| Papina poruka odgojiteljima |
 |
 |
 |
| Subota, 26 Siječanj 2008 01:26 | |||
|
Sveti se Otac u pismu osvrće na žurni problem odgoja u našem vremenu. Odgajati nije nikada bilo lako, a čini se da danas postaje sve teže, kao što to dobro znaju roditelji i svi oni koji imaju izravne odgojne odgovornosti, a čiji su napori prečesto neuspješni – istaknuo je Papa te dodao kako tada spontano dolazi do okrivljavanja novih naraštaja, kao da su djeca koja se danas rađaju drugačija od one iz prošlosti. Jesu li možda današnji odrasli ti koji više nisu sposobni odgajati? – upitao se Sveti Otac. Roditelji, i općenito odgojitelji, sigurno su u velikoj kušnji da odustanu, a još je veća opasnost da uopće ne shvaćaju koje im je poslanje povjereno. U stvari – stoji nadalje u Papinu pismu – prošireno je takvo raspoloženje, mentalitet i oblik kulture koji dovode do sumnje u vrednotu ljudske osobe, te u značenje istine i dobra. Međutim, sve te teškoće nisu nesavladive – primijetio je nadalje Sveti Otac. One su druga strana medalje onoga velikog i dragocjenog dara, a to je naša sloboda, i odgovornost koja ju s pravom prati. Ali, kada su uzdrmani temelji i ponestanu bitna uvjerenja, ponovno se sve više traži odgoj koji je uistinu takav. Traže ga roditelji koji su često u strahu za budućnost vlastite djece; traže ga brojni nastavnici koji proživljavaju žalosno iskustvo propadanja školâ; traži ga društvo koje vidi da su u sumnju stavljeni sami temelji suživota; a u svojoj ga dubini traže i sami mladi, koji pred izazovima života ne žele biti ostavljeni sami. Za istinski su odgoj prije svega potrebni blizina i pouzdanje koji se rađaju iz ljubavi – napisao je nadalje Papa. Svaki pravi odgajatelj zna da treba darovati nešto od samoga sebe, i ne može se ograničiti samo na pružanje znanja i informacija, ostavljajući sa strane pitanje o istini, i posebice o onoj istini koja može biti vodič u životu. I patnja je dio istine o našem životu. Zbog toga, nastojeći zaštititi najmlađe od bilo kakve teškoće i iskustva boli, unatoč dobrim namjerama mogli bismo odgojiti krhke i ne baš velikodušne osobe, jer sposobnost za ljubav odgovara sposobnosti za patnju, i to za patnju zajedno s drugima – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo, kako je napisao – možda najosjetljiviju točku u odgoju: pronalaženje točne ravnoteže između slobode i stege. Bez pravilâ o ponašanju i o životu, koja se dan za danom poštuju i u malim stvarima, karakter se ne oblikuje i osoba nije pripremljena za suočavanje s kušnjama kojih će zacijelo biti u budućnosti. Sveti je Otac stoga potaknuo na prihvaćanje rizika slobode, ostajući uvijek spremni za pomoć i ispravljanje mladih. Pritom im ne treba udovoljavati u njihovim pogreškama, praviti se kao da ih se ne vidi, ili još gore, složiti se s njima kao da su one nove granice ljudskoga napretka – upozorio je Papa, te dodao kako jezgra odgoja, kao i cijeloga života, može biti samo pouzdana nada. Naša je nada danas ugrožena s raznih strana, te postoji opasnost da i mi ponovno postanemo, kao stari pogani, ljudi „bez nade i bez Boga“. Zbog toga se može reći da je danas u korijenu krize odgoja, kriza pouzdanja u život – napomenuo je Sveti Otac u pismu te potaknuo da svoju nadu stavimo u Boga. Samo je On nada koja odolijeva svim razočaranjima, i nije nikada pojedinačna nada, nego je uvijek „nada za druge“: ne osamljuje nas, nego nas čini solidarnima u dobru i potiče nas da se uzajamno odgajamo u istini i ljubavi – istaknuo je Sveti Otac na koncu pisma. (kta/rv)
|
Comments
Malo poslije, razmišljajuæi ovako na slièan naèin kao Plameni rekoh sebi: "Pa ja sam rekao, na žalost, jednu veliku istinu."
