Na grobovima svojih pokojnih i sa svojim fratrima moli se za „Njen" zagovor i za obećanje Božje koje Ona već baštini. Moli se za pokojne, da ih Bog privede svjetlu svoga lica, ali i za nas žive da živimo tako da  budemo dostojni jednom zajedno pjevati hvale Bogu. Naravno, dosta nas ima ovozemne potrebe u stvarima koje naše slabašne moći ne mogu ništa učiniti, pa se s pouzdanjem u molitvi obraćamo Mariji, koju glasnik Božji nazva: „milosti puna", da nas zagovora kod Svemogućeg.

{mosimage} Zašto se molimo tako snažno baš u Marijinim svetištima i pred Marijinim oltarima? U slučaju Marije, vjera je to Crkve, koja nije došla onako nekim običajima, već utemeljena u Bibliji. Već spomenuti događaj Anđeoskog navještenja, a Anđeli u Bibliji su uvijek glasnici Božji, jasno daje do znanja da je Bog tako naziva jer ju On i pripravi biti Majkom Sina čovječjeg ili Sina Božjeg. Zašto se molimo za Marijin zagovor, sugestivan je odgovor i zgodi kad Isus čini svoje prvo čudo, pretvara vodu u vino na svadbi u Kani Galilejskoj prije početka svog javnog djelovanja, ali na Marijinu molbu. Slobodnom interpretacijom da se podsjetimo topline tog kratkog dijaloga iz druge glave Ivanova evanđelja: „Sine, našim domaćinima, mladencima nestalo je vina. Zli jezici sigurno će ih nastojati sramotiti zbog toga. Jadni ljudi." Isus se pred skrušenošću obraća: „ Majko, vidiš i znaš da se još nije navršilo vrijeme da otvoreno djelujem i navještam." Dva iskrena srca puna ljubavi, savršeno su se razumjela u gestama i u pogledima. Sve što je rekla iza ovog prvotnog odbijanja, bile su riječi upućene služiteljima stola: „što god vam rekne, učinite!"

{mosimage} Vidimo, Isus je htio poslušati majku, imao je obzira za njeno „žensko" srce, pa makar morao i odstupiti od namjere da početak javnog djelovanja i pokazivanje čudima bude na drugo mmjestu i u drugo vrijeme. Marija ne moli za sebe, moli za druge. Ona drugima poručuje: „činite što vam rekne"! Isus nam je mnogo toga rekao, činimo tako! U prilog Mariji moglo bi se još toga nabrajati unedogled. Prisjetite se bilo koje kapelice zavjetnih darova u većim svetištima i kazivanja o uslišanjima molitve! Milioni su se osvjedočili u moćan Marijin zagovor samo u naše vrijeme, a gdje su ona iz povijesti kad Marijin zagovor obrani gradove i narode. Baš na tim mjestima i u njihovoj blizini, danas su neka od najpoznatijih svetišta. Nikako ne smijemo uvrtiti u svoje glave, da za uslišanje moramo otići u neko tako poznatije svetište ili mjesto ukazanja. Naprotiv, na tim mjestima zadobije se ona prva iskra kako bi se zaufano molilo kod svoje kuće i u svojoj župi kad je Gospin mjesec ili koja druga pobožnost. Imamo krunicu i u njoj 50x (puta) izgovaramo, molimo, one riječi koje Anđeli i sada Mariji govore: „Zdravo Marijo, milosti puna ..."  i uz te riječi spominjemo se kroz otajstva (radosna, žalosna, slavna i svjetla) skoro cijelog evanđelja, spasenjskog događaja, i razmišljamo o njima, tj. meditiramo te događaje. Molitva krunice po obiteljima, moramo to priznati, postala je prava rijetkost. Na žalost. Moja pokojna mati znala je citirati nekog našeg fratra čijeg se imena ne sjećam: „televizija je izbila krunicu iz šaka!" Onda opet kada nas stisnu nevolje, prihvatimo se krunice, hrlimou svetišta udaljena stotinama kilometara, i onda opet kad se Bogu svidi, pa usliša zaufane molitve, često se tad opet krunica „objesi o klin". Pitam se, koliko molitve krunice je izmoljeno kao zahvala Bogu za učinjeno čudo?  Ili, koliko nas se moli kako Isus preporuča:  25"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"
             26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'što ćemo jesti?' ili: 'što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' 32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." (Matej 6).