BATKOVIĆA GROBLJE u Matoševcima, (31.10.2022.) ove godine će zasjati u novome sjaju, s obnovljenom ogradom s metalnim pocinčanim stupovima i žicom, te obnovljenim vratima na kapelici sv. Josipa Radnika, kao i većim metalnim, središnjim, križem ispred. Navedenu temeljitu obnovu, samoinicijativno, započeo je Anto Batković - Antika svojim radom i zalaganjem, te novčanim sredstvima njega i njegove obitelji (braće i sestre). U pomoć mu se pridržio i Slavko Batković papin.

(BL, 1.5.2018.) Batkovića groblje u Matoševcima najmanje je groblje u župi Barlovci. Blagoslov polja na ovome groblju i svraćanje Matoševljana uvijek je na 1. svibnja, na blagdan sv. Josipa Radnika. Tako se i ove godine okupilo nešto preko 50 Matoševljana, rodbine i prijatelja, najviše je pristiglih iz Hrvatske. Ugodno iznenađenje su nova ulazna vrata u ograđeni prostor groblja. Vrata, kapiju, izradio je i postavio Anto (Josin) Batković.

Stranjančani i Matoševljani, oni najuporniji, po četrnaesti put su se okupili na dvodnevnim Susretima koji se uobičajeno održavaju krajem mjeseca srpnja. Došli su s raznih strana, dakako pretežito iz Hrvatske, ali i iz Njemačke, Švicarske, Austrije, Danske i Nizozemske. Dio njih je stigao 28. srpnja, neki i koji dan ranije, a većina na 29. srpnja. Na Susrete je došlo nešto više od stotinu sudionika, dosad možda najmanje, ali to nije utjecalo da oni prođu u lijepom ozračju i raspoloženju! Događanja na Susretima odvijala su u tri dijela, i na tri mjesta.

POGLEDAJTE VIŠE SLIKA Od STRANJANI 31-7-2010

Ovogodišnji susret raseljenih Stranjančana i Matoševljana, ali i svih prijatelja iz okolice, bio je zadnje subote srpnja, tj. 31.7.2010. Već drugu godinu druženje započinje misnim slavljem kod križa na brdu u Ljevarima koji simboliziria ratne i poratne patnje naroda na ovim prostorima. Misu je predvodio i na njoj propovijedao fra Anđelko Barun, umirovljenik u samostanu Livno, uz domaćeg župnika fra Duju Ljevara. U samom uvodu, posvjedočio je  pred dvjestotinjak okupljenih,  fra Anđelko se predstavio kao otvoreni simpatizer i glasnogovornik vjere naroda ovoga kraja gdje je on bio na službi davne 1963.-68.god kao kapelan u župi Barlovci. "Kada sam otišao iz ove župe, a tako i od vas, svagdje sam govorio o vašoj svjedočkoj vjeri i pobožnosti."

Gospa od Anđela, svetkovina za župu Barlovci i na ovaj dan se možda okupi najveće društvo iz iseljeništva, ako ne to, a ono sigurno namješovitije po tome iz kojih starih, predratnih, adresa dolaze. Ima tu Kuljančana, Barlovčana, Dragočajaca, Stranjančana, Matoševljana, Ivaštana, Banjolučana...
Misu je predvodio pomoćni biskup banjolučki fra Marko Semren. Na kraju se još dugo ostalo u dvorištu, a župnik fra Ivo Orlovac je za sve hodočasnike organizirao čašćenje: sokove, pivo i burek.

Banja Luka, kolovoz 2015. mjesec je izlaska jubilarnog 100-tog broja zavičajnog časopisa NAŠ ZAVIČAJ - STRANJANI I MATOŠEVCI NEKAD I SAD. Ovaj listić o kojem se puno priča i njegov sadržaj puno prepričava, prvo je izlazio u tiskanom izdanju, pa onda i u elektronskom, a sada samo u elektronskom. Na tome možemo biti zahvalni dr. fra Velimiru Blaževiću, umirovljenom profesoru.
Glavna tema ovoga zadnjeg broja je održani susret Stranjančana i Matoševljana, obnova po koje kuće, te problematika održavanja grobalja. Listić možete vidjeti i čitati ispod.

