Pozdrav i ohrabrenje kršćanskoj mladeži

Kreirano: Ponedjeljak, 29 Rujan 2008 Napisao/la Plamenko Bogumil

Evo me samo što sam iz Molitve izišao, da vam se javim i pozovem vas u moj svijet.
Rijetko pišem mladima, jer me mnogo više brinu odrasli, da je njih odgojiti i u pamet povratiti, lako bi bilo za vas.
Draga moja braćo i sestrice, vi ste mladice, sve voćke kakve svijet nije vidio, da nije svijet u kojem živite lud, sami od sebe i po prirodi, vi bi se razvili u prinčeve i princeze, u stubove jednog ljepšeg svijeta na kojima će se on podignuti, jer znam što je u vama. Kroz vas meni se Veličanstveni oglasio, zato sam se evo zaustavio da se isplačem.
Sve sam se naučio u životu podnositi stoički, pogotovo sada u ovim godinama, a kad mi se oglasi On, neznam što bih od sebe, rasplačem se i raspekmezim ko beba.

Ne bojim Ga se, al me od Njega strah, umro bih svaki put, da se ne nasmije na me. Al Dobar je Bog :)

Svima koji kao ja nose naočale, i imaju tu kuburaciju, jedna mala preporuka. Ničim ne očistim tako dobro moje naočale, kao suzama kad ih skinem maramicom, i onda njima operem moje prozore, kad ih ponovo stavim na nos, i oči i načale ko da su nove.

Ne bih vas želio zamarati dubinama, one su beskrajne, niti o visinama, one će vas progutati, zastao sam samo da vam kažem da sam vas prepoznao.

Da se u ovome ludome svijetu ne izgubite i ne poludite i vi, i da ne kažete da ja u vaš život dođoh praznih ruku, evo vam jedna alatka, koju vam ako je prihvatite, više nikad niko neće moći ukrasti i uzeti.

Više od šest miliardi nas je na ovoj planeti, velika je to gužva, mnogo naroda, mnogo kultura, mnogo tradicija, mnogo religija, mnogo nacija, jedni muški drugi ženske, sve sve same različitosti, svijet je lopta šarena. I sve je postalo lako dostupno.I najzdraviji bi u tome poludio. Kako se ne izgubiti u životu?

A na svijetu zapravo postoje samo dvije vraste ljudi.

Naučite trijebiti život, jednostavno je, jer cijeli svijet je podijeljen na optimiste i negativce, ...optimisti i negativci.

Za prvima trčite a od drugih se sklanjajte.

Ako ti od prve nije jasno koja sorta je neko, lako je, prvi daju a drugi uzimaju, ako ti još nije jasno, kad se rastaneš sa njima, vidiš po tome što su ti u duši ostavili.

Oni prvi ostave puninu, ispunjenje, ohrabrenje, oduševljenje, ideale, vrlinu, ljepotu, harmoniju, smijeh, radost, i mogao bih do sutra nabrajati, ne šalim se, a ovi drugi ostave prazno, il još gore, ostave tugu i oltar Nečastivom, zato ne dajte im blizu.

Ako me poslušate i na ovome jednostavnom principu nastavite graditi svoj život, uspijet će vam što nikome oko vas ne uspijeva, bit će te srećni a ne samo živi. Napravite od ove vježbe u svome životu zakon, i dočekat će te duboku starost, okruženi gomilom obožavatelja, cijelim jednim svijetom srećnih ljudi, koji vas vole i među sobom zovu jednostavno, CARIćI!!!
.
Optimisti najprije vjeruju u Boga, a onda jer u Boga vjeruju stvarno, vjeruju u život, vjeruju u dobro, u radost, i ljepotu, i naravno da im je najprirodnije živjeti hrabro.
Kad prosijak zakuca na vrata negativcu, ovaj znajući za onu istinu s kim si onakav si, brzo ga se riješe i otjeraju, da bi se čudeći kakvih ljudi sve ima na svijetu, vratili svojim strahovima. Postojanje prosijaka na svijetu, njima je samo tu da im pojačava strah, kad ih vide samo više rade, više sakupljaju, da ne bi ne daj Bože i oni postali takvi. Al cijeli život provedu u strahu, uvijek uplašeni jesu li dovoljno bogati, uplašeni zbog brojnih neprijatelja, u svima oko sebe vide neprijatelje i one koji hoće otkinuti od njihova kolača, i umru a ne shvate da svi ljudi nisu kao oni.

Kad prosijak zakuca na vrata optimistu, ovaj može biti i siromašan, se najprije obraduje. Zašto? Pa kako neće kad on u svojoj kući živi sa svojim Bogom, pa kad ovako neko zazvoni na vratima, on je već nasmijan i dobre volje, ide otvoriti vrata a misli si, Bože dragi koga si mi sad poslao, i otvara vrata.
Svejedno je njemu ko je na vratima, ide ih otvoriti u sigurnosti Božije zaštite, I nikad se ne boji.