Moji roditelji nisu visjeli na sapunicama i beskonaèno gledali TV, niti ubijali vrijeme po shoping centrima i tako podizali serotonin (hormon raspoloženja ga prozvaše)...
Da ne obrazlažem nadalje, jelde da je istina?
Quote:
Imao sam san koji ne dosanjah, da živim u velikoj familiji i da ima mnogo djece. Spremao sam se za taj san kao da æe se uistinu ostvariti, usnio sam da starim lagano kao kralj, okružen onima koje sam nauèio da se vole, koji su iskreni i u ljubavi jedni sa drugima kao s Bogom.
Slike iz toga sna su mi se tako duboko zaorale u svijest, pa iako izgubljen u svijetu i evo sam, ...gledam kako sjeèanj istièe, ...napolju duva vjetar i snijeg pada u kuglicama, ...života sam se u nekoliko prilika odricao, toga sna nikada, života se odreknem, a sjetim se sna, i evo me.
Odavno sam shvatio da su prièe o odgoju djece prièe za malu djecu. O tome se napisaše tolike knjige, postoje toliki studiji i univerziteti, cijela jedna velika industrija na tome radi, a sve te mudre glave nisu uistinu ništa shvatile. O odgoju djece nemaju pojma, jer da pojma imaju nauèavalai bi ovako:
Djeca se istinski odgajaju onim što vide oko sebe, oni uvijek postaju ono što su bili njihovi roditelji i malo bolji, oni onome što su od roditelja naslijedili dodaju i zrno vlastite originalnosti, ali nije bez razloga ostla istina u narodu, ne pada voæka daleko od stbla, meni za to ne treba više dokaza, vidim ih gdje god se okrenem.
Uzalud svojoj djeci govorite ne èini ovo što èinim ja, nego budi bolji, oni samo èekaju svoj trenutak da isprobaju, a pogotovo danas, kad ih sve na ovome svijetu upuæuje na laž koja caruje, a to je da ako nisu probali nisu ni živjeli, i evo nas.
Ima samo jedan naèin da se svijet preodgoji, moramo se preodgojiti mi odrasli, probuditi se u svijesti da smo svi odgojitelji, jedni drugima a svi skupa djeci svijeta, uzalud sanjamo svijetlu buduænost ovakvi kakvi smo, naša djeca nas vide, oni su tako pažljivi i radoznali, znaju što nam je u srcima i u što vjerujemo, oni ne mogu imati veæeg i boljeg ideala od onoga koji živeæi sa nama otkriju.
Evo vam primjera kako to ide, naši roditelji nisu ozbiljno shvatili prijetnju pederluka, te su to tolerirali, a mi im evo dozvolišmo da nad nama zavladaju i nadvladaju. Loš primjer koji od roditelja naslijedišmo mi smo usavršili.
Djeca danas ne vjeruju u Kraljevstvo Božije i ne žive za njega jer u svome životu ne vidješe da se netko dobru divi i uzdiže ga, èini mi se da nije teško pogoditi kakvi æe oni biti kad doðe njihovo vrijeme.
Obièno se smatra da je za odgoj presudno ono najranije vrijeme života, i da se kasnije u životu može malo što uèiniti da se promijene uzorci ponašanja usvojeni u poèetku, i mnogo je istine u tome, ali svako svjesno ljudsko biæe svoj vlastiti odgoj ne prekida nikad, znajuæi da je to proces koji nikad neæe završiti, jer ko je dostigao savršenstvo... Veæina odraslih vlastiti odgoj smatra gotovom prièom, kakav sam takav sam, lakše je naæi more opravdanja nego usrnuti u taj strašni posao, jer iz iskustva vam kažem, sve je na svijetu lakše nego sebe odgajati. Ljudima je u odgoju najveæa prepreka ubijeðenje da su dobri, nevalja svijet, ne valjaju roditelji, politièari, država, vrijeme, sve je loše samo su oni dobri, pravi, po njima bi svijet bio raj na zemlji, a vidimo što je postao svijet.
Koliko god bilo bolno teško, ako ne danas, sutra sasvim sigurno æe mo morati da se sa tom istinom suoèimo.
