|
Autor Josip Anušić
|
|
Nedjelja, 18 Studeni 2007 07:58 |
|
Maloj Bety, sretan rođendan u moje ime i u ime svih onih koji to još nisu izrazili na shoutbox-u ili nekako drugačije. Kao da je bilo jučer, kad je njena mama, tada još trudnica, izašla za veliku Gospu na naše Crkvine da Majci Božjoj prikaže svoj čedo pod srcem i da od nje izmoli svaku pomoć i blegoslov, za nju - malu Bety. To je prva slika koja mi je sinula pred oči kada sam pročitao ove čestitke na shoutu. Osim čestitki upućenih Bety, čestitam i majci i ocu i bratu i sestri. Neka ih blagoslov i sreća prati sve dane života.
čudna je ovo stranica,u pozitivnom smislu. Nema što nam se nije događalo od onoga što se svima događa na ovakvim, zemljačkim ili zavičajnim, stranicama: prijateljstava,ljutnje, svađe, nerazumijevanja... Ali na isti taj način ima i autentičnosti. Spomenuo bih rječnik koji smo obogatili "sklepanicama" ili riječima koje su ovdje na brzaka nastale (sklepane). Autor većine bila je Edita, svima nama znana mama male Bety. Prvo je počelo sa on-line prijateljstvom, on-line braća i sestre, on-line traćare, on-line časne, a evo gore u shoutbox-u vidjeli ste on-line babice.
O ovome zadnjem, te iste babice, morat će jednom opisati malo opširnije zadatke koje su obavljale tih dana kad je mala Bety došla na svijet. Možda čak i ovdje pod osvrtima.
|
Comments
doista, chat babice su odradile svoj dio posla perfektno i zato im jos jednom hvala.
pozdrav svima.
Doista je istina da sam se onako u drugom stanju uspjela uspeti na Crkvine i prvog kojeg sam ugledala bio je nas Josip, odmah mi je rekao ej zenksa ti se bas uspuhala , sjedaj i odmori... a sjecam se i kod kapele da sam se onako teska i umorna zadrzala kod Gospinog kipa i kako mi doslo tako sam i izrekla, Majko Bozja ja ne znam sta cu ni sa onih dvoje u Kanadi a kamoli sa ovim trecim tako daleko u tudjem svijetu, ak' mi ti pomognes znam da ce mi biti lakse...a sve one muke sto ih moram proci na porodu nek' budu za srecu i blagoslov mojoj maloj bebi...
Kada pisem neke osobne stvari iz moga zivota a drzim da sam u ovih trideset i sedam godina svasta toga prosla sto se kaze naucena i na dobro i na lose uvijek mi dakel na pameti da mozda netko od vas koji ovdje zalazite i citate upravo se nadjete pred nekim iznenadnim situacijama kao sto sam se na lazila i ja i da vam mozda ove moje rijeci budu neke smjernice, neko olaksanje da svi mi prolazimo vise manje isto... zelim reci, danas kad mala Betty slavi svoj prvi rodjendan kako mi je uvijek na pameti lijecnik u rodilistu kad je rekao" pitam se, kakav li je plan Bog pripremio za ovu malu curicu" doista, Bog je imao specijalni plan da se ona rodi i da tako iznenadno uleti u nas zivot. Potencijalnim mama porucujem i danas, nikad , nikad ne odustanite od novog zivota, svaka druga odluka bila bi pogresna, recite DA novom ziovotu i bit cete ponosni na svoje dijete. Biti roditelj znaci pogotovo u danasnje vrijeme veliku odgovornost, brigu, zrtvu, odricanje ali i neopisivo zadovoljstvo, radost, veselje. Djeca su neiskvarena, nevina, nasi veliki i odani prijatelji.
Svima vama jos jednom se zahvljaujem kao i Josipu koji ima uvijek osjecaj da obraduje i iznenadi ovakvim gestama u moje ime kao i u ime nase male Betty koja raste, prohodava i pokrije se po glavi dekicom pa misli da je nitko ne vidi .... sada spava i vjerojatno sanja neke svoje andjeoske snove a vama hvala i puno toplih pozdrava iz Kanade od male chat beby i njene mame vaseg vjernog online frenda Edite.
Hvala svima !
RSS feed for comments to this post.