Ove godine, može se reći da je ožujak bio mjesec žene.
U njemu je je međunarodni dan žena, 8. marta (ožujka), pa Uskrs, takoreći drugim imenom isto je dan žena jer su prvi svjedoci uskrsnuća bile upravo žene, a zatim Blagovijest kad je Marija rekla svoje DA anđelu Gabrijelu koji donosi vijest da je našla milost u Gospodina i da će začeti i roditi Sina. Evo i mjeseca svibnja koji, kao i mjesec listopad nazivamo Marijinim mjesecom. Mjesec svibanj je malo bogatiji znakovljem žena jer se u njemu slavi i Majčin dan, na zapadu mnogo izraženije nego u našim krajevima.

Božica ili ...

Paulo Coelho u svojoj knjizi Sjedila sam na obalama rijeke (tamo neke) i plakala Također veliča ženu i ženski princip. Najkraće rečeno, radnja ide ovako: na posebne obrede u poznatome Marijanskome svetištu i mjestu ukazanja okuplja se grupa odabranih kojoj se čak priključuje i katolički intelektualac posvećena života s ciljem dokazivanja i izvođenja zaključka da je Bog žensko i da su takvu "istinu" neka pradavna vjerovanja poznavala kao i neke kulture kojih više nema. "Muški" je svijet to sve preokrenuo u svoju korist. Roman kao roman, napisan je da zaokupi svoga čitatelja i da ga zainteresira, potakne na dublje razmišljanje. Osim što je ljubić, roman na ovaj način zadire u osnovne istine svih današnjih monoteističkih vjerskih sustava. Za širi krug čitatelja ovo može biti nešto novo, nešto revolucionarno ali i sablažnjivo za praktične vjernike.

Bog muško

Međutim, koje desetljeće prije jedan njemački teolog, Hans Küng, u knjizi Postoji li Bog? Na jedan lijep i širem krugu čitatelja razumljiv način u poglavlju Bog Isusa Krista izvodi iz objave, povijesti religije i filozofije da tvrdnju Bog-otac možemo gledati isključivo simbolično ili analogno: "ono se pojavljuje uvjetovano i društveno, obilježeno društvom orijentiranim na muškarce... Bog dakle nije muško, i ne smije ga se gledati kroz raster muževno-očinskoga,... U Njemu valja prepoznati i ženstveno-majčinski moment."

Nadam se da nisam ovime nikoga zbunio ili ne daj Bože sablaznio. Bog nije tjelesan, on je duhovno biće, i time određenost spolom biva apsolutno isključena. U Bibliji se naziva Ocem izrijekom i opisom osobina, ali isto tako nije skriveno da Bog ima i majčinske osobine (danas te rodih, nježnost ...). Doslovno tumačenje Biblije moglo bi nas dovesti do boga "multipraktika" jer ga se spominje kao vinogradara, vlasnika stada ... Naravno to su se opisi ili analogije koje nam služe da preko spoznatljivog vidljivog svijeta upoznamo, opet, razumu spoznatljivog nevidljivog Boga i njegovo nevidljivo zadiranje u vidljivi tvarni svijet.

Novi Zavjet unosi revoluciju u tadašnji svijet koja obilježava i današnje vrijeme. U Starome zavjetu odmah na prvim stranicama čitamo o degradiranoj ženi, koja je skrivila prvi grijeh o čemu i danas možemo čuti iz usta vjernika da je Eva kriva. Tako je to kad se površno čita, ali malo pozornijim čitanjem tog ulomka vidjet ćemo prvi navještaj radosne vijesti – protoevanđelje u Post 3,15, kad Bog govori ženi i zmiji u: -Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.
Znamo da je u Isusu ovo i ostvareno, jer je pobijedio grijeh i u Uskrsu pobijedio je smrt koja je na ljudski rod došla baš po prvom grijehu. Ako ćemo još preciznije, nije stvar u prvome grijehu već u istočnom grijehu. Istočni ovdje označava da proistječe iz ljudske naravi neposluh, tj. mi bi radije onako kako nama odgovara nego kako Bog zapovijeda. Ovaj "neposluh" je u ljudskome rodu od početaka pa do danas. Krštenjem mi Gospodinu kažemo: - Da! Ja sam tvoje dijete, a Ti si moj Gospodin. U svemu ću ti biti poslušan. Nisam ja taj koji određuje što je dobro a što je zlo.
Primjetio sam kod djece i kod odraslih vjernika da kad se spomene istočni grijeh odmah pomisle da je to grijeh sa istoka, a on označava "proisticanje" zato na široko i objasnih. I još je jedno temeljno nerazumijevanje i to ono vezano za "jabuku" koje u Bibliji nema, a usvojili smo je je iz djela umjetnika i biblijskih slikovnica za djecu. "Drvo spoznaje dobre i zla" oskrnavili su prvi ljudi (ljudski rod, čovječanstvo, pripadajuća ljudskost), a ne jabuku. što ovo sve govori? Adam i Eva (čovjek i čovječica) su slika čovječanstva i nisu nikakav zaseban slučaj koji bi mi trebali osuđivati ovako ili onako, već prihvatiti činjenicu da u darovanoj nam od Boga slobodi ljudski rod i svaki pojedinac čini gluposti, koje ne samo da su povreda zapovijedi, već su i nama na štetu i protivne su našoj naravi. Zaključujem ovaj dio s mišlju da Eva-žena nije primarno donositelj grijeha, ona donosi ljudskome rodu obećanje spasenja, ona naučava čovječanstvo da sloboda nije nešto neobvezujuće. Sloboda, apsolutna, je ona koja izvire iz ljubavi. -Ljubi i čini što hoćeš- univerzalno je to izrekao sveti Augustin. Žena kroz stoljeća je to potvrdila, na čelu s Marijom Bogorodicom: -Neka mi bude po riječi tvojoj. što je nego predanje iz ljubavi, tj. krajnje slobodan čin.