Kad je Ivan Krstitelj oko Jordana pozivao na pokajanje, mnogi su se smijali, koje pokajanje, zašto?...
Edita i ti si poèela s prvom reèenicom da zapoèneš tekst, hihihi. Rekla si nešto normalno, uvijek s prvom reèenicom zapoèinje svaki tekst. Tekst ne može zapoèeti s drugom reèenicom. Ali dobro, nešto drugo ti je bilo na pameti, oprosti za ovu moju digresiju.
Kratice KTA znaèi Katolièka tiskovna agencija koju je osnovala Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Veæ nekoliko dana u samom vrhu oih stranica imate sažetak njihovih vijesti, a klikom na taj sažetak odlazite na njihove stranice gdje možete proèitati cijeli prilog uz još sve ostale. Ovdje je osigurano uvijek vidjeti svježe vijesti s njihovih stranica.
RV je kratica za Radio Vatican tj. njihove stranice. Tako i ova prva reèenica uzeta iz odreðenog Papinog dokumenta jest plod subjektiviteta i osobnosti novinara koji je radio prilog i njegovog osjeæaja za odreðenu sadržaj. Mora s neèim poèeti, a to ga je posebno dirnulo, jel?
Volio bih da si isjeckala ovaj svoj osvrt na pasuse jer je velik i sadržajan. Dotakla si mnogo zanimljivih pitanja, goruæih problema s ovog podruèja. Ovako monolitan tekst teško je pratiti. Ali neka znaš za ubuduæe da je zgodnije svima nama i da æemo te bolje razumjeti ako to isjeckaš, a ako još dadeš podnaslove, sve æe nam onda biti puuuuno jasnije.
Sviða mi se ovdje nekoliko tvojih misli i viðenja vremena i današnjih problema oko odgoja. Nekako se ne mogu izmiriti sa èinjenicom koju i ti navodiš i s kojom se slažem: država nemeæe i oblikuje osobnost mladih. Koliko roditelji mogu utjecati i još nešto promijeniti na bolje nakon agresije medija na ta mlada biæa? Možda bih ti prigovorio što u tu grupaciju atakiranih nisi stavila nas same, nas odrasle i one koji su roditelji djece. Vjeruj mi, dosta je roditelja pod pritiskom i pod dojmom, ali i instruiranih putem javnih medija. Nekoliko sam puta ovdje pisao da je ono „moje JA“ ustvari JA od multinacionalni h kompanija koje preko reklama i svojih filmova malo pomalo useljavaju u glave odraslog svijeta i djece i tamo formiraju plodno tlo za uspjeh marketinga, potrošaèki mentalitet i materijalistièk i pogled na svijet. Tamo si u forumu spomenula i plastiène operacije, to je akcija stvaranja „kulta tijela“ koja vodi èistom i nepotrebnom konzumizmu sredstava za estetsko dotjerivanje tijela i stvaranja idealnih proporcija. Koga više briga za plemenitost, èestitost, poštenje, èast, pa to sam veæ zaboravio na ÈAST makar ona bila èast siromaha, bogataša, bosanca, roditelja, muškarca ili žene, izbjeglice u Australiji i bilo gdje. Za to nema reklama na TV-u. Pa èak i sadržaj novijih književnih uradaka zna nas dobro razoèarati, gdje pomislimo tu je elita i od književnika æeš èuti poštenu rijeè, a ono zarada.
Spomenula si i srednju školu i propovjednike. Koliko mi je poznato samo je ravnatelj sveæenik, a ostali su djelatnici, kako to piše i u èlanku, sa drugih škola i tu rade kao dopunu satnice. U svakom sluèaju jesu iskusni radnici i to je svakako veliki plus.
Mišljenja sam da bi morali malo više rješenje gledati i u politici, pa to se i zove obrazovna politika. Nemojmo kod izbora gledati tko više prebraja kilometre cesta, napravljenih objekata, tko više mrzi ove ili one, kolike æe dati penzije, hajdemo gledati kakav obrazovni sustav æe ponuditi stranka u izborima, kako æe se zalagati za mladi život i perspektivu naših mladih koji završe škole. Što æe nam vlast koja ne može i neæe suditi TV baš po aspektu djelovanja na mlade (krvavi filmovi puni nasilja, besramne scene koje gledaju roditelji i djeca zajedno, sapunice u kojima je sve dopušteno i ubiti onoga tko ti smeta).
