| Nevina dje?ica Boži?a |
|
|
|
| Autor Josip Anušić | |||
| Četvrtak, 29 Prosinac 2005 00:41 | |||
|
Imam i jedan obi?aj za kojim iskreno žalim, a to je unošenje slame na badnjak u naše domove. Kad bih ja birao, bolje bi bilo da unosimo slamu nego jelku koja ništa ne zna?i. Kako vi u gradovima možete objasniti djetetu da se Isus rodio u jaslicama? Što je to jaslice i slama? Što to zna?e rije?i pjesme: “On za nas trpi, ?im se rodi”? To je cool! Evo i vama na razmišljanje obi?aj badnjaka koji se kod nas prislanjao uz ku?u, a u drugim krajevima to je veliki komad drveta koji se stavlja u oganj da bi uz njega, poput pastira one svete no?i, bdjeli i do?ekali dolazaka Boži?a (Bogi?a, malog Boga). Gdje smo tu? {mosimage} Ve? smo dosta rekli o Boži?u tamo kad smo govorili o svetom Nikoli. Mislim na onaj dio o komercijalizaciji ovog blagdana, uz komercijalizaciju lika sv.Nikole, vremenski, ispred Boži?a. ?ak i blagdan Svih svetih dosta je unosan za politeisti?ku retromaniju pod ovim svodom, mislim na boga trgovine, na boga ljepote, na boga pijanstva, i cijeli index bogova. Ne mislite li i vi dragi sunarodnjaci ovako, a naro?ito sada kad ste vidjeli svijeta? Koliko je stvari nama važnije od onoga što je uistinu važno: dobar izgled nasuprot dobroj osobnosti, vitko i lijepo tijelo razgoli?eno i po ovim zimskim danima nasuprot skrbi da u zdravom tijelu bude zdrav duh, našminkani i namazani obrazi umjesto osoba izgra?ene savjesti koje imaju “obraz”, onaj na kojem se ne sjedi. Ne?u više nabrajati jer zasigurno imate nebrojeno više primjera obzirom da ste mnogi prošli i više država i više iskustava. Kao što je trebalo objasniti 'mekdonaldžinicu', novu “sklepanicu” na ovim našim stranicama, tako se smatram obaveznim malo pojasniti 'politeisti?ku retromaniju', može se re?i ipak mao nejasna kombinacija rije?i. Suosje?anje smo davno zaboravili, iskreno ljubiti tako?er pomalo zaboravljamo (tko je zadnji svirao pod prozorom serenade ili odveo curu 10km pješke do ku?e), biti pošten, ?astan, istinoljubiv, pravi?an, susretljiv, imati razumijevanja za drugoga danas je glupo, naro?ito me?u mladima kojima roditelji istovremeno govore: “ako ?eš pošteno živjeti ne?eš nikad ništa imati”. ?uvajmo se bogova ovog svijeta, slijediti njih zna?i slijediti ispraznost, zna?i našu propast kao ljudi, kao nacije i kao civilizacije. Budimo razumni i rasu?ujmo zdravo, zašto polagano odbacujemo naše, odgojne, znakovite, obi?aje nadomještaju?i ih manipilativnim reklamnim novotarijama u kojima postajemo marionete, a da toga nismo niti svjesni. Ne želim re?i da je sve loše na što nai?emo po svijetu, ve? sam se pohvalno izjasnio o Santa Clausu, ali me zato sa?uvajte 'no?i vještica' uo?i Svih svetih, dana kad obilazimo grobove svojih najmilijih.
|



Comments
Sretna Nova godina.
dakle, povlacim ono o izumiranju sibanja na Mladence(ali ipak hvala ti Boze sto sam velika i nisam vise mala, barem u ovom slucaju!)
Hvala za objasnjenje.
Ovo su jako lijepe geste koje su nam naši stariji ostavili. Šibanje nije bilo toliko bolno a ipak je djelovalo dvostrano i na roditelje i na djecu. Roditelji, naravno da žale kad njihovo djete plače, a na ovaj način naučili su suosjećati s onim betlehemskim roditeljima ili roditeljima generacije kad se Mojsije rodio. Sami znamo da nam suosjećanje opada što je veći vremenski razmak, a na ovaj način ono je djelotvorno oživljeno.
Na djecu je djelovanje tenutno, brzo zaborave, a ako su stariji samo još jednom uvide što je to život koji te šiba bio kriv ili ne bio. Svakako sporno i ne odobravam, ali i nije skroz bez veze.
Priča djeci da se ne smiju na badnji dan zadirkivati i tući jer će ih čirevi. Također jedna djelotvorna priprema za blagdan Mira-Božić. Ovo mogu razumjeti oni koji su odrasli u obiteljima s više djece gdje je zadirkivanje bilo stalno i roditelji u toj prazničnoj euforiji nisu mogli naći boljeg lijeka za nestašnu djecu i neprestana zadirkivanja i oplakivanje onih mlađih. Naravno i djeca su htjela malo da se dopadnu malom Isusu i taj dan su se međusobno prekoravala i suzdržavala od naglih reakcija. Nije li ovo ljepša "radionica o nenasilju" od onih koje provode djelatnici raznih humanitarnih udruga. Za ona vremena svakako jest. I ovaj običaj ne odobravam danas, mislim da se može strašenja čirevima djecu privoliti da daju doprinos bližoj pripravi za Božić, a nema ni potrebe danas ovakvo nešto govoriti jer su rijetke obitelji s više od 2 djece.
Nije narodni običaj nijedan blesav, osim mutacija običaja. Kad se ogole i očiste od naslaga vremena, ostane lijep odraz vjere i poštovanja.
RSS feed for comments to this post.