Taksist

Kategorija: Ivan B. Kreirano: Nedjelja, 21 Svibanj 2006 Napisao/la Ivan B.

?etrdesetogodišnji taksist John je mirno sjedio za upravlja?em auta dok je dosadna besmislena kiša polijevala po vjetrobranu gotovo novog auta. Držao je prozor otvoren i krozanj ispuhivao plavi?asti dim kratke crne cigarete. To mu i nije bilo pravo ime. John je bio emigrant i ime je uzeo jer neko ime je ipak morao imati. Johnu to ime nije zna?ilo ništa. Ni John sam sebi nije zna?io ništa. Vožnja taxia je bio samo jedan od mnogih poslova koje je radio u novoj domovini. Selio se iz grada u grad ne nalaze?i ništa što bi ga držalao za neko mjesto. U tim lutanjima susretao je i svoje zemljake. Zapravo on ih i nije želio susretati ali zemljaka ipak nitko nije mogao izbje?i. John ih jednostavno nije volio niti se ikad družio sa njima. Nije ih podnosio, njih i njihove uvijek iste pri?e o ku?ama koje su kupili, o autima koja su vozili, o novim boljim poslovima koje su našli, o svim onim stavrima koje su kod njega izazivale mu?ninu u stomaku. Ku?e, auta, novi poslovi, ku?e, auta, novi poslovi. Pakao. Zar je samo to bilo u tim šupljim glavama. Zar ništa nije bilo osim toga. Ako je to ono zbog ?ega su živjeli onda bi on radije bio pera? su?a, stanovao u nekom iznajmljenom sobi?ku i povremeno spavao sa bilo kakvom ženom.

Još se nije desilo da je ikad susreo nekog zanimljivog zemljaka niti se nadao da ?e i sresti. No, ipak ih nije mogao izbje?i. Prokleti zemljaci bi se pojavili kad im se najmanje nadao. Prvo bi ga svojim emigrantskim nosom nanjušili, onad mu se oprezno približavali, i napokon zasuli pitanjima na koja John niti je htio niti je ponekad znao odgovoriti. John bi ih samo gledao kako pri?aju prave?i se da ga zanima ono o ?emu su verglari dosadni zemljaci. U tim trenucima zamišljao ih je kako se upravo kuhaju u nekom kaznu vrelog ulja i kako bulje u njega svojim ustrašenim o?ima. U normalnim okolnostima on bi ih pokušao spasiti, ali kako oni govore njemu nije mogao odaganati tu sliku. U nekom ipak boljem raspoloženju on bi ih vidio kako ubrzano promi?u pored njega na nekoj brzoj ži?ari da se više nikad ne pojave. Zemljakinje ženskog roda su bile još napornije. Susretao ih je obi?no u redovima banaka ili nekih trgovina. Nastupale su opuštenije nego muški ali zato dvaput lukavije. Prvo bi ga dobro odmjerile, procijenile dob, bra?no stanje, vrstu posla kojom se bavi, a onda ovisno o okolnostima kretale u napad. Poneka, obi?no lošija, ga je vidjela kao eventualnog ljubavnika, a ve?ina kao potencijanog mledoženju za neku od neudatih ro?akinja koja je eto prava ljepotica i dobra dušica, samo nije imala sre?e da na?e onog pravog. Taj pravi po njima je trebao biti John. Njemu je sve to bilo smiješno i vrlo lako bi se rješavao dosadnih zemljakinja. Na pitanje ?ime se bavi John bi im obi?no rekao ni?im, i da uglavnom pije i da živi na socijali. To bi izazvalo malo ga?enje kod ljubopitljivih zemljakinja i one bi se vrlo brzo nevješto okrenule na svojim visokim petama i odnijele svoje obi?no otrombljene guzice daleko od Johna. Volio ih je gledati kako razo?arano okre?u le?a i neelegantno nekud žure.