Psiholog o ženi

Naslov je malo bombastičan s obzirom na iskaz koji se donosi. Poznati psiholog, Pavao Brajša, na jednom seminaru poziva na oprez sve roditelje, a ponajviše svećenike da malo razmišljaju o poruci koju ostavljaju kod mladih ljudi današnja naglašenost žene, majke, majčinstva i nježnosti. U takvom okružju trpi očinstvo. Idealana i dobar, ispravan odgoj pretpostavlja oba roditelja. Majčinsku nježnost i očevu zaštitu i brigu. Svećenicima se prigovara, upravo pobožnost prema Majci Božjoj, koja je po njegovu mišljenju nesrazmjerno više zastupljena. Primjeri svetaca, mučenika, muškaraca nisu srazmjerni i dovoljno istaknuti.

Igor Mandić, publicist i književnik, govori: -Suvremena žena se premalo zalaže da bude žena. Feminizam ide za tim da izjednači ženu i muškarca u pravima, trebalo bi da žena ima svoja, ženska prava. Borba za ženska prava trebala bi ići za tim da se žena bori ostvariti i biti više ŽENA.
Za primjetiti je da se ovakvim razmišljanjem misli da je žena ostvarila elementarna ljudska prava.

Dostojanstvo žene

Današnji oblik obilježavanja Dana žena je nastao kao oblik sindikalne borbe za izjednačavanje žene i njenih prava s onim koja su uživali muškarci, poglavito pravo glasa, radna prava i diskriminirajuće plaće. U novije vrijeme pod imenom feminizma žene se zalažu za poštivanje i nekih drugih prava na temelju vlastitosti žena, ali i za temeljna ljudska prava u nekim dijelovima svijeta i kulturama gdje se ona bezočno krše: žena rob svoga muža, ženska djeca se zanemaruju pa čak i ubijaju ... (na ovim stranicam je o tome već pisano).

Europa i ovo što zovemo zapadni svijet u velikoj mjeri nemaju ovih temeljnih problema, ali su žene aktivne oko postizanja proporcionalne zastupljenosti u politici i jednakog vrednovanja rada i napredovanja u poslu. Naše podneblje obilježeno "divljim" kapitalizmom uskraćuje pored navedenih i ona porodiljna, majčinska prava, žene nerijetko dobiju otkaz kod poduzetnika kad ostanu u blaženom stanju, a razvedene, samohrane majke muku muče po sudovima da dobiju od očeva pripadajuću naknadu -alimentaciju. Evidentni su razni oblici zlostavljanja na radnom mjestu i u obitelji, ovdje smo svjedoci blagog napretka u nadilaženju problema. Pogledajmo kratak osvrt na oblike zauzimanja za pravo žena!

