| Djeca iz epruvete |
|
|
|
| Autor Josip Anušić | |||
| Utorak, 21 Srpanj 2009 00:01 | |||
|
Veći broj europskih i sjeverno američkih država susreo se s burnim raspravama vezanim uz "vještačku" ili "umjetnu" oplodnju, osamdesetih godina znali smo takav uspješni pothvat nazivati "dijete iz epruvete". Odmah po ovladavanju postupkom oplodnje znanstvena je zajednica u tim aktivnostima vidjela mnogo stvari koje nisu u redu, pa se pristupilo donošenju zakona i propisa kako bi se isključile sve malverzacije. Ali svi znamo da je takav zakon, gdje bi sva otvorena pitanja bila riješena, teško donijeti. Jedan naš svjetski poznati banjolučanin optužen je za ilegalnu prodaju jajnih stanica, ovo je samo primjer. Drugi dio problema bio je u moralnosti takvih postupaka uopće. Dali katolik može podržavati ovaj postupak? Koji dio je sporan? Liječnici kršćani, ali i drugi čestiti savjesni liječnici, postavljali su sebi pitanja: jeli to u redu što se radi? Liječnik kršćanin bi ovo pitanje proširivao još jednim pitanjem: jeli ovo Božja volja? Potpomognuta oplodnja pod nekoliko stavki nije prihvatljiva čovjeku kršćaninu. Prvo i osnovno je to što takav postupak uključuje izvantjelesnu oplodnju ("u epruveti") ženinih jajašaca sa spermijima po načelu "za svaki slučaj napravimo nekoliko viška". Znamo da ovim potpomognutim postupkom, zato se tako i zove, nastaju nova ljudska bića koja započinju svoj život u obliku zametka. I ovo je problem: "višak" zametaka, to su već osobe, mora se zalediti pa "ugraditi" u neku drugu ženu kojoj je to potrebno ili drugi brutalniji način, jednostavno baciti zametke (osobe), uništiti. TO je svojevrsni pobačaj i on ne dolazi u obzir. Također, ako tijelo majke primi pet šest zametaka oplođenih u epruveti, često liječnici predlože da ostave samo dva ili jedan, a ostale da "odstrane" i time ubiju. Neznam koliko možete zamisliti dramatičnost ove situacije, ali to izgleda po prilici ovako: "začet je Josip, Ivan, Drugi problem je doniranje sperme ili jajašca ili zametka kako je gore opisano, s ciljem da se unese u neku nepoznatu ženu, nepoznatu donatorima. Kod doniranja bilo čega od nabrojenoga, mogući su mnogi nedopušteni postupci: hoće li doći do incesta, tj, moguće je da se rođeni brat zagleda u svoju neznanu rođenu sestru ili polusestru jer je otac, nekad davno u svojoj mladosti, donirao spermu za novac. Kako vam se čini ideja da vaš zametak, muža i žene iz braka kojima je uspjela vještačka oplodnja odprve, pa je ostalo zametaka za zamrzavanje i doniranje, bude unešen u tijelo majke homoseksualke ili u tijelo žene koja je samac ali joj se prohtjelo imati dijete bez muža i bez braka. Što bi mali za koje desetljeće? Trenutno u Hrvatskoj vlada prava medijska kampanja nekoliko manjih udruga da se u novom zakonu ovakva mogućnost dozvoli i na žalost, opet se događa da glasna manjina maltretira šuteću većinu, između ostalih i nas kršćane. A što je najgore, ne libe se ni od laži niti od izvrtanja činjenica. Čak se toliko servira laži da mislim da je na djelu sam nečastivi. I još bi se toga moglo nabrajati kao npr. obaveza "umjetnih" roditelja (prema deklaraciji o pravima djece UN-a) da svom djetetu kažu kad navrši 18 godina kako je došao na svijet i tko je donator spermija itd. Itd. Kakav bi to moglo izazvati šok? A još nismo niti načeli pitanja mutnih radnji koje mogu doktori raditi ili laboratoriji u "cilju napretka": birati spol, pametnije, otpornije na bolesti, jače i više djete i sl. Uz dužno poštivanje i razumijevanje bračnim parovima koji nemogu dobiti djete, sve nas ovo upućuje na poštivanje Božjeg zakona koje je usadio u čovjeka, a u pitanju reprodukcije muže i žena u ljubavnom jedinstvu rađaju djecu. Dakle, ljubav umjesto logike proizvodnje, kako to piše jedan tjednik.Preporuka za stručnije analize pogledati na internetu: http://obitelj.hbk.hr Za one koji se žele još bolje upoznati s problemom, jedan stručniji članak iz Glasa Koncila (klik)
|



Comments
Koliko ti imas djece?