John nije volio ni vijesti iz stare domovine. Nije kontaktirao gotovo sa nikim iz starog kraja. ?uo je od drugih ružne pri?e o pohlepi i gluposti koje su vladale u glavama onih koje je nekad poznavao i mnoge od njih zvao prijateljima i rodbinom.

U svim gradovima u kojima je boravio John je obišao lokalne biblioteke i pregledavao knjige. Knjiga do knjige. More knjiga. Rijeke knjiga. Volio je njihov miris ali obi?no ne i ono što je u njima bilo. Malo koja od njih mu je išta govorila. Nijedna se nije odnosila na njega i na ono kako se osje?ao, gdje je bio - nigdje, šta je imao - ništa, šta je želio - ništa. Rije?i su bile suhe i prazne i mirisale su na sagorjeli barut i izazivale blagu mu?ninu u želucu. Korice su bile lijepe i ?inilo se da se više posve?ivalo njima nego onome što je trebalo biti unutra.

Samoubistvo je bila konstantna misao u Johnovoj glavi. Pojavljivala bi se u nekim pravilnim razmacima a onda bi se iznenada gubila na nekoliko dana ili ?ak tjedana. Kako bi brzo nestala istom brzinom bi se vra?ala i život se u tim trenucima ?inio neizdrživim i besmislenim. Ništa nije imalo smisla i jedina želja je bila nestati odavde.

Sad dok je sjedio za upravlja?em taxia i dok je kiša budalasto lila po vjetrobranu ta misao je bila toliko jaka da se skoro mogla osjetiti fizi?ki. Bila je kao putnik u taxiu koji nije imao namjeru nikad iza?i. Cesta na kojoj se trenutno vozio bila je zakr?ena saobra?ajem i John odlu?i da se nekako dokopa auto puta. Dao je žmigavac i nakon pet minuta uplovio u širinu auto puta. Volio je auto puteve i brzinu kojom se tu vozilo. Pritisnuo je papu?icu gasa i auto poput zvijeri zagrabi po sivoj traci. Brzina ponese Johna i njegove suicidne misli prema horizontu. Kiša je prestala padati, sve je izgledalo ?isto i oprano, a John dobi osje?aj da se vozi po oblacima. Prestizao je auta na cesti i povremeno pogledavao voza?e i njihove putnike. Nadao se da ?e ga brzina smiriti kao što se to i prije dešavalo, ali ovaj puta suicidne misli su bile kao pantera koja mu je zasko?ila na le?a. Iznenada se odlu?io. Pri?i ?e jednom od jure?ih auta, napraviti kratki trzaj volanom u stranu, zabiti se u neko od tih auta, i sve ?e u sekundi biti gotovo. Spazio je ispred sebe jedno starije auto i poput kobca koji se obrušava na goluba u sekundi mu se približio. Zagledao se unutra.Bilo je dvoje nemarno obu?eni mladih. Djevojka i mladi?. Možda i pra?ni par. Mlada djevojka primijeti Blizinu Johnova auta i isplazi dugu jezi?inu u njegovu pravcu. John se blago nasmija, doda gas i produži dalje. Ovo dvoje ipak nisu zaslužili da umru. Blesavi imaju pravo na život. Vozio je dalje sve dok ispred sebe ne ugleda skup crveni jednosed. Približio mu se poput strijele i zagledao unutra. Za volanom je je sjedila ostarija dama ocvale ljepote, koja je sigurno u mladosti slomila mnoga muška srca. Dama ocvale ljepote je primijetila i njega i široko mu se nasmiješila. John ju je samo promatrao skoro dotaknuvši njeno auto. Stara dama nije ni slutila koliko je bila blizu smrti. Ponovo se okrenula prema njemu i ?ak mu mahnula jednom rukom. John primijeti nekoliko nizova zaltnih narukvica.

