|
Autor Josip Anušić
|
|
Nedjelja, 27 Lipanj 2010 22:24 |
|
Godišnjica dolaska pape Ivana Pavla II na Petrićevac obilježava se 22.lipnja svake godine. Ove to je bilo posebno znakovito jer je crkva na Petrićevcu pokrivena i u njoj je na ovaj dan posvećen oltar u nazočnosti mnogih BH političara. Tada je najavljeno, ako bude sve po redu i uz Božji blagoslov, da će konačna posveta crkve biti za točno godinu dana, na ovaj spomen dan.
Naš župnik, fra Dujo, susreo se tada i dogovorio da na Gospu od Anđela predvodi misno slavlje mr.sc. fra Ivo Pavić, poznat široj vjerničkoj zajednici kao voditelj duhovnih obnova. Na tim susretima s fra Ivom mnogi su zadobili od Boga zdravlje i duše i tijela, a bilo je i drugih znakova duhovne naravi. Fra Ivo je trenutno župnik u Šurkovici i ako malo pogledate po internetu prvo će vam se otvoriti stranica te župe, a također imat ćete mnogo rezultata s video materijalima s fra Ivinih duhovnih obnova. Dragi sumještani i dragi sužupljani u iseljeništvi, ovo je još jedan razlog više da vaše planove dolaska u Banja Luku uskladite s datumom 2.kolovoza- ponedjeljak. Vidimo se.
|
Comments
Ovdje smo u opasnosti da sve Duhovne vježbe i obnove proglasimo kao nešto gdje će se dogoditi neugodno iskustvo. Isto tako, nemožemo svakoga istaknutijeg propovjednika nazivati karizmatikom. Dobro si na kraju primjetila, papa Ivan Pavao II bio je karizmatičan.
Duhovne vježbe su od davnina poznate i provodile su se u Crkvi. Najpoznatije su one od sv. Ignacija Loyolskog, osnivača Isusovaca. Duhovnim vježbama ili obnovama redovito moraju pristupiti svi iz hijerarhije Crkve, ali naravno ne ovako spektakularnim organiziranim, već kako Biblija kaže u "skrovitosti srca". To znači i Papa i kardinali i biskupi, svećenici imaju povlašteno vrijeme u godini kada se povlače u svoju nutrinu da čuju što im to Duh dade govoriti. I mi vjeroučitelji imamo preporuku najmanje jednom u godini imati višednevne duhovne susrete ispunjene razmatranjima (meditacijama) na izrečenu svetopisamsku riječ i riječi voditelja duhovnih vježbi.
I da privedem kraju. To blago i bogatstvo Duhovnih susreta, po preporuci, mnogi su svećenici poželjeli spustiti i među narod Božji koji može i želi odvojiti 1 ili 2-3 dana. Očito, nekima ne uspijeva. Nekada ne uspijeva samim voditeljima, a nekada, kao u prethodnom osvrtu, ne uspijeva vjerniku razumjeti čemu sve to.
Mjerilo je jedno: "na veću slavu Božju i korist braći ljudima i cijeloj Crkvi".
Duh Sveti, istina je, na nama je podjeljivanjem sakramenata krštenja i potvrde (krizme), ali i u cjelokupnom djelovanju Crkve u posvećivanju svijeta. Ali moramo priznati, da mnogi ne radimo baš uvijek po Duhu Svetom, već po duhu svijeta (egoistična samodopadnost, materijalizam, hedonizam ...).
MOžda nije dobra usporedba, ali primljeni Duh Sveti je kao zrak koji dišemo. I zamislimo se u zatvorenoj prostoriji! Zrak ćemo potrošiti i počet ćemo udisati kvaran zrak. Potrebno je samo otvoriti vrata.
E, upravo to: Vrata našeg srca često su zatvorena darovima Duha Svetoga kojima nas Otac zasipa. I to je ono na čemu rade neki duhovnici, da nas potaknu da se otvorimo darovima i živimo s njima i po njima.
Otkuda sad to?
objasnila mi je da ju je najvise uznemirila histerija i galama u djecjem rjecniku obrazlozeno...
