Božićni običaji - kako ih se još sjećam

Kreirano: Ponedjeljak, 24 Prosinac 2012 Napisao/la Josip Anušić

Božić oduševljava i upućuje čovjeka na tako male obične stvari, koje su tu, pored nas, dio su nas ali odbačen. Potaknut, krenuh na internet tražiti još opisa božićnih običaja. Ugodno sam se iznenadio kada me je popularno "guglanje" često upućivalo na sadržaje koji obrađuju običaje katolika Banjaluke i okolice.
Ipak odlučih se napisati nešto po svom sjećanju. Kratko, evo pregleda i usporedbe kako se nekada Božić dočekivao i slavio. Došašće je započinjalo misama zornicama pod kojima se mnogo ispovijedalo. Imali smo svi uglavnom po dva fratra pa je to išlo. Nismo znali za adventski vijenac pokućama. 
       Badnjica je započinjala podizanjem ljeskove (ili hrastove) grane i to smo zvali badnjak. Kao dječak iščekivao sam tu zoru kako bi podigao badnjak na svoju kuću, a ako bi stigao prije drugih, otrčao bi do strica i susjeda koji nisu imali malu djecu, gdje bi za podizanje badnjaka bio nagrađen novcima ili slatkišima. 

Ovako je to izgledalo, izvana bih vikao glasno kako bi se gazda probudio: "Domaćine!" i tako nekoliko puta dok se gazda ne probudi i odgovori, a onda bi prislonio ili na nižu kuću nabacio ljeskovu granu s riječima "Bog i Gospa u kuću, a badnjak na kuću". Zatim se ulazi u kuću s pozdravom Hvaljen Isus i Marija i čestita se Badnjica, nekada bi dobili odgovor: "Čestita ti vjera i duša". Taj dan je, osim užurbanim dovršavanjem kućanskih poslova, bio u znaku posta i nemrsa koji prestaje iza mise polnoćke, dakle drugi dan. Nismo bili opterećeni bakalarom ili bilo kojom ribom.

Kuhao bi se posni grah. Ocijedila bi se voda i u grah dodaje se crveni luk i začina, nešto kao grah salata. Drugo jelo mi je mnogo draže u sjećanju: gibanica od listova tjestenine pečenih na šparetu, a preljev je bio od ukuhanih bundevinih koštica (špice) koje smo "ljupali" u dugim noćima došašća. Do noći bi bila pečena pečenica, odojak na ražnju. U samoj noći pred polnoćku kitio bi se bor i kuća. Unošenje slame u kuću viđao sam samo u jednoj kući. Znači, taj je običaj već odavna počeo izumirati jer su podne prostirke postale skupi tepisi. Još neko vrijeme pravile su se slamarice da se slama ne razvlači po cijeloj kući i djeca bi se po njima valjala i igrala, i pošteno se izgrebali, te na taj način shvatili što znače riječi pjesme "na toj tvrdoj slamici".

BOŽIĆ započinje misom polnoćkom. I najštedljiviji domaćini upalili bi sva vanjska svjetla da svijetle cijelu noć. Putevi, iz nekoliko pravaca prema crkvi, bili su ispunjeni pravom rijekom ljudi. Rijetki vozači automobila znali su biti bijesni kada su se kroz tu gomilu probijali dugo i sporo. Muškarci su imali plosku rakije uz sebe za hladnu noć. Oni disciplinirani čuvali su za kraj polnoćke, a neki nisu bili od riječi pa bi i prije mise uz put popili i počeli s božićnim pjesmama po putu. Tako bi bilo na sam Božić i na Sv. Stjepana i na Sv. Ivana. Na misu se dolazilo pola sata ranije, a odlazilo s pjesmom i do sat poslije. Na sam Božić nitko ne ide od kuće, čisto obiteljski dan, a u druge dane obilazili bi se vjenčani kumovi i druga dalja rodbina. To je bila radost.

Hitovi: 4513