Dan žena

Obilježavanje Dana žena? Ove godine gledam na TV vijestima gdje reporter donosi oprečne izjave dviju žena na pitanje: - Da li slaviti ovaj dan? Jedna je rekla da je to komunistički praznik i da ne treba slaviti, a druga je bila za proslavu s obrazloženjem da je to međunarodni dan žena. Obje su u pravu. Za pretpostaviti je da svaka ima pred očima drugačiji oblik "slavljenja", obilježavanja. Potrošačko društvo i komercijalizacija zahvatili su i ovaj značajan datum tako da se i on sveo, pored Valentinova, Božića i dr., na odlaske u restorane i kupovanje poklona prikladnih i neprikladnih. Postao je to još jedan dan u kojem se ne daruje sebe, već se zadovoljava forma. Pod ovim vidom svatko će se složiti s prvom intervjuiranom. Drugu intervjuiranu ženu naići će na razumijevanje ako joj pripišemo da Dan žena gleda kao Dan za obilježavanje, a ne slavljenje. Dan u kojem će se široj javnosti iznijeti problemi žena ovdje i u svijetu, planirane akcije, prioriteti, prezentiranje istih, prikupljanje potpisa za apele i sl.

V-Day

Ovaj izraz na engleskom jeziku ima nekoliko značenja za dan koji se obilježava na Valentinovo, 14. veljače: Valentine’s Day, Victory Day i anti-Violence Day, Vagina Day. U osnovi ovog novog feminističkog pokreta (pokrenut 1996.g. Pokretač i idejni vođa Eve Ensler) jeste sprečavanje nasilja nad ženama diljem svijeta. Nemili su statistički podaci: da je svaka treća žena na planetu barem jednom u životu bila brutalno zlostavljana, seksualno ponižavana, silovana ili prodavana kao roblje. Također, zastrašuje podatak da je oko 130 milijuna žena godišnje podvrgnuto seksualnom sakaćenju – odstranjivanju klitorisa, što je rasprostranjeno u muslimanskim zemljama, posebno u Africi. Milijuni žena žive u vječnom strahu od nasilja, u uvjetima nedostojnim čovjeka. Održavajući donatorske priredbe i u drugim akcijama prikupljaju se sredstva za otvaranje ženskih kuća, uspostavljanje konstruktivnih odnosa s ministarstvima država u kojima žene sve ovo trpe, a radi pronalaženja rješenja. Pokret je sve prihvaćeniji i punim korakom grabi naprijed. Priključuju se mnoge žene i muškarci, a među njima je znatan broj onih iz svijeta show bussinesa dajući svoj doprinos u edukativnim i donatorskim akcijama.

Majčin dan

Potekao, također, s američkog tla prije oko 100 godina. Sam naziv govori za sebe o čemu se ovdje radi. Na taj dan želi se odati zahvalnost majkama koje, priznali ili ne priznali, imaju glavnu riječ u podizanju djece. Majčinstvo je u krizi na zapadu. U nametnutoj podređenosti bogatstvu i trendovima gdje se ističe društveni status i pokazuje ono što se ima a ne ono što jeste, emocije nemaju previše mjesta. Tako i sa osjećajem zahvalnosti. Na žalost, kad nešto izgubimo tek tada naučimo to i cijeniti. Tako biva kad nam umru roditelji. Židovska poslovica kaže za majke: -Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke. U ovu grupaciju spadaju milijarde žena koje su svoj smisao našle u majčinstvu i puno ne razmišljaju o feminističkoj ideologiji i grupacijama s različitim viđenjima slobode ili onih grupacija koje sve čine da zaustave nasilje. Svijet će se početi mijenjati, kad se pojedinac počne mijenjati, formirati u osobu koja će poštivati osobnost onoga drugoga. Majke su prvi odgojitelji za mir i nenasilje, samo da još bude njihova "zadnja", svijet bi izgledao znatno bolje.

Zaključak

Najkraće rečeno: obilježavati, a ne slaviti. Nekoliko ovih pokreta koji su opisani doživjeli su sudbinu mnogih kršćanskih blagdana- komercijalizaciju. I ova hvale vrijedna nastojanja služe samo za dobar izlazak u skupe restorane, ostavljanje mnogo novaca na darove koji će skupljati prašinu po fiokama ili regalima.

S druge strane nekoliko žestokih aktivista i iskrenih humanitaraca skupljat će na hladnim ulicama potpise potpore za "neke žene" i s teškom mukom skupit će nešto malo novaca da bi se otvorilo neko pribježište za unesrećenu ženu. Radio, TV, Internet, tiskovine prepune su vijesti o zlostavljanju "čovječica" koje ne mogu živjeti kao "čovjek", ne mogu ostvariti elementarna ljudska prava, a kamoli zadobiti zahvalnost za svoju svakodnevnu žrtvu i predanost.

"Biblijska predrasude" ženu ne potcjenjuju nego je veličaju, daju joj globalan i svevremen značaj u izgradnji svijeta bez nepravde, a po naravi i mjeri čojstva.