Vazmeno bdjenje u Plaškom 2005.

Svi znamo da je u većem dijelu Hrvatske dominantan pozdrav “Bog” ili “Bok”, kako god. Stari dobri kršćani iz naših krajeva nisu to odmah mogli prihvatiti i dugo su oni razmatrali, prepirali se, tražili sebi opravdanje za ili protiv novog pozdrava. Tako naš Pavo L.iz župe Trapisti gorljivo tvrdi da je to loš pozdrav, jer: ne smije se “izustiti ime Božje uzalud”. Neki su, pak, Motičani govorili da je to od pravoslavnih uzeto, od njihova pozdrava: “pomoz Bog”. Mile M.iz Dragočaja uvjeravao je svoje sugovornike da je taj pozdrav nastao od našega “Hvaljen Bog”. Bilo kako bilo, danas se naš svijet pozdravlja i s “Bog” i “Faljnis” i “Zdravo”, a ima i još poneki da pozdravi “Zdravo i mirno (mjerno)”. Da, samo poneki, iako mi ovaj zadnji pozdrav najljepši. “Zdravo i mirno”, osim što je Anđeoski pozdrav, on je u današnjem kontekstu i molitva i zaziv i vapaj. Kad se sve sabere i oduzme, sretan sam kad imam kome reći, onako punih usta i glasno: “Faljnis”. Faljnis, zdravo i mirno neka je i u vašim obiteljima i novim sredinama u kojima živite.

Zdravo iz Plaškog, Hrvatske!

Za one koji ne znaju ovo je malo mjesto u Ogulinskom kraju, na 50-tak kilometara od Karlovca prema moru kad se ide željeznicom, neposredno pred planinom Kapela. Jesen 1995. ovdje doseljavaju mnogi bosanci, najviše Hrvati iz okolice Banje Luke, ali i drugih dijelova Bosne. Kod prvog blagoslova kuća došlo se do podatka da ovdje ima vjernika iz, čak, 36 bosanskih župa. Najviše je obitelji iz Barlovačke župe, a samo jedna je iz Ljubije.

Iz same župe Barlovci, pored Kuljančana, Dragočajaca i Zalužančana, po broju su prednjačili Barlovčani, a među njima prezime Lukenda. Kad su službenici razmještali ljude desilo se da je pola jednog zaselka bilo nastanjeno Lukendama: Vinko, Vito, Stipo, Zvonko, Juro. Među nama naseljenicima to mjesto je odmah prozvano Lukende. I danas ga tako zovemo iako su tamo sad samo dvije kuće Lukenda, a ostali su razmješteni u druge dijelove Plaškog zbog vraćanja kuća njihovim vlasnicima koji se vratiše iz izbjeglištva.

Na samom ulazu u gradić ima jedna nizbrdica kojoj smo također dali svoje ime, Tunjice. Kum imenu je bio Stjepan M. koji je živio u blizini “tamo” naših Tunjica.

Spomenut ću još jednu dilemu naših ljudi kad su došli u ove nove krajeve. Odnosi se na pozdravljanje. Svi znamo da je u većem dijelu Hrvatske dominantan pozdrav “Bog” ili “Bok”, kako god. Stari dobri kršćani iz naših krajeva nisu to odmah mogli prihvatiti i dugo su oni razmatrali, prepirali se, tražili sebi opravdanje za ili protiv novog pozdrava. Tako naš Pavo L.iz župe Trapisti gorljivo tvrdi da je to loš pozdrav, jer: ne smije se “izustiti ime Božje uzalud”. Neki su, pak, Motičani govorili da je to od pravoslavnih uzeto, od njihova pozdrava: “pomoz Bog”. Mile M.iz Dragočaja uvjeravao je svoje sugovornike da je taj pozdrav nastao od našega “Hvaljen Bog”. Bilo kako bilo, danas se naš svijet pozdravlja i s “Bog” i “Faljnis” i “Zdravo”, a ima i još poneki da pozdravi “Zdravo i mirno (mjerno)”. Da, samo poneki, iako mi ovaj zadnji pozdrav najljepši. “Zdravo i mirno”, osim što je Anđeoski pozdrav, on je u današnjem kontekstu i molitva i zaziv i vapaj. Kad se sve sabere i oduzme, sretan sam kad imam kome reći, onako punih usta i glasno: “Faljnis”. Faljnis, zdravo i mirno neka je i u vašim obiteljima i novim sredinama u kojima živite.

Josip Anušić iz Kuljana