Nikoga ne vrijedjam ali imam pravo na osobno zapazanje, zivim u sjevernoamerick om dijelu zemaljske kugle i gledam sta se ovdje radi, zasto mi moramo kopirati sve i svasta sa "zapada" pa sad i u crkvi?! O tome se radi...znaci, to nije nista novo, vec je vec vidjeno ovdje i svi koji ovdje zive mogu to posvjedociti. Meni nisu jasne neke stvari a odgovora nema, znaci, ja pitam sta je smisao da me pogodi sila i padnem na tle i ostanem tako u stanju "pocivanja" sta dobivam time? Ne znam. Moze li mi netko pojasniti? Nadalje, da li se Duh Sveti neminovno priziva euforicnim pljeskanjem ? Sto znaci "ponovno krstenje u Duhu Svetom" nije mi ni to jasno, ako smo krsteni i krizmani dakle,sto nam je ponovno iopet potrebno se na neki drugi nacin krstiti u Duhu Svetom...eto to su neka od nepoznanica koje ja ne mogu dokuciti, nije mi namjera nikoga vrijedjati kako dozivljala svoju vjeru jer vjera je privatna stvar svakog od nas ali zasto mene onda sva ta halabuka odbija? Moguce da nije nesto u redu sa mnom ali bih voljela o tome prodiskutirati sa nekim tko moguce nesto vise zna.
Kad je Papa dolazio u B.Luku ja sam taj dan recimo plakala od neke i tuge i srece i nekog neopisivog dozivljala ovdje u Knaadi...to je sasvim jedno drugo poredjenje i nema nista zajednickog sa ovim karizmaticima...ne vjerujem, takodjer da bih nesto posebno bila uzbudjena da ovaj sadasnji Papa dodje u Hrvatsku ili B.Luku..jednostavno onaj je imao onon nesto, eh, da karizmaticno u sebi...
Sto se tice mise na latinskom to bi bilo najstrasnije da doista zazivi i tek bi nam onad crkve bile prazne ili poluprazne...
vidjela sam na nekim katolickim linkovima da mnogi podrzavaju takvo nesto i smatram to jednim elitiziranjem u samoj crkvi...latinski je velika opasnost za hrvatsku misu ili svaku onu misu koja se ne moze slusati na maternjem jeziku.Tako ja mislim a tako je mislio i recimo Sandor Djalski za sve koji imaju dvojbe neka procitaju njegove romane U osvit i Za materinsku rijec i sve ce biti jasno...
Pljeskanje u crkvama i zdušno pjevanje duhovnih šansona, zar može biti nešto što bi trebali negativno karakterizirati ? Često sam i ja sudjelovao u tim susretima kao povjerenik za mlade moje župe. Pljeskali smo u Italiji, Fransuskoj, Njemačkoj, BiH, Hrvatskoj... I svagdje je to bio plod stanja duha: radost i oduševljenje. Prisjetimo se samo kada nam je Papa dolazio i propovijedao! Tko može zadržati ruke, dok ih srce tjera, da ne pljeskaju i usta da ne pjevaju slave i hvale.
Nedaj Bože da bih htio vrijeđati one koji vole gregorijansko pjevanje i latinsku misu, ili kojima je srce puno dok pjevaju Peranovu misu ili pučku misu.
Imamo u našim crkvama različitost praksi, pa tko što voli neka hvali i slavi Boga bilo pjevajuć, bilo posteć i odricanjem, bilo pjevanjem "iza glasa" ili skladnog gregorijanskog i duhovnih šansona. Važno je da je ispunjeno dostojanstvom, a oduševljeno pljeskanje nije nešto što vrijeđa Boga i ispravni pobožnost za koji treba: ljubavi, iskrenost srca i odanost.
Svima kojima je ovo pitanje zanimljiv preporučam pogledati Katekizam Katoličke Crkve (KKC) imate ga i on-line ovdje.
Hvala.
Da ne zivim gdje zivim i ne gledam svaki dan na tv na nekoliko kanala razne pastore koji dizu iz klupa ozdravljene itd. uz istu vrstu glazbe kao i kod nasih okupljanja na duhovnim obnovama mozda bih vise imala povjerenja ovako posto znam kako to ide ovdje vidim u mnogome losu kopiju svega toga kod nas.
Sto je karizmaticnost i karizmaticki pokret? Zasto nije bio prije toliko jak i nije se o njemu govorilo? Sv.Ivo je za mene karizmatik ili sv.Anto doduse mrtvi u tijelu ali brzi na pomoci,nekada pomislim da je moja pok. baka ziva i da ju pitam, bako sto se to sve desava da bi mi moguce rekla, dijete drago mol'se Bogu po svom zakonu k'o i do sada...
ps. pogledala sam nekoliko video uradaka na you tube upravo sto se desava na tim karizmatickim skupovima i razocarala se..sad jos vise u to ne vjerujem.
Dobro je sto portal ima puno fotografija i dosta teksta.
Siguno ce biti puno dvoriste u Balrovcima na Gospodandjele.
RSS feed for comments to this post.