Proslavljen patron naše župe

Kreirano: Nedjelja, 15 Lipanj 2008 Napisao/la Josip Anušić

Ovogodišnja proslava nebeskog zaštitnika naše župe, sv. Vida, bila je izuzetno dobro posjećena od sadašnjih i bivših župljana i time je sve poprimilo svečaniji ton. Razlog tomu je svakako i to što je sam blagdan danas, na nedjelju, iako je i dosadašnjih godina proslava prenošena na prvu nedjelju. Za pretpostaviti je da ovo najveće poslijeratno okuplanje na ovaj blagdan možemo zahvaliti Nebu, odnosno zagovoru nebeskog zaštitnika ove župe i župljana, sv. Vidu. Crkva je bila puna: "sve klupe su bile popunjene i još su neki stajali" - govorilo se na izlasku. Tako se odmjerava zadnjih godina. Svi možemo staviti ruku na srce i osjetiti da srce drugačije kuca, svakom od nas, bilo u iseljeništvu ili u samoj župi, na sam spomen mjesta- župa Barlovci, datuma- 15.lipnja, i proslave na koju smo prijašnjih godina tako rado hodili. Euharistijsko slavlje predslavio je fra Marko Hrgota, kapelan na Petrićevcu, u zajedništvu s domaćim župnikom fra Dujom Ljevarom i domaćim sinom dr. fra Velimirom Blažević, umirovljenim profesorom. Fra Marko je u homiliji dotaknuo mučenički primjer sv. Vida (KLIK za životopis)i posadašnjio sa stanjem župe. Pjevanje je predvodila ss. Marina Domić na orguljama sa župnim "malim bendom" (samozvani).

{mosimage}{mosimage}Prije i poslije mise, kao i za sve veće blagdane, mogu se zamjetiti grupice u kojima se glasno razgovara, gotovo egzaltirano, na temu: gdje je tko raseljen, kako se snašao, tko je umro, tko se rodio, tko je otišao u mirovinu...

{mosimage}Svjedoci smo da poslijeratni povratak iseljenih na svoja ognjišta ne ide niti po najpesimističnijim, najcrnjim, predviđanjima. Oni koji su ostali i "pregrmili" ono najgore i oni malobrojni koji su se vratili, ponosno žive na svome i u svome. Nekako preživljavaju s mirovinama i skromnim plaćama, ne žale se, a boljem se nadaju.

{mosimage}Drugo što možemo pratiti jesu upravo ovakve svečanosti i brojnost vjernika. U župi Barlovci, malo po malo, iz godine u godinu raste broj onih koji iz tuđine dolaze slaviti svoje "stare" blagdane, ovdje gdje su se oduševili i ljepotu toga upravo i upoznali. Narav, nutrina, čovjeka vjernika iznutra potiče da ide svojim izvorima, da srcu svome daje mir, da "napuni baterije". Nazvali smo to nostalgijom. Neposredno iza rata svi ti plemeniti osjećaji bili su potiskivani uspomenama užasa koji je rat ostavio, kao i borbom da se nešto postigne, da se "zakopiti" u novoj sredini i da se priušti svojoj mladosti, djeci, dostojan život i naobrazbu, sukladno standardima nove sredine. Stariji su mahom nešto i stekli za sve ove godine. Podsvijest više ne tjera na panično stjecanje materijalnih dobara i nadoknađivanje zaostajanja za standardom sredine u koju se izbjeglo.

Nastupa vrijeme smiraja, vrijeme odmora od umora toga ubrazanoga života. Hvala Bogu, dosta naših ljudi u tuđini se dobro snašlo i steklo solidne uvjete za život. Naš čovjek ima predispozicije za uspjehe i prihvaćanje jer je vrijedan i pošten, odgojen u duhu vjere sa življenom, iskrenom pobožnožću i čestitošću na roditeljskom ognjištu. Takav čovjek, sa spomenutim vrjednotama, je pravo osvježenje i poželjan susjed, suradnik i partner gdje god da se pojavi, pa i u zapadnom svijetu koji je mahom izgubio te iste vrline. Prihvaćeni, cijenjeni, nagrađeni i materijalno osigurani, ali ipak s ljubavlju za rodnim krajem, prvo zagušeno tinjajućom i što dalje sve razbuktanijom, naši ljudi se odazivaju zovu srca i dolaze u svoje župne crkve. Naravno, nitko ne može biti zadovoljan niti ovim brojem, kao ni brojem povratnika. Obzirom na strahote rata koje su proživljene na "rođenom" pragu i zakletve "da neće više nogom stati" tu gdje je pretrpio najgore trenutke svoga života, ipak se može, makar u ovom aspektu, gledati u budućnost s optimizmom.

{mosimage}Banjolučanima je trebalo jako dugo vrijeme da se malo "ohlade". Posavina već godinama o svojim blagdanima okuplja veliki broj "hodočasnika u svoju župu". Svetište sv. Roka u Kotor Varošu, kažu da je postiglo predratnu masovnost, kao i ona u Podmilačju (Jajce) kod sv. Ive i skoro sva Marijina svetišta.

{mosimage}{mosimage}Imajući sve ovo u vidu možemo jedni drugima zaželjeti: "do viđenja u još većem broju".

(Fotografirala Josipa s mobitelom, isprika na zamućenim fotkama)

Hitova: 11675

OVDJE SU:

Imamo 55 gostiju i nema članova online