Ljep Pozdrav Joipu i Editi, a i ostalima koji dolaze vamo!
Mozel to malo preglednije ziv bio, kako god okrenem pola rijeci moram prevoditi pa se na kraju zapetljam i zamorim a tema je vrlo delikatna sama od sebe.
U tekstu u dva navrata stoji jasno iskazano razumijevanje za problem tih roditelja i njihova želja za potomstvom. Jasno, svi to razumijemo. Ali i s time se živi jer i do ovih koji pristupe umjetnoj oplodnji oko 40% dobije dijete. Drugi se pomiruju s time. Neki roditelji i ne pokušavaju umjetnu oplodnju već idu na usvajanje ili dalje pokušavaju etički dopuštenim sredstvima.
I nije riječ o samo liječni?koj etici. Etika je etika, ili je moralno ili nije moralno, i meni i liječniku.
Ovo što se nabraja da ponegdje u svijetu ima da homići mogu posvajati djecu, ako toga ima negdje to ne znači da je odmah u redu i da je dopustivo. U nekim arapskim zemljama muškarac može ženi prosuti kiselinu u lice ako ga nije pokrila po propisu, pa jel to u redu? Ili znate da još uvijek ima propis ako ukradeš nešto odmah ti sjeku ruku s kojom si ukrao, jel to u redu? Ili da ti dijete može kupiti i posjedovati droge u Holandiji za "osobne" potrebe.
SAMO OVO MI JE STALO DA SE UZME U OBZIR: ZAMETAK JE LJUDSKO BIćE, NJEGOVO "ODSTRANJIVANJE" JE UBOJSTVO. ČOVJEK ŽIVOT POČINJE ZAČEĆEM, TJ. SJEDINJAVANJEM SPERMIJA I JAJAŠCA. Sve ostalo je POBAČAJ - UBOJSTVO
Što se tiče ovoga problema i liječnika, pa i liječnici su podijeljeni. Svi su oni dali zakletvu da će poštivati ljudski život od njegova začeća. Jedni znaju da je to život, ali opet čine to što mi ne možemo prihvatiti. To što nas Učiteljstvo Crkve uči, pa i oni su naučili od liječnika što je to posrijedi. To sam se trudio pojasniti u drugom članku.
I ovo se slažem: isti ljudi se zalažu za pobačaj i onda opet se zalažu za umjetnu oplodnju. Pa gdje je tu pamet? A baš pobačaji znaju biti visokorizični za slijedeću trudnoću. Klamidijske infekcije su na vrhu ljestvice problema oko začeća, a klamidija je bakterija koja se najprije dobije u situaciji neodgovornih seksualnih odnosa i čestih promjena partnera.
U tekstu sam možda bio previše zorno pisao, ispričavam se ako je kome neugodno, ali morao sam da se bolje razumije, a opet mi nije najbolje uspjelo.
Ljudi Božji, Bogu se molite za nerođenu djecu koju je ubio naš konformizam.
Lezbijke i tako vec mogu posvajati tudju djecu kad god im se prohtjije u mnogim zemljama jer im to sam zakon omogucuje kakva je onda razlika izmedju zivo posvojenih i ugradnje zametaka u takvu osobu?nikakva.
Zakon nije savrsen.Zakoni su bolni i uvijek je netko obestecen.Da me se krivo ne shvati,ali izmedju dva zla treba naci alternativu, to bi bio moj moto.Zelja za roditeljstvom je kao
Nema savrse pomoci, pa bolesniku se daju lijekovi koji ih na kraju cesto ubiju, znaci lijece jedno truju drugo itd.
RSS feed for comments to this post.