Ako je prosijak, ili dobrostojeći susjed, neko mlad ili star, muško ili žensko, sve je to nevažno, važno je samo jedno, je li optimista ili negativac. Optimiste pozivaju unutra, a negativce riješe na vratima. Al nikada, nikad ne isprate nikog u svom životu praznih ruku. Iz jednostavnog razloga jer iz punine srca žive, oni svoje najveće zadovoljstvo nalaze kad su što imaju podijelili. Lako je onome koji se uzda u Boga podijeliti zadnji komad kruha, kad on zna da Onaj koji je dao taj komad kruha sve daje, bit će kruha do Božije volje, a Ona vlada od onoga trena kad On reče, neka bude svjetlo!

Optimisti svoj život žive sa ljudima, negativci su cijeli život sami protiv sviju, životni uvjeti među optimistima su slični rajskim, dok oni među pesimistima su slični paklu.

Vi ste mladi i osjećate u vašim dušama puno elana i imate puno snova, al pred vama je teško vrijeme, odrasli su ovaj svijet skoro upropastili, iako se još osjećate nespremni, ne bojte se, vi će te nas sve izvući iz rupe, sami si više ne možemo pomoći. Otišli smo predaleko, sve pogazli i sve popljuvali, dali vam primjer života, da vam je sasvim jasno, da tako ne treba i ne valja,
,
U životu se rijetko dešava da neki negativac postane optimista, potvrđuje to i moje ali i iskustvo drugih, mi optimisti smo odavno shvatili da nam je opstanak i život i sve naše u zajedništvu, u zbližavanju, u učvršćivanju povjerenja, u jačanju veza, u razvijanju svijesti kako smo zapravo jaki.

Jer dok optimisti žive u ljubavi negativci ratuju među sobom, tuku se, otimaju jedni od drugih, varaju se i potkradaju, nikada nisu slobodni ni u snu, jer i u snu im se nastavlja noćna mora od života. Optimisti ne brinu i ne treba im se brinuti za spasenje svijeta, za to se pobrinuo Veličanstveni od početka, nama samo treba da sebe i svoje bližnje sačuvamo u optimizmu, dok se ovi drugi među sobom ne potamane. Tada će mo odahnuti i počet će novi život, onaj radi kojeg smo na svijetu. Onaj koji je Svemogući za nas zamislio i spremio.

češće se dešava da od optimista postane negativac. Zašto je to tako.? Pa zato jer je narav života takva, da se negatvcu nije dovolan cijeli život da se iz negativnosti u optimizam uzdigne, a optimista postaje negativac u trenu, dovoljno je samo da na tren Boga zaboravi i već se je uplašio, a strah su Nečastivom otvorena vrata, on ne pita nego ulazi i vlada, i ti si gotov.

Dajem vam ovdje evo ne samo alatku, nego i primjere iz života da vidite kako se njome služi.

Ipak, ostanite pažljivi još malo, neću vas dugo gnjaviti, samo još da dodam ovu napomenu. Nemojte svijetu nasjedati i povjerovati, istina svijet je postao ružan, pun patnje i nesreće, ali on zapravo počinje tu u tvome srcu, i ako je u njemu lijepo, ako u njemu vlada vrlina, tebi je lijepo, tu je tvoj početak i kraj, pa što ako između ima svega, i početak i kraj su tu i u srcu mir i povjerenje, radost, nada, vjera, pouzdanje, pjesma, sve tu u srcu započinje.

Ljudi zapravo poskapaše trčeći za svojom srećom, pa ih ona zato ne može stić, a kad ih stigne oni više nisu ni za šta, satrveni su od tolikog bježanja i više je ne prepoznaju. Kakva god da je bijeda i nesreća oko vas, vi to nikada ne smijete prihvati, nego uvijek sve oko sebe morate činiti boljim, i popravljati, koliko možete, al date svoj dio i srce vam na mjestu, onima koji dobro snuju i dobro čine Bog plaća unaprijed, oni sreću okuse već samo što su namislili dobro učiniti. Ne dajte odraslima da vas prevare.

Danas je vaše vrijeme i vaš dan, ako samo odlučite, vaš cijeli život neće biti pakao kako odrasli kažu, lanac nevolja i nesreća.
CARIćI moji, laž je to, život je lijep, život je prekrasan, vi samo trebate da se sačuvate u toj vjeri, i snovi će vam se ostvariti.

Ne vjerujte ljudima kad vam kažu da ste nevažni i mali, da će te i vi vidjeti svoje, i slične gluposti, ako su bili glupi oni, da svoj život žive tako bijedno, vi ne morate.
Bog nije slučajno na gore postavio limit savršenstvo, i bivajući da nam je nedostižno, mnogi dižu ruke od tog teškog posla, lakše im je umrijeti, a ja svratih u vaš život da vam kažem, počnite se radovati radi malih koraka, malog napretka, malog poboljšanja, nemojte kao većina životinjariti čekajući život i sreću, nego vi živite danas. Svaki dan treba živjeti, vrlo se glupo osjećaju oni koji to shvate kad umiru.

Eto bilo mi je zadovoljstvo čuti za vas, mladi u Trnu i diljem BiH, sad znam da nas je više, jaki smo ko zemlja, mi smo Božja reprezentacija, i ovdje igramo za Njega, I znamo da će mo pobijediti!

Hitovi: 8087