Želim čestitati Božić posebno onima koji iz bilo kojeg razloga trpe, usamljenima, bolesnima, nesretnima, onima koji su možda izgubili nadu, siromašnima, potrebnima naše ljubavi i milosrđa. Želim da im se Bog - Božić približi kao nikada i da ih obuzme snaga ljubavi novorođenog Spasa svijeta. Želim i onima, koji će ovaj Božić pustiti suzu ljubavi u tuđini, koji će raditi na blagdan Božića, onima koji će biti budni uz postelju bolesnog djeteta ili bolesnika u svojim obiteljima, bolnicama, staračkim domovima, neka božićne jasle budu ideal njihovog vlastitog trpljenja i davanja sebe za druge.

Hvala svima na učešću u radu i aktivnostima ove stranice. Mir i dobro!

Moje osobne čestitke svima koji su nas tijekom godine pratili, pisali, komentirali, chatali i dijelili vrijeme sa nama: Vašim on-line prijateljima.
Obradujte svojim čestitanjima pišući mailove, pp poruke, shout itd. sve one za koje znate da će ih takva poruka obradovati, ako iz bilo kog razloga niste u dobrim odnosima s nekim nastojte učiniti svojim čestitanjem prvi korak baš Vi i tada se tope sante leda i rađaju ponovna prijateljstva.

Edita Topić osobno, i u ime uredništva barlovci-zupa.org internet stranice!

Badnje jutro. Stari se probudio. Nešto je mumljao po kući u vezi pečenke, čuo sam i mamin glas.Opominje ga da poslije posla ide ravno kod Branka po pečenku. Malo oštrijim glasom podvukla je: "Nemoj Andrija da se opet napiješ ko prošli puta ako je Brana ispek'o pečenku, plati mu i dođi odmah kući. Tuširaj se, obrij se , naspavaj i odmori, a ja ću kad dođem od frizerke da dovršim sarmu i moram još za dva kolača dovršit fil. Molim te Andrija donesi dovoljno soka i piva u kuću, znaš da ćemo dva dana za redom imati punu kuću ljudi, nemoj da ostanem bez pijače. I kao što sam ti rekla, na zadržavaj se kod Brane, dođi makar jednom u godini kući na vrijeme, da i ja jednom idem na polnoćku bez brige i sa trijeznim mužom."

"Koja je jedina hrana koja se jede svaki dan a da nikad ne dosadi?" pitao je učitelj u hrvatskoj školi učenike četvrtog razreda koji su odgovarali na engleskom, svi odreda navijači za Croatia lokalni nogometni klub i sanjareći kako će već idućeg ljeta zaplivati u Jadranskom moru.
" Sladoled" odgovarali su jedni, "McDonalds" brzopleto su tvrdili drugi, "sereal and milk" prihvaćali bi treći. "Kruh, djeco, kruh je jedina hrana koju jedemo svaki dan i nikad nam ne dosadi! Sam Isus nam ga je blagoslovio i ostavio za hranu" objašnjavao je učitelj, inače svećenik u jednoj hrvatskoj župi u Kanadi. Ubrzo je školsko zvono zazvonilo zadnju minutu nastave hrvatske škole što je ujedno značilo i početak zimskog raspusta, proslave božićnih blagdana tzv.holiday.

Groblje Trapista

Cijela poenta svih razgovora o Nijemcima na kraju se okrene o njihovoj urednosti pedantnosti. Pa nisu oni zabadava pokrenuli dva svjetska rata. To ipak može samo netko odlično organiziran. No,šalu na stranu, i ja cijenim mnoge njihove osobine. No, s obzirom da su pametni shvatili su da se svijetom ne osvaja puškom već mercedesima i ide im to od ruke. Cijeli svijet se želi voziti u mercedesima. I Englezi su slični. Nisu mi simpatični ni jedni ali ne može im se poreći da su mnogo toga uredili na pravi način. Nekad sam znao otići u obilazak nosača zrakoplova kad dođu u luku gdje živim i koliko se primijeti razlika između, recimo, američkog nosača i posade na njemu i onog engleskog. Mislim na atmosferu i stav posade na njima. Amerikanci, tipični kauboji, nešto kao recimo sofisticirani bosanci, a Englezi, imaš osjećaj kao da je na samom brodu engleska kraljica. Sve je ozbiljno i dostojanstveno i pod konac.
Nisam još bio na bosanskom nosaču zrakoplova, a bilo bi zanimljivo, ali bio sam u bosanskoj ambasadi u Zagrebu devedestih godina i valjao se od smijeha.