" Zar ova stara kuga ni ne sluti šta mu je bila namjera "

Stara kuga se i dalje uporno smješkala prema njemu "

Pomisao da ubije nekoga tko mu je upravo uputio neke ljubavni?ke znake zaustavi Johna. Smanjio je gas i pustio damu ocvale ljepote da produži ispred njega. Stara ?e ipak dobiti šansu da umre na neki drugi na?in. Rak dojke ili leukemija su se Johnu ?inili sasvim prihvatljivim.

Ubrzo se isklju?io sa auto puta i našao u predjelu poznatom po no?nom životu. Slika dame ocvale ljepote mu je još uvijek bila pred o?ima. Iznenada se odlu?i da po zadnji puta bude sa nekom ženom. Dovezao se do jedne u crveno ofarbane zgrade i parkira se. Poznavao je ovo mjesto jer je mnoge mušterije dovozio tu. Poznavao je ?ak i neke djevojke koje su tu radile. Obi?no bi ih u rana jutra vozio do njihovih apartamana nakon naporne no?i. Bile su najbolje mušterije i Johna bi uvijek nagra?ivale dodatnom napojnicom. Ušao je unutra do?ekan umiruju?om ruži?astom svjetloš?u. Zrela i lijepo dotjerana gospo?a mu pristupi i upita šta želi.

" Ženu " kratko re?e John.
" Neke posebne želje "
" Ne. Samo nek je žena "
" Naša mlada Shery je upravo slobodna. Bit ?e te zadovoljni. Samo pazite da se ne zaljubite, gospodine " zavjereni?ki re?e gospo?a.
Povela je Johna na prvi kat i usput se široko i elegantno njihala u bokovima.
" Zašto ona ne radi " upita se John.

Fina dama ga dovede do jednih vrata i propusti ga unutra. John se na?e u urednoj i u plavo ofarbanoj sobi. Volio je plavo. Prekriženih ruku i naslonjena na prozor stajala je mlada Shery. Žvakala je gumu i imala nezainetersiran pogled. ?im ga ugleda prstima izvadi gumu, odbaci je u korpu i pri?e mu. John ju odmjeri od glave do pete. Bila je mlada. Nevjerojatno mlada za ovaj posao, ?inilo mu se. Kroz oskudnu odje?u nazirala se blijeda koža i sitne bijele dla?ice iznad usnica. Prišla mu je, nasmiješila se i stavila ruke oko vrata. John se nije micao. Stajao je i samo ju gledao. Nije se mogao pokrenuti iz nekog razloga. Onda Shery jednim vještim pokretom povu?e naviše tanku majicu i pokaza male sitne grudi. John se i dalje nije micao. Onda ga ona poljubi pokušavaju?i u isti tren da mu svu?e košulju. Najednom, John je blago odgurnu od sebe i re?e:
" Obuci se "
" šta "
" Obuci se "
Shery ga za?u?eno pogleda.
" Mister jeste li vi neki perveznjak. Slušaj guzico jedna, u ovoj ku?i postoji osiguranje. Treba samo da pozovem i pojavit ?e se netko tko takve kao ti jede za doru?ak.
" Ne moraš nikog zvati. Ne?u ti ništa. "
" Htio ti ili ne ovo ?e te koštati mister. Moje vrijeme je dragocjeno.

John izvadi smotak nov?anica i bez brojanja odvoji pove?i smotak i pruži ga. Shery oprezno prihvati i po?e brojati.
" Dao si više. Puno više mister ....?
" John, John mi je ime. " John. Mislim, John u ?emu je problem? Jel ti se ne svi?am? Znam puno zanimljivih stvari. Za ovaj novac mogu ti pružiti nešto doista nezaboravno."
" Sjedi Shery. Možeš pri?ati ako želiš. Bilo šta. Samo pri?aj "
Shery se lako lako zavali u široku fotelju i pripali cigaretu. Ponudila je jednu i Johnu. On je prihvati i ubrzo su oboje odbijali kratke dimove iz fine mirišlajve cigarete.
 " John imaš li familiju. Mislim ženu i djecu "
" Ne "
" Mislim, jesi li imao? "
" Ne "
" Ja imam brata. Mla?eg. Ne izlazi iz bolnice. Leukemija, a ima samo 15 godina.
" Kako ti je doista ime Shery? "
" Shery. To mi je ime. Ono pravo ne izgovaram pod onim krovom. John, uzmi ovaj novac. Ne želim da pla?aš za ništa."
" Ne trebam novac Shery. Ja sad idem. Hvala.

