|
Baš sam ovih dana djeci u školi pričao o proslavi sv. Nikole u "moje" vrijeme i kako nismo baš puno fermali za tamo nekog "djeda mraza" koji je dolazio samo za djecu roditelja koji rade u bogatim firmama. Moj ćaća je radio u GIK-u i donosio nam je poklone kući. Današnja djeca, a i roditelji, u pravom su čudu kad dođe ovo vrijeme darivanja. Zbog čega? Pa evo: prvo dolazi sv. Nikola, zatim dolazi komunistički "djed mraz", a pred Božić dolazi, po meni, najgori plagijat i surogat svetog Nikole, a to je "djed božićnjak" kojeg smisliše ljudi početkom raspadanja ex Yuge. Staviše tamo nekog djeda u dane kad se rodio mali Isus. Odjednom malog Isusa zamijeniše nekim djedom. Nama u našim krajevima roditelji su na Božić govorili da je pod božićnim drvcem dar od maloga Isusa, što je i dobro. Sama riječ Božić, kao što već znate, nastala je upravo zbog tog otajstva: rodio se mali "bog(ž)ić", najveći dar Božji nama ljudima. Nema tu mjesta za "djeda". Sveti Nikola se tu savršeno uklapa sa svojim slatkim darovima, kako bi djeca i svi mi preko tih materijalnih darova Nikole lakše dokučili ne-materijalne darove: ljubav, dobrotu, nesebičnost, predanost, prijateljstvo ... s kojima smo te darove dobili, ali dobili i Dar (Isusa) od Oca nebeskog.
Nekad...
Krampuzi i nikolaje bili su ponekad nemilosrdni. Pod maskama krampuza bili su obavezno momci 20-godišnjaci i znali su oni "zloupotrijebiti" svoj položaj i dočekivati cure srednjoškolke s večernjeg busa po povratku iz škole. Kod mene su jednom okrenuli pseću kolibu otvorom prema tlu zajedno i pas u njoj. Drugi put su onim mlačagama razbili staklo na mojoj kući. Krampuzi su bili odjeveni strašno, u ovnujske i kravlje rogove, s nekim kožama i krznima kao maskama ili pak maskama od drugih materijala koji su pomno pripremani u tajnosti nekog podruma. Bili su opasani lancima i kravljim zvonima preko neke prastare odjeće, a u rukama su nosili duge mlačage ispletene od vrbova pruća. Cilj je bio izgledati što strašnije, proizvoditi što više buke i da nitko od djece ili susjeda ne prepozna tko je to pod maskom. Sv. Nikola je imao klasičnu opravu: nekakvu biskupsku kapu na glavi i plahtu preko sebe.
Dobro je to bilo. Obavezno su pitali djecu koja su morala klečati pred njima sklopljenih ruku, uglavnom sveti Nikola, da li slušaju roditelje, kako uče u školi, znaju li moliti , a onda bi im Nikola dao neku svetu sličicu koje su unaprijed dobili od fratra u župi i ono što je bilo od roditelja namijenjeno za njih. Kad bi tako Nikola ispitavao djecu, neki su roditelji znali reći kako djete nije bilo dobro i da nije dobro u školi, ili da ne sluša baš uvijek iza čega bi krampuzi dohvatili onim mlačagama. Znali su rekoh, neke generacije mladića pretjerivati i ostaviti kod djece preveliki strah, pa ih na godinu roditelji ne bi pustili u kuće već bi djeci krampuze pokazivali kroz prozor da se malo uplaše.
Imao sam priliku i ja biti u Nikolajama kad sam se vratio iz vojske. Moja generacija Nikolaja svoj posao je odradila "kako spada": ispred kuće bi nas dočekao jedan roditelj i dao darove koje smo trebali dati njihovoj djeci i upute da li da više bučimo ili manje. Nikola je lijepo pozdravljao pri ulasku u kuću i on je stalno branio djecu od nasrtaja strašnih krampuza, a kad bi ispitao djecu, po već opisanom obrascu, onda bi im dao primljene darove. Po izlasku iz kuće, domaćin bi darivao i nas jabukama, pićem ili novcem, što je češći slučaj. Te primljene darove stavljali smo u zobnice i torbe koje smo imali na sebi, a kad bi došli u neku drugu kuću onda bi to podijelili djeci, naravno, novac nismo dijelilil već smo ga čuvali za prvu igranku i odlazak u kafić.
Danas...
Nikolaje više ne hodaju. Za ovih 10 godina,koliko smo istjerani, u ovim novim sredinama uspjeli su se momci svega dva puta organizirati i malo obići djecu po tom starom običaju.
