Kad god ovako sjednem pred vas, htio bih u ovome jednom prozoru u stvari da sebi i vama otvorim širokie vidike života na taj drugi naèin. Drugaèija vožnja kroz život, drugaèiji osmjeh, drugaèija nada, sve da nam postane drugaèije.
Meni zapravo od ovoga što i kako sad jeste oko nas ne valja ništa, sve bih zapravo srušio i uništio, prošao sam kroz trenutke života kad je o dlaci ostalo da ne poludim, i poènem èiniti zlo.
Ništa se danas u stvari nije promijenilo, nisam ni za dlaku manje revolucionaran, samo sam u zrenju shvatio da revoluciju koja dolazi može napraviti samo DUH.
Ali da nam je svima u životu potreban radikalan zaokret, mislim da ne može biti sumnje, dovoljno je da se samo okrenemo oko sebe.
Nije više dovoljno samo moliti, vjerujte mi, dolaze teški dani, kroz njih æe proæi samo pravednik koga DUH provde, ne šalim se, sjetit æe te se ovih rijeèi uskoro kad nas nevolja stegne, sa èinjenjem mi veæ kasnimo, ali bolje i sada nego jos više kasniti.
Izreæi æu ovdje strašnu osudu i zamjerku na crkvu koja je izdala narod, jer je zakazala u najosnovnijem, u temeljnom, dozvolila je Šejtanu da ljudima u glavu i u srca utjera iskrivljeno ono što je Isus Krist nauèavao.
Jer je Isus Krist ovako nauèavao,
MAT 7:12 Sve dakle, što hoæete da èine vama ljudi, èinite vi njima, jer je to sadržaj zakona i proroka.
Sa kim god razgovaram vidim da misli da je dobar, jer eto, veli u Boga vjerujem, idem i u crkvu, pomažem bližnjem, nikome ne èinim ono što ne bih volio da se èini meni, šta mi fali.? A fali puno, jer ipak ostaje èinjenica da je ovaj užasni i jezivi svijet sastavljen od nas samih dobrièina.
Toliko smo dobri da ni opazili nismo da smo se u stvari na zlo navikli, a nismo smjeli to dopustiti, dakle ko do sad nije išao i èinio dobro kroz život, ovo je poslednja prilika, zadnji vlak, uskoèimo na njega, prestanimo se zavaravati da je dovoljno sto ne èinimo zlo. Potrebno je poèeti èiniti ne mnogo dobra, nego je potrebno pod hitno èiniti samo najbolje, i jedino to. Jer je razlika izmeð jednoga i drugoga razlika izmeðu života i smrti. Ne èineæi drugima ono što ne bi voljeli da oni èine nama mi propadosmo, propade svijet, propade civilizacija, propade sve.
Na nama je velika zadaæa da krenemo èiniti.
Rasplakao bih se nad sudbinom današnje djece svijeta, koja su osuðena rasti bez takvih dragocijenosti kao što su bake i didovi, jer ja yapamtih dvije bake i jednog dida, radi kojih sam sve bake svijeta zavolio zauvijek, i sve didove volim ko djecu, i evo mi u mislima moje drage bake Milince, i kad je nasmijana uvijek ozbiljna, oh Bože koliko put sam je èuo, ponovila je toliko put da mi i sad cijela duša odzvanja,
Griješiti nesmijemo ni mišlju, ni rijeèima, ni djelima, a onda uvijek sa posebnim naglaskom, ni PROPUSTOM!!!
Ja vas sve pozivam da poènemo misliti, osjeæati, izražavati i poštovati istinu da nas je sve Bog stvorio, svi smo si sestre i braæa, nije pravo da ustrajemo na ovolikoj nepravdi koju si èinimo, evo nam opet Božiæa na vratima, nije li vrijeme da ga jednom poènemo zaista oèekivati u DUHU, a ne trošenjem novaca na svjelila i nakite, a oko nas se ubijaju i pljaèkaju, i beskuænici spavaju vani na kiši i snijegu.
Strah bi me bilo od same pomisli na tjeskobu koja se nadvila nad svijetom i nad svakom živom dušom, ali odgonim strah od sebe vjerom u Svemoguæeg.

Pozdrav svima, i poruka, ne bojte se toga da bi se mogli prevariti i biti predobri i prerevni za Boga i Njegovo Kraljevstvo, takav se nije našao