pravih lica. Stavljaju?i masku želi se na trenutak biti netko drugi, onaj naš alter ego koji sjedi u nama. Naprosto naše drugo ja. Tako je to na maskenbalu, na karnevalima u vrijeme poklada.
