Župa Sveti Vid - Barlovci
Vrijeme Korizme
U vremenu korizme svaki vjernik ili onaj koji se tako osjeca trebao bi
napraviti jedan mali test svoje savjetsti, sebe, staviti na vagu svoje loše
i dobre odluke, htjenja, želje, razmišljanja, djela i prosudivanja o sebi
samima ali i o drugima koje cesto uzimamo u usta, razotrivajuci slabosti i
nedostatke drugih da bi u isto vrijeme zavaravali sebe i svoju savjest
smatrajuci se boljima, savršenijima ili cak idealnijima od onog drugog tik
do nas, kojeg susrecemo na svom životnom putu.
Ima u sakramentu ispovijedi neceg magicnog što me svaki put oplemeni,
osnaži a vjerujem i vas koji pristupate ovom sakramentu u kome je dovoljno
jednom, samo jednom priznati sam sebi i Bogu da si pogriješio i to je sasvim
dovoljno za nastaviti dalje u svom životu bez dalje grižnje savjesti i
življenju iz dana u dan s pocinjenim grijehom. Savjest može biti uspavana,
uljuljkana, pritajena no jedno je sigurno. Kad tad savjest ce se probuditi.
Korizmeno vrijeme idealno je vrijeme za ispit svoje savjesti.
Živimo u vremenu zagadenosti zvukovima, sa svih strana okružuju nas
mobiteli, glazba, buka i vreva gradskih ulica, nervoza i nestrpljenje, bucni
tonovi i u tom svemu postajemo pomalo izgubljeni, vrlo cesto nesvjesni da
smo potrebni mira, tišine, samoce, ovdje ne mislim na samocu kao pojam
življenja vec samocu u kojoj možemo susresti Boga. Samoca ne mora nužno biti
determinirana kao prostor u kome nema nikoga osim nas samih, samocu možemo
definirati i sabranom molitvom ili razgovor s Bogom kroz razne oblike
molitvenih susreta od kojih je meni osobno najdraža pobožnost Puta Kriza.
Misterij Muke Kristove najpomnije se ocituje u ovoj korizmenoj pobožnosti
koju vjernici prakticiraju od davnina.
O jezicima
Danas u svijetu postoji oko 5600 jezika, prije 400 - 500 godina bilo je vjerojatno oko dest tisuca jezika. Ipak tesko je povuci granicu izmedju jezika i narjecja. Osebujnost jezika se i svodi na dijalekat odnosno narjecje kojim se hrvatski jezik moze svrstati medju bogate jezike kad je o sarolikosti i bogatstvu dijalekata rijec. Svaki jezik dozivljava kroz svoj razvoj nadogradnju kao i izumiranje pojmova, izraza, a u svrhu stvaranja i razvoja novih. Osnova komunikacije jesu rijeci i govor.
Južnja?ka utjeha
Došao je napokon i taj dan. Nakon 15 godina izbivanja iz rodnog kraja do?e vrijeme da posjetim mjesto gdje sam proveo ve?inu svoga života, mjesto gdje sam prohodao, krenuo u školu, prvi puta se potukao, prvi puta ukrao tu?u stvar, prvi puta se napio, mjesto za koje ja još uvijek mislim da imam uraditi nešto što nisam uradio, neka vrsta nedovršenog posla. Neki bi rekli mjesto nedosanjanog sna, no ja taj pojam baš i ne razumijem. Bilo šta da je na stvari ja eto do?ekah da podmazan svim mastima zapadnja?ke civilizacije nakon puno godina posjetim svoje selo, da ga vidim, da ono vidi mene, da napokon riješim ima li tu za mene ikakvog nedovršenog posla ili nekog nedosanjanog sna.
Elem, prije dalekog puta kao svaki dobroorganizirani zapadnjak obavio sam sve potrebne radnje da se moje kratkotrajno izbivanje što manje osjeti u novoj domovini. Na poslu sam sredio slobodne dane, pobrinuo se tko ?e nadgledati moj skromni ali mukom zara?en krov nad glavom. Kod najpovoljnijeg agenta sam rezervirao kartu za avion, naravno onu ekonomske klase, kupio novi sat da se ne sramotim kod poznanika i prijatelja, obukao novu garderobu specijalno kupljenu za ovu priliku i predstava je napokon mogla po?eti.
Krš?anski post
što nije krš?anski post?
Krš?anski post nije neka vrsta dijete u korist fizi?ke i psihi?ke ravnoteže. To bi bilo nedostatno. Tjelesna glad treba nas neposredno usmjeri prema jednoj drugoj gladi: gladi za Bogom. Tjelesna i duhovna glad skladno se povezuju u postu življenom u Duhu Svetom i tako mogu postati tehnikom molitve. Jer onaj tko posti mora u svome tijelu iskusiti da ?ovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj rije?i koja izlazi iz Božjih usta.
Novi dom
Zašavši u ono što se zovu zrele godine, iako meni taj pojam nikad u potpunosti ne?e biti jasan, kad je život trebao da upliva u neke smirenije godine i kad je trebalo planirati neku budu?nost na svojoj grudi, ja sam kao i vi mnogi tu istu grudu napustio. Vrlo mogu?e zauvijek. Nakon mnogih lutanja na?oh se ovdje u zemlji koja je oduvijek, barem kod nas europljana bila pojam daljine i neke izgubljenosti za sva vremena. Tko jednom prepliva sve te silne oceane i zapo?ne novi život u Australiji teško se iz nekog razloga vra?a natrag. što je to i kakva je to magija u ovoj sada mojoj novoj domovini ne znam. Možda je to neka magija onog silnog zlata koje je deponirano u ovoj crveno sme?oj zemlji ili je nešto drugo nije mi jasno još uvijek. Zlato je uvijek imalo neku ?udnu mo? nad sudbinama ljudi pa je mogu?e da i ovdje igra tu svoju "sjajnu" ulogu. No, oni koji su se naivno ponadali da su i ulice ovih gradova poplo?ane tim istim zlatom silno su se razo?arali. Brzo su shvatili da su ulice pokrivene asfaltom ili ponekad ni njime i pomalo razo?arani pokucali na vrata prekrcanih tvornica i po?eli zara?ivati tu za život. Neke još uvijek trese "zlatna groznica" i nadaju se da ?e baš oni prona?i taj veliki, NAJVE?I komad zlata i da ?e se svi njihovi problemi u životu "pozlatiti". Ja sam se ve? odavno is?lanio iz tog kluba.
No šta je tu je. Živjeti se mora pa kad se ve? mora i to u novoj domovini valja je i upoznati i respektirati.
