|
Autor Josip Anušić
|
|
Četvrtak, 25 Prosinac 2008 13:51 |
|
Misom polnoćkom, vjernici župe Barlovci, ušli su radosno i s pjesmom u Božićni ciklus slvaljenja crkvene godine. U okićenoj crkvi ispred prekrasno uređenih jaslica okupilo se oko 70-tak vjernika mahom trajno nastanjenih na području župe, a nekoliko njih je pristiglo iz Austrije, Hrvatske, Italije, Nizozemske ..., svi s istom željom: evocirati uspomene, probuditi u sebi one stare osjećaje, pjevati s jednakim žarom lijepe Božićne pjesme. Misno slavlje slavio je župnik fra Dujo Ljevar, a glazbena pratnja bila je zadatak čs. Marine Domić. U propovijedi pročitana je Božićna poruka biskupa banjolučkog Franje Komarice. Radosti i srdačnosti bilo je u izobilju, osmijeha i sretnih lica, iskrenih želja i čestitanja.
{mosimage} {mosimage} {mosimage} {mosimage} {mosimage}
|
Comments
Treæi primjer takoðer iz vremena prva Crkve, Pavao je pisao poslanice Korinæanima, Efežanima, Filipljanima itd. Dakle, pisao je crkvenim zajednicama ili pokrajinama u kojima je i sam bio i utemeljio pokrajinu ili biskupiju. Tko nam može garantirati i tvrditi da je u tim nekim pokrajinama bilo više od 10 ili 20 ili oko 100 èlanova. Nitko! Sv. Pavao, nazvan misionarom naroda išao je od grada do grada i naviještao o èudu koje se dogodilo o Uskrsu, ali i o èudu svog obraæenja kojeg izvede Gospodin. U tim svojim istupima i razgovorima, najèešæe o pitanju smisla i zdrave logike po pitanju božanstava i vjere, on bi od najmanje skupine uèinio zajednicu Kristovih vjernika potom bi ih ostavio i išao dalje u drugi grad. Ta mala zajednica bila je kvasac u svom mjestu koja je bila znak Krista u tom gradu. Kako? Oni su se kao male zajednice okupljali po kuæama (koliko može stati u kuæu? Ne preko 10.) tamo bi sve svoje dijelili jedni drugima: kruh, kolaèe, novac, pjevali bi da se tri ulice daleko èuje.
Kad bi to vidjeli pogani onda bi oni govorili izmeðu sebe: Vidi ovih kršæana kako se ljube! A onda bi i sami napustili svoju mnogobožaèku vjeru i pridruživali bi se zajednici, prvo iz znatiželje a onda kad bi upoznali objavu, bili bi se krstili.
Evo ovako jednostavno isprièano, nadam se da je vama ovo primjer za vaše djelovanje, kada ste još uvijek cijelim srcem za Boga i Crkvu. Primjer je taj da i mi trebamo biti primjer. I znam dosta župa u HR koje su živnule po dolasku nas iz Bosne koi ne govore samo jezikom: ja sam vjernik, veæ i djelima to pokazuju odlazeæi na mise, pomažuæi jedni drugima i družeæi se izvan vremena mise. I na druge naèine, naravno: nepsovanjem, blagošæu, razumijevanjem, radošæu, radinošæu na svom radnom mjestu, èašæu, poštenjem ...
Primjer iz ovoga vremena: Kada se imenuje novi biskup on uz naslovnu biskupiju dobije i jednu koja je ostala bez vjernika. Znam da je moj biskup dobio Tamatu u Egiptu. U Egiptu je u stara vremena živio i do glasa svetosti došao sv. Antun Pustinjak kojega mnogi èastimo i druge iz tih vremena. Meðutim, naišao je osmanlija i sve potro i potjerao maèem, ali Crkva ne diže ruke od tla natopljenog muèenièkom krvi veæ æe imenovati biskupe kao naslovnike jer to i dalje ostaje pravno tijelo.
Prije 4-5 godina za sv. Anu u Ivanjskoj neki je propovjednik govorio: dajte ljudi zamijenite župu, crkvu, odmah æu i ja za vama. Mijenjate kuæe, ajde zamijenite i župnu crkvu.
Ne trebamo se mi brinuti za ustroj Crkve u našem kraju, veæ kako pomoæi Crkvi i onim tamo ljudima, kad su veæ izabrali da im je na svome najljepše.
DAKLE,TREBA TO SVE REORGANIZOVATI PREMA DANASNJEM STANJU I BROJU KATOLICKIH VJERNIKA.PO MOM,TO ZNACI SVESTI BISKUPIJU NA NIVO ZUPE,SVESTI ZUPE NA NIVO PODZUPA I SVE STO IDE UZ TO.
OVAKO SE SAMO ZAVARAVAMO DA NAS IMA,ALI U STVARI NAS NEMA VISE TAMO.VOLIO BI CUTI MISLJENJA OSTALIH CITALACA OVE UVAZENE STRANICE O OVOJ TEMI.
POZZ SVIMA
RSS feed for comments to this post.