Župa Sveti Vid - Barlovci
Ljetni susret
Bio je to još jedan vreli srpanjski dan u kome se dogodio susret "uživo"
dvije online prijateljice ?ije je prijateljstvo na ovoj stranici zapo?elo
prije gotovo godinu dana, gdje su chatajuci uz jutarnju kavu i aktivno
sudjeluju?i u pisanju i radu na stranici razvile jedan prijateljski odnos
dviju mladih žena, majki koje su sa istog podneblja onog našeg banjalu?kog
ponovno otpocele život daleko tamo preko oceana.
Hod u vjeri - fra Juro
Zahvaljujući ljubaznosti i nesebičnosti autora, radostan sam što mogu ponuditi na internetu kompletno djelo
fra. Jurice Šalića: ”Hod u vjeri” (.html verzija koja se može odmah čitati), možete ovdje pokupiti kompletnu elektroničku verziju knjige (.pdf verzija). Istovremeno sam i tužan zbog njegovog slabijeg zdravstvenog stanja.
-->Da li je dozvoljeno umnožavati i dijeliti ovo djelo?
- KNJIGU JE DOZVOLJENO kopirati, ispisivati, te dijeliti u papirnom ili elektroničkom (pdf) obliku, za osobnu uporabu ili prijateljima i poznanicima. Dozvoljeno je praviti linkove sa drugih Internet stranica prema ovoj stranici.
- KNJIGU NIJE DOZVOLJENO umnožavati u komercijalne svrhe. Trebamo respektirati autora i njegov rad. Također nije dozvoljeno mijenjati sadržaj djela.
-->Kako doći do originalnog tiskanog djela?
- Banjalučka biskupija prodaje ovu knjigu za 5 EUR + poštarina.
-->Kako ispisati knjigu sa osobnog računala na pisač (printer)?
Najjednostavnije je ispisati na A4 format sa pisačom koji ima mogućnost dvostranog ispisa. U nekim zemljama postoje i usluge tiskanja elektroničkih knjiga, problem je samo cijena, u tom slučaju, jeftinije bi bilo naručiti original.
marinkoorlovac(at)hotmail.com [zamijeni (at) sa @].
Predsjednik USA iz Kuljana
Razgovor novinara s predsjednika USA koji je rodom iz Kuljana. Evo i nekih pitanja:
NOVINAR - Gospodine predsjedni?e jeli istina da je vaš pradjed porijeklom iz jednog balkanskog sela po imenu Ljuljani, pardon, Kuljani?
PREDSJEDNIK - Da, istina je, moj djed mi je pri?ao o tom selu iz kojeg je došao njegov otac.
NOVINAR - Jeste li vi možda ili netko iz obitelji ikad bili tamo?
PREDSJENIK - Nažalost nisam ni ja, a nije nitko iz naše obitelji. No, ja sam ipak odlu?io ?im uhvatim slobodnog vremena obavezno posjetiti to selo i probati na?i ku?u ili mjesto gdje je nekad bila ku?a moga pradjeda. Neobi?no se veselim trenutku kad ?u ugledati mjesto gdje se moj pradjed zajedno sa mojom prabakom i malim djetetom, mojim djedom, otisnuli u svijet i došli u Ameriku.
NOVINAR - Vaš se pradjed uglavnom bavio poljoprivredom na malom posjedu i povremeno bavio zidarskim poslovima dok je vaša prabaka uglavnom bila ku?i i brinula se o djeci, zar ne?
PREDSJEDNIK - Da, živjeli su skromno i pošteno.
NOVINAR - Jeli istina da je vaš pradjed volio popiti koju preko mjere i ponekad u trenucima balkanskog nadahnu?a izmlatiti i vašu prabaku?
PREDSJEDNIK - Ha ha ha ha, naravno da nije istina. Dobro možda nekad ali oni su se sigurno jako voljeli.
NOVINAR - Jeli istina da je vaš pradjed tužio ro?enog brata zbog nekog komada zemlje oko kojeg se nisu godinama mogli dogovoriti i da su se ?ak jedne prilike i potukli?
PREDSJEDNIK - Ma neeee, to su pri?e bez osnove. Moj pradjed siguran sam nikad takvo što ne bi uradio.
NOVINAR - Jeli istina gospodine predsjedni?e da je vaš pradjed ostao dužan R.M. novac za oranje jedne godine i da to nikad nije platio?
PREDSJEDNIK - Apsolutno nije istina. Moj pradjed je siguran sam uvijek sve svoje dugove pla?ao na vrijeme.
NOVINAR - Imamo podatke da je kod tetke vašeg pradjeda preko no?i upao miš u ranjku sa mlijekom i da je doti?na tetka ujutro miša izvadila i to isto mlijeko sutradan prodala na pijaci u Banjaluci, gradu nadomak njihovog sela. !?
Povjerenje
Mnoge teme smo pokušali obraditi koje su bitni sastojci ljudskog života. ?ovjek kao emocionalno bi?e doživljava razne životne situacije na razlicite na?ine. Nismo radjeni po nekoj šemi istovjetnih poput strojeva bezosje?ajnih bi?a. Osje?amo, doživljavamo i živimo ovaj svijet po našim osobnim vidjenjima i po njima se ravnamo. O jednom segmentu naseg življenja zelim ovdje govoriti a to je povjerenje.
Zašto baš povjerenje, pa upravo zato što što se princip ljudskog življenja i svodi na vjeru, vjerovanje i povjerenje. Povjerenje se ne može na silu zadobiti niti ostvariti. To je proces koji traje dotle dok se osoba koja ima povjerenje osje?a slobodna u svom odnosu sa osobom u koju je zadobila povjerenje, bilo da se radi o odnosu djeteta i roditelja i obrnuto, odnosu dvoje supružnika, prijatelja pa i cijelog naroda u širem smislu rije?i.
Kruh naš svagdašnji
Žive?i tamo što se zove zapad pokatkad radim nešto što u svojoj mladosti nikad nisam ?inio. Vjerujem da se nešto sli?no dešava i vama drugima. O ?emu se radi? Pa evo o ?emu. Ponekad moram baciti kruh u kantu za sme?e. Jednostavno ne pojedem ga na vrijeme pa se stvrdne ili ?ak i poplijesni i nema mi druge nego ga baciti. Nekad davno žive?i na selu višak kruha, ako se o višku kruha može i govoriti, završavao je na trpezi doma?ih životinja koje smo svi imali. Oni koji su živjeli u gradu višak tog kruha su obavezno skupljali i odnosili rodbini na selu. Zauzvrat se za vrijeme onih naših ?uvenih svinjokolja znala dobiti pokoja mesna kobasica.
No, ovdje gdje živimo niti imamo doma?ih životinja niti ro?aka na selu kojima bi odnijeli taj naš višak kruha. Bacati kruh u našem narodu se oduvijek smatralo SVETOGR?EM. Kruh naš svagdašnji, sinonim za zemaljski opstanak, zasluživao je s pravom uvaženo mjesto u svijesti našeg naroda. Ja kad bacim taj svoj višak kruha nesvjesno se pokušavam opravdati da ?e taj kruh završiti tamo odakle je i došao. U zemlji iz koje je i nikao. No ona nelagoda da ipak bacam kruh mene ne napušta niti ?e me ikad napustiti. Moja selja?ka duša ipak se nikad ne?e promijeniti. Plava selja?ka krv u meni još se nije razvodnila životom na ovom "božanstvenom" zapadu.
