Sve vise i vise u novinama, na radnim mjestima, u skolama govori se o zastiti okolisa, poduzimaju se mjere za ocuvanje prirode i onoga sto se jos ocuvati moze.
Ljudi se nekako kao bude, vide i sami dokle su dotjerali stihijskim i neracionalnim unistavanjem prirodnih resorsa zagadjujuci Zemlju, vodu, zrak i prirodu, i nikoga ne mogu okriviti nego li sami sebe.

Niti jedna zivotinja nije sposobna toliko opoganiti i unerediti ovaj zivot na Zemlji kao sto su to ljudi ucinili do danas.
A ljudi su upravo skloni porediti prljavstinu sa zivotinjama, ne primjecujuci da su vrlo cesto mnogo prljaviji i necistiji od samih zivotinja.

Danas je vrlo rijetko susresti nekoga u ovo proljetno vrijeme a da vec ne kise ili nema alergijske reakcije na ovo ili ono drvo, cvat ili miris, tesko se dise,astma napada ne samo odrasle vec i skroz malu djecu i tome svemu kao da nema kraja.
U ovo proljetno vrijeme, cesto se sjetim basta u Budzaku i na pamet mi padne ona fantasticna prica Basta sljezove boje, sve je to nekako ostalo veselo i zivo u mojim uspomenama. Basta je bila dio svakog djetinjstva, svakog odrastanja i prvih susreta sa malim sitnim stvorenjima koja su bauljala po gredicama i crnici praveci drustvo jedni drugima i prvim rijetkim gusterima na proljetnom suncu.
Jedna od takvih malih zivotinjica bio je gospodin Mrmak.
Mrmaka je bilo na svkom koraku, ne znam razlog ali bio je vrlo cest posjetioc konkretno nasih Budzackih basti.
Gadna je to nekakva zivotinjica, ali meni je valjda najvise zbog imena i puno suglasnika i to zvucnih ostao u sjecanju kao sinonim za nase budzacke baste.
Mrmak voli cistu zemlju, da moze po njoj rovati i uzivati. Ako nema mrmaka u bastama znak je to da ni baste nisu ciste i da je zemlja otrovana pesticidima i onim drugim cudima koju danas tako puno trpaju u zemlju da se otrovima otruje ono sto je priroda sama nacinila.
Mozda je djetinjasto i pomisliti ali mene nekad dok promatrama ove ljude sto kisu i tesko disu, spopadne misao da li moderni mrmci mogu dobiti astmaticne napadaje ili alergijske reakcije? Jednom sam vidjela ovdje u nekoj basti nesto slicno mrmku ali lijeno i debelo, vidis da nema od tog rovokopaca nista nego cisti ljenivac od bube.
Svima onima koji imaju svoje baste, zelim puno zivahnih, vrtljivih mrmaka, oni su znak da je oko njih zdrava atmosfera pa time i voce i povrce puca od zdravlja.
Nadam se da ce suvremeni covjek pitalac jednom zastati i promatrati zivot jednog malog obicnog mrmka i shvatiti dokle je doveo i sebe i njega, svojim bahatim i arogantnim ponasanjem prema prirodi a i samom sebi.
Ovdje jedan poseban, rekla bih specijalan pozdrav onim sada vec sigurno ostarjelim mrmcima iz Budzackih basti, uz njih sam ipak sentimentalno vezana kao i za te baste, zelim im duboku i udobnu starost u mnogo fine mekane zemlje crnice.