|
Crkva u Trapista s oduzetim kompleksom
U Peticiji se podsjeća da su trapisti Banjolučkom kraju podarili neprocjenjivi gospodarski i kulturni procvat.
Crkva u Trapista s oduzetim kompleksom
Banjalučka biskupija je po biskupu banjolučkom mons. dr. Franji Komarici uputila Peticiju protiv Odluke (broj: 06.1-2-1007/03-7 od 4.5.2004.) Povjerenstva/Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, s prijedlogom da se ista usvoji, te da se pored historijske građevine - Crkva samostana trapista - „Marija Zvijezda” Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, s pokretnom imovinom u Banjoj Luci proglasi nacionalnim spomenkom i Samostan Otaca trapista koji se nalazi uz samu crkvu.
U Peticiji se podsjeća da su trapisti Banjolučkom kraju podarili neprocjenjivi gospodarski i kulturni procvat. Njihovim dolaskom sredinom 1869. počela je prava industrijska i kulturna revolucija, čiju je bitku započeo utemeljitelj samostana prior Franjo Wendelin Pfanner. Redovnici su izgradili čitav niz objekata – sakralnih, industrijskih, te za socijalne, odgojne, prosvjetne i kulturne svrhe.
{mosimage}Između 1885. i 1889. proširena je i uređena samostanska crkva i izgrađen crkveni toranj. Godine 1872. trapisti dovode u Banju Luku redovnice Družbe sv. Vinka Paulskog - milosrdnice, a 1879. Družbe Predragocjene Krvi Kristove. One su radile kao učiteljice i bolničarke. Pomažu im sagraditi samostane i škole. Otvaranjem sirotišta na stotine i stotine djece dobiva mogućnost školovanja i savladavanje umijeća u jednom ili više od tridesetak obrta. Samostan je 1885. proglašen opatijom. U novi, četvrti samostan, koji je građen prema projektu poznatoga graditelja Eberharda Wayanda, trapisti su se preselili 7.6.1924., a već 1929. dogradili su još jedno krilo samostana. Nova crkva građena je od 1925.–1928. prema projektu istoimenog arhitekta.
U Peticiji se nadalje ističe da je nakon završetka Drugog svjetskog rata trapistima, Odlukom Okružne agrarne komisije Banja Luka, Arik broj : 99-7-1946. od 26.02. 1947., oduzeta zgrada samostana bez naknade kao i druge zgrade, šume i zemljište vlasništvo ovog samostana zajedno sa svim živim i mrtvim industrijskim i poljoprivrednim postrojenjima i inventarom.
Biskup Komarica potom podsjeća da su Crkva i samostan Otaca trapista bili pod zaštitom nacionalnih spomenika i prema ranijim zakonskim propisima bivše SR BiH, i dosadašnjim propisima RS te da je čak i naslovljeno Povjernstvo/Komisija na 15. sjednici održanoj 14.6.2000. stavilo na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, crkvu i samostan Otaca trapista u Banjoj Luci pod rednim brojem 16.
«Sve se promijenilo donošenjem sporne odluke, za čiji je sadržaj podnosilac ove Peticije saznao tek prošlog mjeseca, jer mu ta odluka nikada nije dostavljena, ni od strane Povjerenstva/Komisije, a ni od strane Institucija kojima je to Povjerenstvo dostavilo tu odluku, što se smatra velikom propustom naprijed spomenutih. To je jedini razlog zbog čega se podnosilac Peticije tek sada obraća sa zahtjevom da se i Samostan otaca trapista u Banjoj Luci proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine», napisao je biskup Komarica posebno naglašavajući da su samostan i crkva oduvijek bili jedinstvena građevinska cjelina, o čemu svjedoče i fotografije, te da je samostan sačuvao svoj prvobitni vanjski izgled.
Biskup Komarica potom napominje da su tijekom proteklih godina u unutrašnjosti samostana izvedeni su od strane sadašnjeg korisnika Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr. Miroslav Zotović” Banja Luka samo oni radovi koji su bili nužni za obavljanje njegove djelatnosti. «Međutim, prošle godine Odjeljenje za prostorno uređenje Grada Banja Luka rješenjem br.: 03-360-563/08, od 16.10. 2008. odobrilo je Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju 'Dr. Miroslav Zotović' Banja Luka da može pristupiti izvođenju radova na izgradnji novog poslovnog objekta - neurološkog odjeljenja, spratnosti Su+P+1+Pc čija će KP biti 3335 m2», napisao je biskup Komarica ističući da je novoodobreni objekt, čija je izgradnja započela i na intervenciju trenutno obustavljena, lociran na zemljištu koje se nalazi uz samu ulaznu kapiju za crkvu i njene objekte na udaljenosti manjoj od 50 m.
Biskup Komarica nadalje naglašava da je pokrenut odgovarajući upravni postupak kod Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS radi poništenje navedenog odobrenja, a sve s ciljem očuvanja ove historijski značajne građevine. (kta)
|
Comments
Koliko sam mogao primjetiti da Trapisti nisu dosli u Delibasno Selo zbog Katolicke Vjere i nije osnovna zadaca bila ucvrsti-umnoziti vjeru , koja je vec datirala na pomentoj regiji . Zadaca ili cilj Trapista je imao daleko vece i sire planove i potrebe koi bi bili od koristi za sveukupno stanovnostvo regije u kojo su datirali ,, Namjera im je bila donijeti i pokrenuti sve ono sto je bilo potrebno ondasnjem vremenu , za poboljsanje uslova i potreba covjeku a u cilju napredka kulture i civilizacije . Samim tim su stvorene predpostavke za dobar biznis i profit uopce. IZ tih razloga sto su Trapisti dali veliki pecet NOVOJ CIVILIZACIJI i preokrenuli zivot ondasnjeg stanovnistva bez obzira na rasu i vjeru ,, ZASLUZUJU VISOKO KOTIRANI RANG NA SVJETSKOJ LJESTVICI ISTORISKI ZNAMENITOSTI ,, TO TREBA I MORA DA SE POSTUJE I PRIZNAJE ,,, Zasto nema naroda zar treba da se ponavlja , svi koi zele mogu da se vrate ,, Iskreni pozdrav..
