U zivotu ima vrijeme radovanja i vrijeme zalovanja.Za svaku priliku postoje i neka nepisana pravila do kojih gotovo svi drze, ovisno o mjestu, susjedstvu,obrazovnoj strukturi i mnogim drugim cimbenicima koji utjecu na tradiciju i obicaje nekog naroda.

Vrijeme zalovanja u nasem narodu traje godinu dana.U toj godini obicava se nositi crna odjeca kao znak tuge i zalosti za umrlom osobom u obitelji ili uzoj familiji.U toj godini ne odlazi se na mjesta gdje se pjeva, veselice ili se ne slusa glasna muzika itd.
Sve su to vanjski znakovi zalovanja i od osobe do osobe, mjesta do mjesta ona su vise manje onakva kakva jesu, no, trebamo li se slijepo pridrzavati svih tih tradicijskih "obveza"?!
Koliko koja osoba zali ne moze se izreci kolicinom isplakanih suza ili duzinom vremena nosenja crne odjece. Zalost i zalovanje je iskljucivo stvar individualne prirode i svatko na svoj nacin prolazi to vrijeme. Koliko god obicaji i tradicija trebaju biti karakteristika jednog naroda ne bi ih se trebalo slijepo pridrzavati.
U nekim kulturama bijelo je znak zalosti znaci potpuno opreceno crnom. No, u svakom srcu i dusi tuga ima isti nazivnik.
Sredina bi trebala pustiti osobe koje je pogodio smrtni slucaj da zale na svoj osobni nacin, svako uplitanje u donosenje odluka kada ce tko i koliko nositi crninu i druge vidove zalosti obnasati u skladu sa svojim osobnim osjecajima je nasrtaj na covjekovu intimu i privatnost. U vrijeme zalovanja veoma je vazno drzati se pozitivno,isijavati sto je vise pozitivnu energiju, obavljati svakodnevne radnje i sto prije vracati se u normalnu zivotnu kolotecinu, sve drugo vodi u depresiju i neminovnu povucenost sto nije nikako dobro.
Odrasli trebaju pruziti primjer djeci da se na smrt gleda kao na sastavni dio svakog ljudskog zivota i da svatko od nas mora jednom umrijeti. Prihvatiti smrt u obitelji kao nesto kroz sto se mora proci ali time ojacati sam sebe i odrasti u nekom smislu.
Neki obicaji u nasem narodu su staromodni i glupi. Neki obicaji su dobri i treba ih obdrzavati.Ljudi moraju ici u korak sa vremenom a na u raskorak. Osobe koje odluce ne nositi crninu jer na njih to iz nekog razloga utjece na zdravlje ne bi trebali biti pod lupom sredine u kojoj zive.Svaciju tugu treba postivati u onom vidu u kojem je osoba dozivljala i na tome bi trebala biti zavrsna tocka.
Obicaji nekada mogu gusiti. U vremenu tuge vrlo vazno je oboruzati se snagom, molitvom, radom, zauzetoscu i pozitivnim osobama oko sebe.