Zadnjih mjeseci svjedoci smo medijskim raspravama oko donošenja zakona o veoma važnim i bitnim moralnim pitanjima u kojima se često spominjalo "učenje Crkve" ili stav Crkve. Rad nedjeljom je ovih dana po drugi puta dobio svoj neslavni epilog u Hrvatskoj gdje Ustavni sud poništava odluku parlamenta da se mali obični ljudi trgovci zaštite i da imaju slobodan tjedni dan.
U BiH je ovo pitanje još uvijek otvoreno. Sindikati ne smiju "zucnuti", a u nebo vapijući grijeh samo napreduje.

Bio sam na par dana u Njemačkoj, kod njih je već subotu popodne dosta toga zatvoreno, a nedjeljom sve drugo. Ovo napominjem, jer sam znao često čuti naše ljude koji govore da trebaju raditi trgovine nedjeljom, jer da su oni tada slobodni pa im to paše. Kojeg li licemjerja. Ja sam slobodan, a moj susjed trgovac ne treba biti slobodan. Nije pošteno. I trgovkinja bi skuhala malo bolji ručak svom djetetu učeniku, malo se duže poigrali cijela obitelj, otišli nekom u posjet ili u bolnicu ili rođacima, možda na piknik, a osobe vjernici bi rado otišli i na misu. Namjerno sam stavio misu na kraj, jer protivnici slobodne nedjelje i učenja Crkve ponavljaju kao papagaji da je Crkva tako glasna samo da bi crkve bile punije. Međutim, Crkvi je na prvom mjestu, dobro čovjeka, poštivanje njegova dostojanstva i naravno pravo – tjedni dan odmora. Svi znamo 3. Božju zapovijed "Spomeni se da svetkuješ Dan Gopsodnji" i to je motiv Crkve i obaveza da proročki govori.

Naročito u trgovini, sindikati su jako zakržljali. Neki trgovački lanci uopće ne dopuštaju osnivanje podružnica i ako bi netko bio član sindikata dobio bi ubrzo otkaz. Time je otupjela pregovaračka moć radništva.

Paradoks

Ovih dana svjetske ekonomske krize koja je i na našim prostorima dobro lupila po svim granama gospodarstva, analitičari-ekonomisti i savjetnici predlažu pored ostalih mjera štednje i skraćivanje radnog tjedna. Jedni predlažu skraćivanje radnog vremena svakog dana po jedan sat ili dva, a neki kažu da se u tjednu odredi još jedan neradni dan. Eto, na. Tko je sad tu lud?

U gornjem primjeru presude ustavnog suda u korist krupnog kapitala, bilo je bitno samo da je po njihovu, neka se zna da para vrti gdje burgija ne može. Mali ljudi, obični radnici, nisu niti svjesni tko je pravi vladar svijeta. Nisu niti svjesni da pravde i prava ima ako ukradete čokoladu ili paštetu u marketu. Kad vas netko sustavno pljačka godinama jer radite i petke i svetke a da zato ne dobijete plaćeno ili nešto malo, takav poslodavac neće odgovarati.

Kršćanska suosjećajnost (empatija)

Ovo bi moglo malo olakšati stvari, suosjećajnost. Što točno mislim? Ljudi, nemojmo ići u trgovinu nedjeljom! Ne budimo licemjeri i ovako se postavljati: "ja imam slobodno odoh s djecom i mužem malo u šoping, da ubijem vrijeme." A taj trgovac ili trgovkinja, ima li ona svoju djecu? Možda bi i ona s njima malo otišla u posjet baki ili ujaku, pa dejca im se već ne poznaju jer se tako rijetko viđaju? I još milion razloga možemo naći po šemi: "kako meni, tako i njemu neka bude". Ako ja 7 dana u tjednu jedem po jedan kruh, pa mogu valjda šestog dana kupiti dva kruha.

NE IDITE NEDJELJOM U ŠOPING! Kad bi ovo svi poslušali, onda bi vlasnici rekli: "Pa nema računa da radimo nedjeljom".