A sjecate li se onih velikih knjiga na stalku u ladji crkve sto su pisane zlatovezom?
Nikakva lista na svijetu i nikakav zakon to Sveto mjesto neæe zaštititi od propadanja, od rušenja i nestajanja. Spomenik je spomenik živim ljudima, kad nestane onih koji nešto imaju za spomenik, spomenik propada, svima vam je jasno da spomenik treba održavati da mu se produži vijek, al na kraju æe svi spomenici postati prašina. Nije smisao u spomeniku, niti je spomenik smisao samome sebi, trapisti nisu došli u Banju Luku da izgrade spomenike, nego da donesu život.
Rijetki su katolici na našim prostorima koji su uopæe upoznali tu predivnu prièu, još ih je manje koji su je razumijeli. Meni je dida prièao nekoliko prièa o trapistima, kako su došli, kako se nastanili i poèeli posao. Te prièe æe nadživjeti sve što su izgradili stostruko, za to ne treba lista, ni politèka moæ, nema veze ni sa demokracijom, sve je to njima samo služilo da dokažu ljudima svoju vjerodostojnost , i koliko im je do onoga što nauèavaju.
Plodovi onoga Duha koji se poèeo objavljivati u napretku i boljitku cijelog kraja, kad oni doðoše, ti plodovi su vjeène naravi. Obzirom na to kakvi smo mi, uspjeli su i previše, nije zapravo za povjerovati, što više istinu znaš je nevjerovatnija.
Toliko mi se nevažno èini dal æe se staviti na neku listu, dal æe se održavati malo bolje ili malo gore, ne èine ljude boljima zgrade, nego Duh koji ih veže za to. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da mi nije svejedno, al šta je od onoga sna trapistièkog postalo, ...tužan sam, ...smisao je bio da sve to bude puno ljudi, od ranog jutra, kad krenu zornice, pa opet i opet i opet, i radi i radi i radi, i moli i moli,
Samostan je sada okružen onima kojima ništa ne znaèi, a mi kojima znaèi smo se razbježali. Oni koji su ga gradili i tu proveli život i posijali okolo svoje grobove, oni nisu sanjali da im posjed štite propisi, nego su vjerovali i Bogu se molili, i sve radili da obrate svijet, pa da svijet postane takav da najgori u svijetu budu kao trapisti, to je ideja.
Ne sudim nikog što je bježao, i ja sam, nismo znali bolje, al sad mi se èini gdje god da smo, trebalo bi nam biti mnogo važnije da tu i sada živimo ko trapisti, da oko sebe gradimo, podižemo, hrabrimo i upuæujemo, i da svjedoèimo ljubav,
I kad bi to cijelo mjesto pozlatili, ne bi moglo biti nadomjestak za ono Duhovno što smo morali odatle ponijeti sa sobom, ostavština je njihova kao i Isusova, od Duha, cigle i graðevine su samo posledica.
Taj Duh doðe tamo gdje nema ništa i sagradi sve, doðe tamo gdje nešto ima i popravi ga ako je za popravljanje, ako nije sruši pa gradi novo, al uvijek nešto nièe, raste, ...sezona je prava, tražimo Duha, radi uskrsnuæa
Dugo vremena su nasi ljudi bili samo zabrinuti kako da prave drzave drugima,digli su ruke od povratka na rodnu grudu,i nisu osjecali Bosnu kao svoju domovinu( Sve ostale drzave svijeta gdje su zivjeli, su prihvatali za svoje domovine-sto i treba biti tako -osim svoje maticne drzave Bosne,koliko god to bilo nevjerovatno za pomisliti i povjerovati).
Drugo,Trapisti su mnogo vise nego crkvena imovina,to je trajan simbol bitisanja Katolika na banjaluckom podrucju,drugim rijecima to je nacionalni interes Bosanskih Hrvata i kao takva trebala bi biti i peticija upucena mjerodavnim organima za zastitu nacionalnog interesa.
NIKAKVA PETICIJA ZA ZASTITU TRAPISTA KAO NACIONALNOG SPOMENIKA NIJE POTREBNA A POGOTOVO NE OD ONIH KOJI NE PREDSTAVLJAJU POLITICKI BANJALUCKE KATOLIKE.
Sta je onda potrebno?
Potrebna je politicka akcija potaknuta od politickih predstavnika Bosanskih Hrvata kojom bi se naznacilo da su trapisti NACIONALNI INTERES Bosanskih Hrvata a ne samo nacionalni spomenik,ta inicijativa bi bilo pozeljno da se podupre od svih relevantnih cimbenika zainteresiranih za dobrobit Trapista ukljucujuci naravno i Banjalucku Biskupiju kao vjerskog reprezenta Banjaluckih Katolika.
A svi mi znamo kako se postupa po ustavu BIH u slucajevima kad se stiti nacionalni interes pojedinog konstitutivnog naroda u BIH.
Pozdrav svima
Nadajmo se da gumica za brisanje nece obrisati rijec TRAJAN nacionalni spomenik Otaca trapista.
kakva su to zlatna vremena bila!
Velika mi je zelja da se Zupna crkva obnovi.
kako moze nacionalni spomenik biti privremen?!
RSS feed for comments to this post.