Raduje me poziv na molitveni susret banjaluckih Hrvata, izbjeglih i prognanih. Protjerani smo od nositelja i uzivatelja velikog zla. Bili smo miroljubivi.Sve smo poduzimali da bi ostali na svojim ognjistima, pa ne samo da smo poduzimali nego smo i trpjeli i na kraju dolazile su prijetnje i ugroza onog najdragocijerni jeg, a to je ugroza zivot. Onda se napusta sve materijalno i spasava ZIVOT. To je dar od Boga, koji iznalazi nacin za spasavanje tog najdragocijenij eg. Ja osobno nemam rijeci da zahvalim dragom Bogu, jer moja cijela obitelj je izbjegla ono najgore sto ju je moglo zadesiti,a da nismo pretrpjeli nikakva maltretiranja. Bogu mome do smrti svoje sam zahvalna za taj dar koji se ne moze nicim mjeriti. Istina je da smo materijalno mnogo izgubili, da smo mnogi poslije i obolili zaleci za svojom rodnom grudom pa i mnogi su tuguhuci umrli. Moramo priznati Bogi pa i sami sebi da smo mogli kudi-kamo gore proci,ali bozja providnost nas je od toga spasila i zato Mu od srca najiskrenije hvala. Zelja mi je prisustvovati i sudjelovati u zahvali zajednickog molitvenog skupa izbjeglih i protjeranih banjaluckih Hrvata.Moja preporuka bi bila da samo na vrijeme obavjestite o tome skupu preko sredstava javnog priopcavanja kako bi se mogli organuizirati za putovanje. Hvala iskreno na inicijativi i srdacan pozdrav. Zivka Karlovac, 15.8.2005.