John ustade sa fotelje i iza?e van. Na izlazu ga je do?ekala ona ista fina godpo?a i uz smješak upitala je li sve bilo u redu. John re?e da je sve bilo u redu. Ponovo se našao vani i sjeo za volan. Upalio je i besciljno se uputio na cestu. Ponovo mu ja padao na um auto put. Suicidne misli su opet nadolazile poput plime i nisu mu dale disati. Odlu?io je. Pokušat ?e ponovo na auto putu sve riješiti jednim kratkim trzajem volana. Prolazio je kroz predio sa obiteljskim ku?ama i javnim parkovima. Ispred ku?a su se svremena na vrijeme vidjeli stanari, obi?no žene i djeca i uvijek su nešto radili, nešto što John nije razumio. Ali oni su izgleda znali šta rade i vidjeli su neki smisao koji John nikako nije hvatao. Na trenutak mu do?e neka smiješna ideja da stane i upita nekog od njih nešto. Nije bio siguran da bi ga razumjeli. Nije stao. I dalje je gledao a auto se kreato brzinom nekog malo žustrijeg pješaka. Onda u jednom trenutku ?u neki tupi zvuk ne?ega što se odbilo od auta. Udario je u nešto. Automatski zako?i i pogleda u stranu. Na travi odmah do auta ležala je neka debela spodoba, o?ito žena i groteskno se koprcala. Pokušavala je ustati ili takvo što. Udario je nekoga. Udario je ženu izgleda. Me?utim ono što je je vidio u slede?oj sekundi prenerazi ga. Na dva tri metra od udarene žene stajala je otkinuta noga koja je o?ito pripadala udarenoj. Pogledom je potražio krv ali je nije vidio. John nije volio gledati krv. Žena se i dalje koprcala i sad se ve? jasno vidjelo da nema noge.

" Zar je ovo mogu?e " pomisli?  Pa ne otpadaju noge tek tako. Ovo se samo njemu moglo dogoditi. Hitro je izašao iz auta i jednim pogledom obuhvatio cijelu sliku. Žena bez noge se pokušavala osoviti na noge, otpadnuta noga je stajala par metara od nje a on je sve to zbunjeno gledao. Prvo pri?e onoj otpadnutoj nozi i shvati da je to ipak samo dobro napravljena proteza. Dakle, ipak nije nikome otkinuo nogu. U sekundi osjeti olakšanje. Uze onu nogu i pri?e ženi koja se još uvijek pokušavala osoviti.
" Jeste li u redu "
Bilo je to budalasto pitanje ali odnekud se moralo po?eti.
" Da, da. Oprostite, kriva sam. Naletjela sam na vas. Oprostite "
Onda ona uze onu nogu i u nekoliko vještih pokreta stavi je na mjesto i vrlo brzo li?ila je na svaku ženu koja ima dvije normalne noge. Osovila se na noge, povukla suknju naniže i ?ak se malo nasmijala. John je pažljivo osmotri. Bila je debela ali imala je jako lijepo i blago lice. Vidio se niz biserno bijelih zuba.
" Ova žena vodi brigu o sebi " pomisli John.
" Još jednom oprostite gospodine. Kriva sam. Naletjela sam neoprezno na vas. Pokušavala sam uhvatiti mog Kokoa. Mog papagaja. Pobjegao mi je iz ku?e i doletio ovdje. Mislim da je još tu negdje. Oprostite."