Stranjani - Gradina, 11.09.2016. - Nedjelja iza Male Gospe dan je kad se uobičajeno slavi sveta misa na matoševačko-stranjanskom groblju Gradini. Toga dana je nekad ranije na groblje i na svetu misu dolazio veći broj vjernika, ne samo iz Matoševaca i Stranjana, nego i iz susjednih sela. U ovo poslijeratno vrijeme dolaze oni koji su se povratili u svoje kuće, a još uvijek i lijep broj onih koji sada žive negdje u Hrvatskoj. Tako se ove godine, na 11. rujna, skupilo više od 150, vjerojatno i do 170 osoba, među njima dosta mladih i djeca. Najviše je bilo Majdandžića i Debeljaka, a prema reg. pločicama automobila ispred groblja, više od 50, bilo ih je iz Hrvatske, Njemačke, Švicarske i Slovenije, većina s područja Zagreba, zatim Siska, Kutine, Osijeka i iz Zadra.

Svaki posao kojeg obavlja neki čovjek sâm, uz druga ograničenja, ograničen je i vremenski. To vrijedi i za list Naš zavičaj, koji je pokrenut u kolovozu 2001. godine, te se pojavljivao punih 14 godina, i izašao 101 broj.
           Nije malen i zanemariv značaj koji je taj lokalni list imao u informiranju Stranjančana i Matoševljana o zbivanjima, prilikama i o stanju u Stranjanima i Matoševcima, kao i u povezivanju povratnika u ta sela s njihovim prognanim sumještanima u Hrvatskoj, a i u Njemačkoj i drugim državama.

{flickrset}72157652665598136{/flickrset}Batkovića groblje, u Matoševcima, osnovano je 1914., za vrijeme barlovačkog župnika fra Ambrože Radmanovića. Blagoslovio ga je 1. svibnja 1915., s dopuštenjem banjolučkog biskupa fra Marijana Markovića, župnik fra Ambroža. Ove godine, uz proljetni poljski blagoslov za Matoševce, obilježena je 100 -ta obljetnica postojanja Batkovića groblja. Za tu prigodu svetu misu je slavio biskup Franjo Komarica, a snjim također sadašnji barlovački župnik fra Dujo Ljevar.

(Stranjani, 28.7.2018.) - Stranjančani i Matoševljani su se i ove godine, na 27. i 28. srpnja, skupili na 15-im susretima. Istina, sudionika je bilo puno manje nego prethodnih godina, a razlog tomu je, jednim dijelom zbog smanjenog interesa, zatim zbog nestabilnog i kišovitog vremena, a također zbog nepovoljno raspoređenih godišnjih odmora, kao i priprema nekih za neka vjenčanja u Hrvatskoj.

Dio sudionika na Susretima stigao je 27. srpnja tijekom dana. Njih 30-ak se uvečer toga dana okupili na druženju u kući kod Ante Bogdanović, Nevinog, i supruge Ruže, a za pečeno prase za večeru i piće pobrinuo se Ivica (Gile) Majdandžić, Tomin.

Ove godine se odustalo od slavljenja mise kod križa u Ljevarima. Zadnjih godina se pokazalo da se smanjuje broj onih koji dolaze na tu misu, koja je počinjala u 10,30 sati. To vrijeme nije odgovaralo nekima od onih koji su prethodne večeri ostajali na druženju do kasno u noć, a  bilo je nepovoljno i za sve one koji su toga dana stizali na Susrete, budući da nisu mogli stići na vrijeme, pošto su se redovito nepredviđeno dugo morali zadržavati na graničnim prijelazima. Osim toga, i vrijeme između mise prije podne i okupljanja predvečer na zabavnom druženju bilo je predugo bez nekog sadržaja, za koje se nije znalo kako ga nečim popuniti.