Vrijeme u kojem zivimo je nekakvo tjeskobno, daleko od neke trajne izvjesnosti i sigurnosti. Sto bi se reklo, ne znamo sto nam nosi dan a sto noc. Covjek je pritisnut teretom stresa, brige, nemira i neizvjesnosti a to sve popraceno sa strahom od otkaza na poslu.

Pritisnuti kreditima, kreditnim karticama, itd, ljudi su na neki nacin ovisni o svom poslu i tako u jednom krugu se vrti konstantnim povecanjem stresa i bojazni od otkaza.
Otkaz je vrlo neugodna stvar.Uz to sto se ostaje bez posla i primanja, neophodnih za zivot i opstanak on je i jedno ponizenje, svojevsno omalovazavanje svih nasih dotadasnjih napora, naseg rada i truda.
No, treba li se doista pretjerano bojati moguceg otkaza na poslu?!
Trebamo li zivjeti u strahu od otkaza koji se moguce jucer dogodio nekom nasem radnom kolegi a vrlo vjerojatno moze docekati i nas sutra...
Ima li razlike u otkazu i vjecitom potrazi za poslom?
Obadvoje je stresno i pomalo ubija nasu psihu i volju za zivotom.
Osobno smatram da svako od nas treba razraditi jedan mali psiho program kako zivjeti u vremenu otkaza sa sto manje stresa i brige o tome sta i kako dalje ako se to desi i meni?!

Moje razmisljanje je po prilici ovako: Svoj posao radim najbolje sto mogu.
Postujem pravila i obnasam duznosti koje se ocekuju od mene u mojoj firmi.
Svoje privatne probleme ostavljam na vratima firme a kada polazim kuci probleme i posao ostavljam iza vrata posla.
Svaki dan se zahvalim Bogu sto mi je dao mogucnost da radim da mogu prezivijeti i prehraniti svoju djecu i sebe, no, ako bih dobila otkaz necu ocajavati vec cu se hrabro nositi sa tom situacijom i pokusati pronaci neki drugi posao. Ne zelim biti rob straha od otkaza! Sumirajuci moje dosadasnje zivotne situacije to ne bi ni posto bilo najgore sto mi se desilo ili bi se moglo desiti u mom zivotu.
Samim ovakvim razmisljanjima vec pozitivno djelujem na sebe i motivirana sam optimizmom.

Ako vas ovih dana more brige o mogucem otkazu, mozda vam neka od ovih razmisljanja i pomognu.