Sv. Ilija i svraćanje

Kreirano: Nedjelja, 20 Srpanj 2008 Napisao/la Josip Anušić

Kuljani u župi Barlovci bili su mjesto svečane proslave sv Ilije, zaštitnika Bosne, a i ovog sela. Kuljani su jedino mjesto u župi koje nema groblja jer se po tradiciji ukopavalo u groblju Crkvene. Svako groblje ima kapelicu i tu su bila mjesta gdje se svečano slavilo, osim za Svi SVete i Dušni dan, na dan naslovnika kapelice i za blagoslov polja za to mjesto. U tu svrhu, za povremena okupljanja i blagoslov podignuta je ova kapelica posvećena sv Iliji. Za ove prilike, može se reći, bio je to lijep doživljaj, okrjepa za dušu i tijelo za oko pedesetak vjernika iz župe i nekoliko pristiglih iz iseljeništva. Gospodin nam je dao Riječ i dao ovo lijepo mjesto i prekrasne hrastove čiji hlad daje osvježenje u ove sparne dane.

{mosimage}Kapelica posvećena sv Iliji u ratu je bila devastirana, u njju se zatvarala stoka, a ograda i dvorište kapelice bili su provaljeni na nekoliko mjesta. Naporom bivših, poslijeratnih, župnika i vjrnika, raseljenih i onih koji su opstali kapelica je godinu za godinom obnavljana i sada je dovršena. Kao što se vidi na slikama, kapelica sada krasno izgleda, redovito je održavana njena unutrašnjost i okoliš, što se može najviše zahvaliti obitelji Lovrenović, Ići i Nedjeljki. Održavaju oni i onaj naš stari običaj svraćanja. Sve je tu, kao svoj na svome.

Svraćanje je jako zanimljiv običaj naših krajeva. Naši stari i mi dok smo svi bili tamo svraćali bi svojim kućama nakon mise, na čašćenje, osvježenje ili jednostavno rečeno u goste, znači obavezno se bilo na misi. Nije to bilo nešto nenadano ili prinudno da se hvatalo svakog neznaca pod ruku, već znalo se to kroz godine, pa je tako dolauzila i rodbina i prijatelji, a znalo se unaprijed komu se ide poslije mise. što znači da je svraćanje bilo nagoviješteno ranije, a poneki gost bi bio i nenamjernik. Sve je to doprinosilo da su okupljanja bila velika i odisala velikom radošću sa svečanim štihom.

{mosimage}U spomen na ta svraćanja, primjetio sam da neki naši raseljeni obdržavaju taj običaj i u tuđini, ali na način koji malo začuđava. Naime, prenešen je i običaj i blagdan. Npr. sadašnja župa mi je sv. Ana i tada odem na misu, ne radim težačke poslove, i to je to. A onda na blagdan Gospe od Anđela odem na neku ranu misu u župi, a za popodne sam pozvao prijatelje u to ime da zajedno proslavimo. To mi pomalo sliči na slave koje imaju pravoslavci. Mišljenja sam da trebamo imati svraćanje, ali na dan kad se slavi u mom mjestu gdje sada živim. Tad je svečanije, mjesta ožive i eventualni gosti imaju što vidjeti i osjetiti onaj svečarski duh. I još jedna preporuka: nedajte gostima za tanjur ako nisu došli prvo na misu a onda na čašćenje.

{mosimage}

{mosimage}

{mosimage}

{mosimage}

{mosimage}

{mosimage}

{mosimage}

{mosimage}

Hitova: 13434

OVDJE SU:

Imamo 246 gostiju i nema članova online