Ovo je ovako opæenito i veæ sam na slièan naèin pisao ovdje, ali neka se malo ponovi. Još uvijek, evo i neki dan, slušam jednog roditelja gdje sliježe nemoæno ramenima i govori djetetu da u ovom svijetu ne može više ništa steæi poštenjem, da je bolje da malo bude „lopov“. Kao i to da instruirani „europski i moderni i emancipirani i liberalni, otvorenih nazora i širokih vidika“ roditelj podržava istospolni brak. Kad ga priupitaš da li bi prihvatio da kæerka dovede za zeta u kuæu drugu žensku osobu, onda odgovara: a ne, ja bih unuèad. Eto ti našeg JA i pameti.
Evo ja æu završiti a ne zapoèeti Papinom porukom i reèenicom iz gornjeg teksta: „Pritom im ne treba udovoljavati u njihovim pogreškama, praviti se kao da ih se ne vidi, ili još gore, složiti se s njima kao da su one nove granice ljudskoga napretka – upozorio je Papa, te dodao kako jezgra odgoja, kao i cijeloga života, može biti samo pouzdana nada. Naša je nada danas ugrožena s raznih strana, te postoji opasnost da i mi ponovno postanemo, kao stari pogani, ljudi „bez nade i bez Boga“.“
Pravopis nema ništa protiv toga ali jednostavno se ne preporuèuje jer ružno izgleda kad se èita.
Ja ponovi dva puta zaredom rijeè «eto» hahaha
Ali taèka, zarez, upitnik, uskliènik - nadam se da tu ne pravim toliko grešaka iako ih ima sigurno.
Nema ovo veze s temom ali nije ni bitno. Sloboda odlutanja!
Eto pošto završi sa «praktiènim ateizmom» da se i ovdje javim.
Kuda ide naše suvremeno društvo danas?
Sve što je bilo, što jeste i što æe biti odavno je zapisano.
Bila je, dešava se i dešavat æe se božija volja!
Djeci je omoguceno legalno ici raditi od petnaest godina dakle, nesto malo zaraditi i to malo potrositi obicno na skupi modni dizajn. Stega i odgoj kako ih pravilno ukalkulirati u svijet roditeljske i uciteljske pedagogije? Da, to se moze jos uvijek mozda u banjaluckom novootvorenom skolskom centru gdje rade vrhunski propovjednici, ucitelji predavaci koji imaju vrlo dobre temelje ali ovdje gdje ja zivim to je suhoparno. Kada sam krizmana neke godine u B.Luci nastavila sam ici na redovita predavanja dr. Orlovca, bisk. Komarice itd. itd. itd. u biskupiju, naravno da je bilo od koristi i da su te generacije stasale u kvalitetne osobe, izgradjenoj i jakog karaktera a to je dokazao i ovaj rat u kome smo svi preko noci odrasli ali i opstali, a sta reci za danasnje generacije mladih koji su pusteni na milost i nemilost velikih mallova, skolstva koje je pomalo izgubljeno u zakonima i kodexima koji izbacuju Boga, a uvode neke druge smjernice koji mi roditelji niti mozemo razumjeti niti prihvatiti. Stega i odgoj idu jedno s drugim a ne jedno pokraj drugoga, nije isto odgajati dijete u Italiji gdje je Papa ili u Africi ili pak u Kanadi. Standardi su razliciti tj. uvjeti, kultura zivota i sam mentalitet etnicke pripadnosti. Dijete se u nekoj siromasnoj africkoj drzavi moze pouciti vrijednostima zivota uz tablu i kredu i saku bombona i ono ce biti zahvalno sto ima priliku uciti. U bogatim zapadnim zemljama djeca od malih nogu imaju mogucnost interneta, ponudjenih rjesenja, njihovi snovi su skupa auta, putovanja itd. itd. a dovoljno je pogledati koliko su posjecene knjiznice pa da se svi zapitamo kuda ide nase suvremeno drustvo danas.
RSS feed for comments to this post.