Napomenut ću definiciju: Crkva je narod Božji. To znači i svećenici i djeca i električari i odvjetnici i zidari i svi, ali i liječnici. Ovu digresiju namjerno sam napravio jer će pomoći u praćenju osnovne misli: učiteljstvo Crkve je kompetentno govoriti o aktualnim pitanjima. Naime kad se nešto vjernicima preporuča ili zapovijeda od strane učiteljstva, nemojte misliti da su to samo paušalne odluke ili da je Crkva zaostala ili u srednjem vijeku ili da ona donosi to jer je nekome ćeif.

O svakom pitanju dugo, dugo, se razgovara i preispituju rezultati postupaka, održavaju se brojni stručni simpoziji, tribine, istraživanja unutar znanstvene zajednice, između znanstvenika drugih aspekata, filozofa, etičara, pa tako i teologa (interdisciplinarnost). Postoje i osobe koje utjelovljuju u sebi vrhunskog stručnjaka u dva i više znanstvenih disciplina, npr. Naš Ruđer Bošković nekada uz još neka imena, ili naš sadašnji Papa koji je pored teologije i filozofije, priznat među fizičarima svjetskog glasa.

Tako bi se pokrenula suradnja i rasprave, i u nekim pitanjima prihvaćanje i pohvale zbog napretka (npr. Internet, prometna sredstva, medicinska dijagnostika i sl.), a negdje se nije moglo prihvatiti novo dostignuće jer je protivno čovjekovu dobru i Božjoj volji (pobačaj, MPO, kloniranje, ekonomija – novac iznad svega,...). Zašto je Crkveno učiteljstvo apsolutno protiv ovih postupaka? Jer su protiv dostojanstva osobe od začeća do prirodne smrti. Jer je možda jako pogubno po čovjekov okoliš, a možda su neki drugi interesi (novčana dobit) postavljeni iznad čovjekove sreće i zadovoljstva.