Pogledi na Papin dolazak

Kategorija: Hod u vjeri Kreirano: Subota, 18 Veljača 2006 Napisao/la fra Jurica Šalić (pok.)

Iz knjiga S banjalučkih strana - Fra Jurica Šalić

Na koncu sve sumirajmo i zapitajmo se: što je tko o?ekivao i dobio Papinim dolaskom na Petri?evac?

Mjesna Katoli?ka crkva sa svojim poglavarima i vjernicima ostvarila je ono, što je planirala i o?ekivala od ovakvog zbora katolika, kojeg predvodi Sveti Otac. Sama ?injenica, da je Papa došao u Banju Luku i da je sve?anost prošla u najboljem redu reprezentira lijepo nali?je Crkve. Katolici s naših podru?ja doživjeli su da se na doma?em tlu sabere živa Crkva oko apostolskog namjesnika.

Sveti Otac je na Petri?evcu proglasio blaženim slugu Božjeg Ivana Merza, ro?enog Banjalu?anina, što predstavlja veliki poticaj i priznanje za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Mjesna Crkva time dobiva uzor svetosti, koji poti?e iz katoli?kog naroda s vlastitog podru?ja.

Ovom istom prigodom Sv.Ocu i svjetskoj javnosti predstavljena je bolna istina i žalosna ?injenica, da je katoli?ki narod potjeran iz banjalu?kog kraja i ina?e iz Republike Srpske i da mu je opstruiran povratak. Porazna je konstantacija, da se do tada na prostor Republike Srpske vratilo samo 3% prognanih katolika. Zato nije ni ?udo, što je u službenom vatikanskom dnevniku dolazak Pape u Banju Luku predstavljen kao pohod u srce patnje i u srce nade. Uz ove datosti, Katoli?ka crkva se predstavila u svome pravom svjetlu, onakva kakva jest. Pored razli?itih tendencija i htijenja, s ovakvom manifestacijom “pobijedila je Kristova ljubav, pobijedila je Papina ljubav i ljubav Crkve”, kako se izrazio kardinal Vinko Pulji?.

S druge strane, pojedini krugovi u Republici Srpskoj, dio javnog mnijenja i ekstremisti pokazivali su svoj nezgodni vlaški mentalitet. Uz nezaobilazni duh protivljenja, nastojali su od Papina dolaska uši?ariti potrebne im politi?ke poene. Išli su tako daleko, da su zahtijevali od Svetog Oca, da se u ime Katoli?ke crkve ispri?a ne samo op?enito, nego i za pojedina?na djela, u?injenima drugima na ovim prostorima. Nisu svjesni, da je prethodni banjalu?ki biskup Alfred Pichler nešto sli?no u?inio u prigodnoj boži?noj ?estitici 1963.godine. Žalosno, takva grlata stvorenja ne slušaju što se govori u njihovoj crkvi. Kako ?e ?uti što se kaže u katoli?kom bogoslužju, bit ?e da im je potreban razglas ja?i od onoga na Petri?evcu 22.lipnja 2003. godine, kada su Papine rije?i odzvanjale Petri?evcem, Paprikovcem, Rosuljama, Budžakom.... Tko god je slušao ili pro?itao Papinu propovijed, mogao se uvjeriti od koga je i zašto molio oprost. Veliki Papa to uvijek ?ini op?enito, pa zašto bi ovdje u Banjoj Luci u?inio iznimku ? Uostalom, tražiti od Svetog Oca i mjesnih katolika da moli oprost a sa svoje strane ne pokazivati nimalo svijesti i spremnosti za oproštaj jest žalosna ?injenica, strana krš?anskoj vjeri i suvremenoj mirovnoj koegzistenciji.

Petri?evac ostaje

Petri?evac? Nekad je to bilo zna?ajno selo na brdu iznad Banje Luke. U posljednje vrijeme predstavlja kvart na zapadu gradske regije, u kojemu – pored mnogo drugih ustanova – postoji Franjeva?ki samostan. Mnogo puta paljen, rušen, dogra?ivan, iznova gra?en s mukom, poteško?ama, ali i s vjerom i ?vrstim pouzdanjem. S crkvom sv. Ante Padovanskog, zadnji put srušenom 1995. godine i sada u izgradnji spada u red važnijih župnih i franjeva?kih središta. Takvo mjesto je zauzimao u povijesti banjalu?kog kraja. Sada je ozna?en kao mjesto Papinog posje?ivanja. U vremenu njegovog dolaska vihorile su se tisu?e Papinih zastava. Ponajviše one ?etiri, prika?ene na balone visoko iznad liturgijskog prostora. Pod tim znamenjem i pod dojmovima sa slavlja održanog na samostanskom posjedu 22.lipnja 2003. godine opstoji franjeva?ka zajednica i ono malo preostalih katolika na Petri?evcu. Dakako, žive, i s Papinim apostolskim blagoslovom, koji je podijeljen svima, pa i redovni?koj zajednici, vjernicima i ina?e svim ljudima dobre volje, koji obitavaju u ovome mjestu.

Hitovi: 12003