Djeca pišu pisma i čekaju dolazak sv. Nikole s čarapom i očišćenom čizmom u prozoru. I tako dočekuju trojicu bradonja u 19 dana, od toga je jedan pravi, a druga dva su tvorevine politike i komercijale. Vi koji živite među ljudima engleskog govornog područja još imate i sreće, jer kako vidim tamo Nikola hoda i dolazi cijeli mjesec, nema drugih spodoba. Imate Santa Clausa (sv. Nikolu) koji je malo komercijaliziran ili kokakolariziran (coca-cola uzela je taj lik za svoje reklame pred 40-50 godina) i taj Santa je "izgubio" kršćanska obilježja, križ, ali barem je ostalo ime. U Austriji djecu dariva Nicolas, što je nedvojbeno sveti Nikola. I ovo je dobro. Samo kod nas je nastala multiplikacija Nikole čak u dvije osobe (djed mraz i božićnjak) koja iskrivljuje taj sveti lik i zbunjuje našu djecu.
Molim sve one koji budu ovo čitali, da komentiraju i napišu kako se u njihovim zemljama sve ovo odigrava. Kako se zove osoba koja dariva djecu u predbožićno vrijeme i kako to radi, s kojom porukom? Molim vas i prijevod takvoga imena, npr. u švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Kanadi i dr.
Ako se ne čujemo, čestit vam i blagoslovljen Božić, i ne zaboravite darivati ljubav, prijateljstvo, blagost, utjehu, ohrabrenje ... darove koje ne izjeda crv.
Vaš Josip A.
|
Comments
Uz njega u pratnji je uvjek i crni Krampus ili Schmutzli ,kako ga zovu ovdje u Svicarskoj.Krampus najcesce nosi sibu u ruci ,kako bi kaznio zlocestu djecu.Dobri malisani,ne moraju se bojati Schmutzlija,jer ga sv.Nikola ne pusta knjima.Sveti Nikola je vrlo prilagodljiv putnik.Po sjevernim zemljama vozi se u saonicama,vuku ga jeleni,a na Aljasci brzi i snazni psi.Francusku pak obilazi u velikoj raskosnoj kociji ,krcatoj darovima,do u nekim europsim zemljama krstari na svome bjelcu,u nekim zemljama cak,pohodi jasuci na svome strpljivome magarcicu.Bilo kako bilo,u svim narodima postoje isti ili slicni obicaji.I mi Hrvati od davnina njegujemo spomen na svetoga biskupa iz Myre.Ali ni on ,valja priznati ne ostaje duzan.Obilazi nas,dariva nasu djecicu,s neba nas stiti i cuva kako na kopnu tako i na moru.eE tako je to i sada i ove godine..
Pa: - Dobro nam dosao Sveti Nikola!
Santa Claus je lik prepoznatljiv svima, koliko znam nema obicaja niti spomena o darivanju djeteta Isusa kao kod nas, dakle sve to oko darova vrti se i oko Sante no svima je manje vise poznato da je on izvedenica odnosno "nadimak" sv.Nikole. Ono sto upada u oci zadnjih godina je namjerno izbacivanje cestitanja blagdana Bozica te koristenje surogat-pozdrava, Happy Holiday, odnosno sretni praznici- blagdani ali nije naznaceno i koji.Time se zeli zanemariti tj. prikriti Bozic pod izlikom da to moze vrijedjati osjecaje drugih kultura(religij a).Veoma je tesko pronaci bozicne cestitke sa motivima jaslica, sv.obitelji i tome slicno tako da se stjece dojam da se gubi onaj osnovni smisao i sustina samog blagdana Bozica.U Kanadi hrv.zajednice gotovo u svakom gradu su podigle i sagradile hrv.crkvu tako da pravu radost Bozica osjecamo upravo u nasim crkvama gdje uz nase tradicionalne bozicne pjesme, polnocke i jaslice osjecamo prisustvo Bozica makar i daleko od maticne nam domovine.Cini mi se ipak da velika vecina upravo Hrvata "boluje" od kupovanja i razmjene darova sto je nazalost jedna od negativnosti kojoj se prepustamo i kojoj potpadamo a koja nije ni po cemu svojstvena ni nasoj kulturi a niti nasoj tradiciji.
Mir vam i dobro.
Zivim u sj. Njemackoj. 06.12. djecu dariva ovdje Nikolaus, koja uoci sv. Nikole ( na Nikolausabend) trebaju dobro ocistiti svoje cizmice, te za taj trud budu nagradjena. Sv. Nikola donese tada neku sitnicu koja moze stati u cizmicu, nista previse.
Na blagdan Bozica svi Njemci govore da poklone donosi Weihnachtsmann ( Weihnachten= Bozic, Mann= covjek). Mali Isus se bas tako i ne spominje. Meni kao djetetu je poklone donosio mali Isus. Tadasnjeg Djeda Mraza sam vidjala samo na televiziji.
Nasa djeca su od silnih medija i reklama malo izgubljena. Tesko ja objasniti da nasoj djeci poklone donosi mali Isus, a ostaloj taj Weihnachtsmann. Jos vise sto na Bozic Isus slavi rodjendan i sto bi on od nas trebao dobiti poklon, a ne da mi od njega primamo poklone.
Pozdrav svima
RSS feed for comments to this post.