nas voljeni i cijenjeni je umro jutros...kako je receno na misi u Okucanima....sahrana ce biti navodno u utorak na petricevcu.....ostale informacije nakon provjere slijede....POCIVAO U MIRU BOZIJEM

Župnik u Bihaæu je fra Ivica Matiæ. Kroz rat je bio na Petriæevcu i mnogima je poznat. Ako se ne varam Fra Anto je u Okuèanima. Evo, Veseli pozdravi su uvijek dobro došli. Mislim da te èitaju i oba župnika (bihaæki sigurno) i daæe ih obradovati ovaj tvoj pozdrav.
Koristim priliku da i ja tebe pozdravim i tvoje. Živjeli.

Hvala Josipe na tvojim informacijama i koristim priliku da te pozdravim ovim putem.
Lijepa je vijest,to sto si rekao da je Fra.Jurica nesto bolje,daj Boze da mu bude jos bolje i da potraje duze.Nego,ipak sam nesto mislio napisati u vezi naseg Velecasnog Fra.Jure Salica i reci da je to jedna dusa od covjeka.Jednom davno,tocnije 30.12.1989 mi se sestra udavala u crkvi u Barlovcima i on ju je vjencavao.Od tada ga vise nisam vidio uzivo,poslije je i rat poceo tako da je i to jedan od vecih razloga,sto je tako moralo biti.
Sto mi se najvise svidjelo je to sto je imao jako lijep i njezan glas prilikom drzanja mise i sto je jako lijepo govorio i izgovara rijeci koje zrace nekom toplinom, slusajuci ga,naprosto raznjezi dusu.
Ne znam koliko ima godina ali pretpostavljam da nema puno godina,nesto oko 60 ili koja godina vise,nisam siguran.
I eto tako,samo sam ukratko htio nesto napisati o njemu jer od tada mi je on ostao u dubokom sjecanju kao jako dobra i cijenjena osoba.
Ja mu zelim ponajprije bolje zdravstveno stanje i sto brze ozdravljenje,to je za sada mislim najbitnije.
Njemu veliki pozdrav a i ostalima takodjer koji budu ovo citali.

Petar Blazevic

Hvala ti Josipe za ovu vijest iako je tužna. Ali nam daje moguænost da se sjetimo i onih koje smo možda od prepuna našeg života zaboravili, pogotovo ako je ovakav sluèaj pa možemo naše molitve bolje usmjeriti.

Moga dragog brata i susjeda Juru poznajem odavno, od malena je bio pravi materijal za franjevca, skroman, jednostavan, nasmijan, dobroæudan, ljubazan, strpljiv, skroman, ...samom sebi ne vjerujem, jel ja to o živu èovijeku prièam u današnji dan na ovakvom svijetu. Možda i ja njega volim kao on nas i naš zavièaj, pa mi se prièinja bolji nego je, al sve sam nekako siguran da se nisam prevario.
Neki dan èujem da su nekom sveæeniku ukrali pištolj, uistinu sam se zgrozio, valjda zato jer sam odrastao uz franjevce, naše ujake umilne i ljepote pune, koji nisu okolo hodali sa pištoljima, niti im je trebao kod Živoga Boga u koga se uzdaju. Za ovoga vele da je strastveni lovac i voli oružje, svašta pomislio sam, kad stigne u lov, naš sveæenici su imali posla uvijek više nego su izmogli. Toliko me je to pogodilo da sam ostao bez rijeèi, a onda sutradan stiže odgovor na moju molitvu, taj sveæenik odbio bilo što reæi za javnost, ali neki stari drugi crkveni službenik se odazvao i stvari nazvao pravim imenima. Veli bolje bi mu bilo da se u lov na duše baci, i tako se utješih, ...u crkvi kao i svugdje svakakvih nas ima.

Neobièno je što èesto vidimo ovako kako Juro pati a ovaj lovac zdrav ko dren, a kako bi drugaèije u lov mogao, neobièno je za nas jer ne dosežemo ni blizu Pravde Božije i tajni u njoj, al immamo dar od Boga velièanstveni, našu vjeru, zamislite kako je onima koji pate a vjere nemaju.
Evo æu i ja pozvati sviju na molitvu, kakva god da je nevolja Duh je moæniji, našemu bratu i svima koji pate, Bože, svoga Duha daj.