|
Autor Josip Anušić
|
|
Subota, 11 Travanj 2009 13:57 |
|
Crkveno dvorište opet je bilo ispunjeno autima raznih registracijskih oznaka, dakako, najviše onima iz Banja Luke. Okupilo se ovaj put ok 70-tak vjernika na Vazmeno bdjenje koje je započelo u dvorištu obredom ognja i obredom svjetla, a onda nakon hvalospjeva uskrsnom svjetlu čitana su biblijska čitanja vezana uz stvaranje svijeta, onu prvu židovsku Pashu (prolaz, prijelaz). "Uskrsloga može prepoznati samo onaj tko iskreno, bezrezervno ljubi. Primjer je učenika 'kojeg je Isus posebno ljubio', Ivan apostol koji apsolutno siguran kaže: Gospodin je! Učenici na putu Emaus ne prepoznaju odmah Isusa, ali dok im je pričao o Pismima njima je srce 'gorjelo', naravno od ljubavi. Kad je dostiglo vrhunac u lomljenju kruha, učenicima se otvaraju oči i oni prepoznaju Isusa pošto su ga maksimalno uzljubili uvjereni Riječju Božjom." Ovo je samo dio iz propovijedi fra Duje, župnika Barlovaca. Na kraju je blagoslovljena hrana. Prekrasnu večer i vazmene obrede, svojim pjevanjem uljepšali su vjernici predvođeni sestrom Marinom.
{mosimage}{mosimage}{mosimage}{mosimage}{mosimage}{mosimage}{mosimage}{mosimage}{mosimage}{mosimage}
|
Comments
Gledam ove slike iz Barlovaca i mislim se koliko je zivotni put svakog od nas ocelicio, osposobio i na kraju prilagodio nekim novim putovima kojima hodimo svaki dan.
Mnoge dane i sate ja sam presjedila u kapeli kod casnih u Budzaku, tu se, sada mi je to potpuno jasno krojila moja zivotna sudbina, u tom malom Emausu udarali su se pecati meni i onima oko mene tada i te smo pecate ponjeli sa sobom kroz zivot. I da je meni netko rekao kako li ce to sve biti kad jednom odem iz svog Emausa tesko da bih povjerovala, no, putovi su nasi i staze kao u mraku, tapkamo i krecemo se a zapravo lutamo, da nam nema nekog jasnog zivotnog smjera i Svjetla ja bih se prva sasvim sigurno zagubila. Kada bi smo se oslanjali samo na ovo nase tijelo brzo bi nam ponestalo snage, u dusi koju nam je Bog dao kako rekoh, odvijaju se najvazniji zivotni procesi, ona nam je pokretac i tijela i svega sto nas drzi aktivnima. Covjek bi trebao biti kao sto je sv. Franjo rekao kao les, bacio ga tamo ili ga stavio ovamo svugdje bi se brzo trebao obviknuti, gdje god da smo na ovoj zemlji, jednom cemo zasigurno napustiti i zemlju i zivot na njoj, zato nekako u ovo svecano uskrsno jutro, u dusi mi nekako sve ok., vjerujem u uskrsnuce i ovaj Uskrs vez mi je izmedju smrti i zivota, Uskrs je zapravo povezanost Golgote i Emausa na nasim zivotnim putovima.
Filozofija Uskrsa je beskonacni protok vremena u Isusu Kristu. I Barlovci i onaj moj Budzak i proslost i sadasnjost jutros su mi ovdje u Vancouveru blizu, staza mog zivotnog puta jutros je nekako posebno obasjana svjetlom Uskrsa, nadam se da je i kod vas tako.
Sad, kad sam ne samo vjerovao u Isusa, nego sam i znao za Njega, gledajuæi oduševljenje i u drugima a ne samo u meni, mislio sam, teško da æe proæi deset godina, a da se On ne pojavi, i spasi nas.
Kroz oduševljenja Ivana apostola, a pogotovo kod poslanica apostola Pavla, uvijek se smijem kad èitajuæi vidim da su se i oni tako Kristu nadali, Pavle se zaprièa pa Ga najavljuje, evo samo što nije, i poziva, Quote:! doði i spasi nas.
Mi smo kršæani stvarno naivni ko djeca, jer zbilja treba biti djetinjast pa u ovakvom svijetu vjerovati u Isusa, i imati nadu u Spasenje u Njemu, al hvala Velièanstvenom, takvi smo. Raduje me što je od Barlovaca ostalo i ovo, ko da se i ovdje objavljuje proroštvo, mnogi æe se udaljiti, i bit æe prevareni. Naše se stado i ovako i onako rasulo. Sad smo svi u našim životima na tom putu u Emaus, ovo nam je upravo ta dionica.
Baš je i nama kao apostolima poslije Isusove smrti, ...njihova Uèitelja, njihova Spasitelja, njihova Iscjelitelja, njihovu Nadu, njihove Snove, ...razapeše, ogoliše, poniziše, ispljuvaše, ...pa idu a ne znaju kuda idu, bježe gledajuæi glavi mjesta, a onda oni koji su sa Njim, uz Njega, i za Njega živjeli, sretoše Ga al Ga ne prepoznaše.!
Malo je jedan ljudski život da se otkrije otajstvo ove biblijske poruke. Ipak, nije li sve Isusovo jedno, Ljubav.
Nadbiskup Bozaniæ zabrinuto se osvræe na našu stvarnost, ...veæ sam se poèeo sušiti od èekanja da oci crkveni progovore, srdio sam se i griješio do smrti, al ima li još iko na svijetu Isusov kome èekanje i ovo zlo nije dojadilo.?!
Ovdje je Šejtan odavno zavladao i pije ljudima krv, i tjera ih da jedni drugima piju krv, umjesto da se vole, mi ne možemo dok smo živi sa ovoga svijeta, al nam se je od njega oprostiti, i krenuti za Isusom,
jeste da se èini nemoguæ i neprihvatljiv, i njegov put neizdržljiv, al lagan se u stvari, treba samo razumijeti, sve dileme u životu lako je razriješiti, kad uvijek treba izabrati samo jedno, ljubav.
Možda nije lako, al barem nije komplicirano.
Takvo je u stvari sve Božije, samo kad ga prepoznamo, ...jednostavno da ubija ...i uskrsava.
Quote:, braæo i sestrice, pozdravljam vas sa pregršti lijepih želja, i dijelim sa vama radost da sam živ i da smo dionici Objave.
Tražimo Duha da nas ojaèa i ne ustrašimo se, jer koga Duh ispuni iznijet æe Duh tijelo, a ko se u tijelo pouzda zna mu se, slabo je tijelo.
Radujte se, radujte se prelijepim obeæanjima našega Boga, koji god je i kakav god put i nevolja, sitnica je, kad znamo kraj
Put je ovo svima u Emaus!
RSS feed for comments to this post.