| Polnoćka u župnoj crkvi |
|
|
|
| Autor Josip Anušić | |||
| Ponedjeljak, 24 Prosinac 2007 17:36 | |||
|
Sretan Božić i Isusovo porođenje, svima koji ovo stigoste pročitati. U nažoj župnoj crkvi u Barlovcima i ove godine je bila misa polnoćka na koju se okupilo, zavidnih, 50-tak vjernika. Nije kao u vremena prije rata kad je znalo biti i tisuća, a možda i više vjernika. Pošto smo bili uskraćeni za tu nazočnost mnoštva, Bog nas je obilno darovao drugim darovima.Ovaj Božić smo dočekali u, tako rekuć, filmskom ambijentu: snijeg pada, svi kolotrazi na cesti vode samo k crkvi, ukusno osvjetljena crkva, lijepe jaslice, raskošan krizman i ozbiljni vjernici. Uistinu je bilo kako su anđeli pjevali: "Svim na zemlji Mir, veselje", što je u ovom kutku zemlje i bilo tako. {mosimage}Teško je ostati miran na ovu noć. Misli se roje, jedna na drugo naviru sjećanja i uspomene. Obuzima vas ona toplina, ne ova. Ova toplina svoju toplinu crpi iz uspomena, od one topline. Vjerojatno nije to sve samo zbog izbjeglištva i nostalgije, nešto je i zbog starosti. Nekad je bilo dvorište prepuno, crkva prepuna, osmijesi na svakom licu, cure i momci. Prijatelji iz susjednih sela pravoslavne vjere koji dođu zbog cura, cure zbog momaka, a svi zbog tako velikog dana i slavlja. Večeras je u dvorištu bilo 10-tak auta,od toga dva sa strane. Bila je samo jedna "poluoka" rakije. To je za sada sve što je ostalo od onih velikih skupova. Nadam se ne zadugo. Fra Dujo je umjesto propovijedi pročitao Božićnu čestitku našeg biskupa Komarice. Koliko smo pratili pod ovako snažnim emotivnim nabojem, koliko smo pratili i razumjeli, veliko je pitanje, ali znam da je bilo teško odagnati iz misli prošlost i koncentrirati se na ovo ovdje i sada. Župnik je pozdravio sve župljane i u molitvama se spomenuo i živih i mrtvih porijeklom s prostora ove župe. {mosimage} {mosimage} {mosimage}
|



Comments
Josipe da ne bi tebe ne bi ni provjerio na Wikipediji,sad znam.
Nesto vise negoli prije,samo uciti i uciti.
Intarzija
Slike nisu freske kako sam ih ja nazvao,ipak je to neka druga vrsta umjetnosti ali sam rekao tako,pa vi me ispravite, sto i jeste Ivan napravio i ispravio me.
To jeste neka vrsta mozaika,jako lijepo i sa strpljenjem je to napravljeno.
Vidio sam ih izbliza (uzivo) i svidjelo mi se to djelo i dobro je da stoje tamo na svojem mjestu (vracene).
A za posljednju veceru ne mogu nista komentirati,Iva n kaze "Tajna vecera"sto se ne kaze tako,jer ako je slika bila u crkvi Barlovci,onda bi trebala i dalje biti tamo.
Ne znam,to nije moje da odlucujem osim ako to nije drukcije rijeseno.
Bitno je jedino da ta slika posljednje vecere nije potpuno unistena,ostalo se da nadoknaditi.
Pozdrav.
Mala greskica
Oni koji su pridosli ili Sanu nisu zaboravili,vide ljudi da nema izlaza bez vjere.
Tada je bilo tako ali i danas je tako.
A gdje smo mi?
Doci cemo i mi!
Slike su na mjestu,vidim od gospodina (Ile)Blazevica koji je i napravio ove freske izrezbarene u drvetu a stare su najmanje 25-30 godina,ujak od nase Nate.
Dakle,one su tu sto je lijepo.
Gospodin Ilija se i sada nalazi i zivi u Splitu,odavno je tamo i radi isti posao.
Hvala im na stvarno dostojanstvenom odnosu i što su "uvelièali" ovaj skup. Ja sam naravno išao redom i èestitao: Sretan Božiæ i Isusovo poroðenje, a sutradan je bila prièa kako je neki (tj. ja) zašao i njima èestitao Božiæ. Ja stvarno nisam poznavao sve ljude ni prije niti sada, a umjesto isprike samo ponavljam: e neka im je sretno, et'.
A sto ih je malo bilo,pa i nije kad se se promisli malo bolje.
Ako ste primijetili,Jos ip rece da je bilo dosta auta a zamislite da je bilo onih koji nisu mogli bez auta, docu pjeske iz daleka,npr.Dragocaja,Ramic a,Motika,Stranj ana pa cak i Matosevaca.Neki su jednostavno bili u svojim domovima i cekali Badnju noc,ja to tako pretpostavljam.
E,da su i oni svi bili,bio bi onda puno veci broj a posebno,nas koji smo u tisucama rastrkani po svijetu.
Nisam bio a volio bih da jesam,ne mogu a znam da je lijepo tamo,uvijek je bilo za tu vecer a i inace.
Dodje mi tesko kada se vidi onako mala hrpica ljudi,to kida srce svih nas,onih koji bi zeljeli biti tamo,pa makar samo u tom trenutku Badnje veceri.
Tako se toga sjecam a nisam toliko star a sto da kazem za one koji su podobniji u svemu tome,koji su cak tu zivjeli u blizini a nema ih sada a zivi su i trpe to sto nisu mogli doci.
Tezak je to osjecaj.
I ja ga osjecam ali ne bas kao oni,tesko je to,tesko.
Nadamo se da ce biti bolje i ne gubimo nadu,ide nabolje i to nam je utjeha,mora biti tako.
Pozdrav svima!!
RSS feed for comments to this post.