Župa Sveti Vid - Barlovci
Povjerenje
Mnoge teme smo pokušali obraditi koje su bitni sastojci ljudskog života. ?ovjek kao emocionalno bi?e doživljava razne životne situacije na razlicite na?ine. Nismo radjeni po nekoj šemi istovjetnih poput strojeva bezosje?ajnih bi?a. Osje?amo, doživljavamo i živimo ovaj svijet po našim osobnim vidjenjima i po njima se ravnamo. O jednom segmentu naseg življenja zelim ovdje govoriti a to je povjerenje.
Zašto baš povjerenje, pa upravo zato što što se princip ljudskog življenja i svodi na vjeru, vjerovanje i povjerenje. Povjerenje se ne može na silu zadobiti niti ostvariti. To je proces koji traje dotle dok se osoba koja ima povjerenje osje?a slobodna u svom odnosu sa osobom u koju je zadobila povjerenje, bilo da se radi o odnosu djeteta i roditelja i obrnuto, odnosu dvoje supružnika, prijatelja pa i cijelog naroda u širem smislu rije?i.
Kruh naš svagdašnji
Žive?i tamo što se zove zapad pokatkad radim nešto što u svojoj mladosti nikad nisam ?inio. Vjerujem da se nešto sli?no dešava i vama drugima. O ?emu se radi? Pa evo o ?emu. Ponekad moram baciti kruh u kantu za sme?e. Jednostavno ne pojedem ga na vrijeme pa se stvrdne ili ?ak i poplijesni i nema mi druge nego ga baciti. Nekad davno žive?i na selu višak kruha, ako se o višku kruha može i govoriti, završavao je na trpezi doma?ih životinja koje smo svi imali. Oni koji su živjeli u gradu višak tog kruha su obavezno skupljali i odnosili rodbini na selu. Zauzvrat se za vrijeme onih naših ?uvenih svinjokolja znala dobiti pokoja mesna kobasica.
No, ovdje gdje živimo niti imamo doma?ih životinja niti ro?aka na selu kojima bi odnijeli taj naš višak kruha. Bacati kruh u našem narodu se oduvijek smatralo SVETOGR?EM. Kruh naš svagdašnji, sinonim za zemaljski opstanak, zasluživao je s pravom uvaženo mjesto u svijesti našeg naroda. Ja kad bacim taj svoj višak kruha nesvjesno se pokušavam opravdati da ?e taj kruh završiti tamo odakle je i došao. U zemlji iz koje je i nikao. No ona nelagoda da ipak bacam kruh mene ne napušta niti ?e me ikad napustiti. Moja selja?ka duša ipak se nikad ne?e promijeniti. Plava selja?ka krv u meni još se nije razvodnila životom na ovom "božanstvenom" zapadu.
Stranjani i Matoševci živnuli
Stranjani, 29. srpnja 2006 – Tre?u godinu po redu u ovom selu udaljenom svega 15 km od Banje Luke okupljaju se prognani iz dvaju sela, Matoševci i Stranjani. Pristizanje bivših stanovnika zapo?elo je u popodnevim satima petka. Nave?er su ispe?eni prvi roštilji, okrenuti janjci, zapjevane prve pjesme s kojima je potrajalo sve do ranih jutarnjih sati subote. Radost ponovnog susreta bila je vidljiva na svim licima. Središnji dio cjelodnevnog okupljanja bila je sveta misa u 11 sati na kojoj je, pred oko 250 vjernika, propovijedao fra Ivo Orlovac, župnik, a sumisili su fra Franjo Josipovi? i fra Velimir Blaževi?. Župnik se zahvalio svima na vremenu koje su našli jedni za druge, a i za sebe te su došli ovdje uveli?ati ovaj dan i susret, na nov?anim darovima i pomo?i kojom je obnovljena kapelica i ure?ene groblja: "Velika je stvar za ovaj kraj da je došlo do ovog okupljanja i da je tako masovno. Ipak, ?ovjek je od duše i tijela. Za tjelesno brinemo ?esto i na razne na?ine, ali na?imo vremena i ovdje i u tu?ini za našu dušu, neka nam to bude zada?a svima do kraja života." Druženje se nastavilo u "bari" gdje se moglo poigrati nogometa, nešto popiti i pojesti. Pristizanje drugih stranjan?ana nastavilo se do kasnih poslijepodnevnih sati zbog gužvi na granicama.
Kuljani za Ilinu
Proslava blagdana sv. Ilije u našoj župi održava se tradicionalno u u Kuljanima kod kapelice posve?ene ovom strozavjetnom svetcu. Ugodna okolina u hladu ogromnih i raskošnih hrastova oko kapelice dala je naslutiti kako je to bilo kad je sv Ilija iš?ekivao vidjeti Boga. Bog mu se nije objavio niti u potresu, niti u grmljavini, nego u ugodnom, osvježavaju?em lahoru, laganom povjetarcu. Taj povjetarac i ta ljepota i milina bila je i ove godine 20. srpnja kad smo proslavljali blagdan ovog velikog biblijskog proroka koji je, osim Kuljana, i zaštitnik Bosne. U propovijedi je fra Ivo, župnik barlova?ki, detaljno predstavio sv. Iliju, velikog proroka branitelja vjere u pravog Boga nasuprot vjerovanjima u božanstva okolnih naroda. Povu?ena je paralela izme?u tadašnjih krivih božanstava i modernih krivovjerja i božanstava. Sv. Ilija, prema tome, i danas je itekako aktualan i njegovo život i djelovanje za danas imaju snažnu poruku, zaklju?io je propovjednik. Danas je mnogo onih koji nas žele odvratiti od vjere u pravoga Boga i življenja po vrednotama koje su Bogu mile i ugodne koje su dio njegova plana za bolji i sretniji život u "ovoj suznoj dolini". Naro?ito su izloženi naši bivši župljani, sada prognanici smješteni diljem svijeta i Europe u nove sredine, obi?aje i navike, gdje je uglavnom sve podre?eno novcu, slavi, stanju i imanju, i kad je navedeno postalo moderni oblik božanstava. Gdje god su naši ljudi, od tamo dobivamo informacije da te župe življe dišu i rade, ali tako?er, žalosno je ?uti, ima i onih koji nemogu na nedjeljnu misu jer se mora raditi i nedjeljom da bi se steklo više novaca. Ima i ovdje kod nas, a i tamo u iseljeništvu, onih koji tr?e?i za "bogom novcem" ili za tim da bude vi?eniji propuštaju svoje krš?anske dužnosti. U takvim i sli?nim slu?ajevima, tko nam je na prvom mjestu, koje vrednote gajimo, kome služimo? Bogu?
