|
Autor Josip Anušić
|
|
Subota, 13 Prosinac 2008 05:19 |
|
Duboko smo ušli u Došašće, neki idu na zornice, neki čine druge oblike pobožnosti, a neki naprosto ramišljaju o sebi. Mogu li biti bolji i mogu li učiniti nešto na dobro sebi u drugome? Pomiriti se ili ispraviti nepravdu iz prošlosti, ispričati se i zamoliti oproštaj? Slijedeći tjedan po tradiciji bi bio tjedan župne ispovijedi. Sakramenat pomirenja najvažniji je oblik pripreme za radostan doček malog Bogića ili Božića. Kuće spremamo za doček obitelji, ali u srcu dočekujemo maloga Isusa. Jeli naše srce spremno primiti Gosta? Ali još gora stvar koja se dešava u ovo moderno vrijeme: uopće ne mislimo na Isusa, ne mislimo otvoriti vrata svoga doma i srca kao one godine u Betlehemu kad je Josip od neljubaznih stanovnika Betlehema izguran da s Marijom u štalici dočekaju Svjetlost svijeta. Neki od vas će se nasmijati kad vam kažem da u nekim obiteljima, preko sve tri dana Božića, nijednom se ne spomene ime Isus osim možda u psovki. Niti jedno najobičnije: Hvala Isuse za ove darove što ih jedni drugima dajemo. Hvala ti za mir i veselje, lijepe Božićne pjesme. Slavi se Isusov rođendan, a Isus kao da nije dobro došao.
Blago obiteljima gdje će se uz okićenu jelku i pun stol izmoliti i koja molitva, zapjevati i neka božićna pjesma: Radujte se narodi... I ti svijete čitavi Spasitelja pozdravi..., pozdravi...
|