John se zagleda u prvo drvo i doista ugleda žuto zelenog papagaja. Stajao je mirno i posmatrao ih. John se u par sekundi pope na prve grane i pri?e papagaju. Ispružio je ruku i za divno ?udo jednim pokretom jednostavno pokupio pticu. Dosko?io je na zemlju i pružio ženi sa drvenom nogom papagaja.
" Oh. Oh, hvala vam mister ......? "
" John "
" Hvala vam mister John. Ja sam Clara. Oh Koko mali moj "
Clara je priljubila Kokoa na lice i poljubila ga.
" Ja bih sada išao ako je sve u redu Clara. "
" John hvala vam puno i oprostite za sve. Ja živim odmah tu preko puta. Ako ste za kavu John. Ne znam kako da vam zahvalim. Ho?ete kavu. "
John skoro odbi ali onda u jednom trenutku odlu?i.
" Pa ako vam ne smetam Clara. Mogao bih popiti kavu.
" Ne ne. Samo se parkirajte odmah tu preko puta. Ja ?u odmah biti tu. "
John sjede u auto i ubrzo se parkira ispred ku?e gdje je živjela Clara. Bila je to ?ista i uredna ku?a. Clara se brzo pojavi i uvede Johna u ku?u. Otpratila ga je do sobe i veselo zacvrkutala.
" Sjedite John. Kava ?e biti brzo. "
John baci pogled po enterijeru i svidje mu se ono što je vidio. Bila je to ?ista uredna ženska ku?a. Za to vrijeme vrijem Clara je neprimjetno hramaju?i otr?ala u kuhinju. Nije prošlo dugo i vratila se sa kavom na finoj ?istoj tacni.
" Izvolite John. Kava je topla. Pazite. Ho?ete li možda ?ašu vina. "
" Kava je dovoljna Clara. Hvala "

Onda je Clara po?ela pri?ati. Clara je umjela pri?ati. ?inilo se da za to baš i nije mala puno prilike. John je samo slušao. Nije imao potrebu ništa re?i. Srkao je kavu i posmatrao Claru. I u trenutku kad je ispio poslednji gutljaj aromati?ne kave John ustade i pri?e Clari. Prišao joj je i zagrlio kao nešto najnormalnije na svijetu. Nije se otimala. Samo je uzdahnula i prepustila se njegovim rukama. Odveo ju je do spava?e sobe i položio na krevet. Clara je izgledala jako uzbu?ena i malo uplašena. Vodili su ljubav. Clara je bila  virgin. John joj je bio prvi muškarac. Bio je to za nju najuzbudljiviji trenutak u životu.
" Neki ljudi umru i nikad ne probaju virgin " pomisli John.
On ne?e biti jedan od njih. Nakon ?ina otputi se u kupatilo. Brzo je završio i uputio se do frižidera. Uzeo je jedno pivo i stoje?i ga pio. Clara se podigla na rub kreveta i sjedila. John ju je mogao vidjeti iz kuhinje.
" John. Ho?u li te opet vidjeti "
" Ne "
Clara je samo sjedila i gledala u pod. Izgledala je krupna i debela.
" John ho?eš da ti nešto spremim za jelo. Imam fino meso i mogu ti brzo ispe?i. "
" Dobro, može " re?e i sjede za kuhinjski stol.

Clara su u trenutku razvedri, otputi do kupaone i ubrzo se vrati obu?ena u finu ku?nu haljinu. Ušla je u kuhinju i iz hladnjaka izvadila bocu skupog vina i stavila je na tacnu. Stavila je i dvije ?aše. I dok mu je tako ozarena prilazila obuhvati je sun?eva svjetlost izvana i prosu se po njenom licu i po onoj boci vina i po kristalnim ?ašama. I nikad u svojih ?etrdeset godina John nije vidio ljepše žene.

Ivan B.

Hitovi: 8350