OS : Linux e PHP : 5.3.10 MySQL : 5.0.95-community Vrijeme : 00:31 Caching : Isključen GZIP : Isključen Članova : 151 Sadržaj : 303 Web Linkovi : 9 Posjete Sadržajima : 890020
Oduševio sam se ovim filmom kojeg ima i na youtube i na godtube, a postavio sam ga i ovdje u proširenom dijelu teksta. Studenti su ovo izvrsno i moderno postavili. Izazovi i kušnje mladih današnjice vrebaju u svakom gradu, iza svakog ćoška, u svakom trenu, na svakom mjestu i od svakoga. U zadnje vrijeme ljudi od struke često govore da današnje generacije imaju nesrazmjerno veliki broj kušnji i opasnosti u odnosu na krizu morala i stavova, odgoja, zanemarenosti od roditelja i društva, onoga što im se nudi preko "državnih" i drugih televizija, ali i nepovoljnog javnog mnijenja koje je apsolutno u službi marketinga i komercijale. Gdje se više uči i govori o poštenju, čestitosti, časti - ah, ta čast, pravdi pravičnsti? Gdje? U modernoj društvenoj preraspodjeli zadaća, roditelji su jednostavno odgurani na radna mjesta gdje moraju raditi prekovremeno da bi postigli i kupili da njegovo djete "ima što i druga djeca" ili "da nije ničeg željan kao ja". Djecu im u međuvremenu odgaja škola i mislim da školstvo još uvijek promiče prave vrijednosti kod djece, ali što kad djeca dođu iz škole. Na TV samo smeće: krv, nasilje, prijevare, svodništva, besramne scene iz sapunica u kojima čak i incest cvjeta, a da ne pričamo o drugim bludništvima iz kojih proizilaze i prikazuju ubojstva kao "simpatično uklanjanje smetača".
Po prilici, slažem se s ovom ocjenom "da su ovo jako teška vremena za mlade" i s onom svojom starom izrekom: "eeeee, ovi današnji roditelji". Prije se govorilo ova današnja djeca.I ovo je znak da je ovo jedna od velikih kriza: niti više vrijede izreke, niti se drže stari običaji jer roditelji sami kažu da je to glupost, a usvajaju neke američke. Kao u ovom filmu, Bog je tu da nas spasi, ali trebamo i mi znati reći NE, okrenuti se ili uskrsnuti od "živih mrtvaca" današnjice na ljubitelje života i krenuti putem Kristova svjetla. Ima se novaca, tehnike, auta i dr. Nu, međutim, sve to ne može nadomjestiti tople ljudske odnose i ugodno ozračje koje bi nas ispunjavalo u srcu. Treba nam ONO nešto, a to se može zadobiti u skladnim odnosima Bog-čovjek.
A šta veliš Plameni za onu pjesmu ... otišo si sarme probo nisi., :D. To pitam ne zbog umjetnièkog dojma pjesme veæ zbog kulinarskog dojma same sarme . Ma nije loša sarma, premda ima i boljih jela. Da, nekultura i neukus se naširoko konzumiraju a najlakše ih je prodati kroz masovne medije. I guta narod, ko da je nektar ili ambrozija a prodavci zadovoljno trljaju ruke. A neukus kao stil je prisutan svugdje a masovno nam se dovukao preko bare iz USA koji su neukus doveli do savršenstva i kao životni stil prodali ga staroj ocvaloj uspavanoj Europi za velike novce. Preko filmova, muzike, stila odijevanja, reklama pa do hrane i piæa. Uvjerili su èak cijeli svijet da je Coca Cola piæe bez kojeg se naprosto ne može a ona sama ima ukus zašeæerene kravlje pišaline. Europa je stvarala kulturu ali Holywood je napravio Ramba i prodao ga Europi za 50 milona $ a za isti novac kupili slike Monea i odnijeli ga tamo. U tom kontekstu se pojavila i naša Seve sa svojim pjesmuljcima a ima tih Severina ne samo u toj zabavljaèkoj branši veæ puno šire. Nije naravno Amerika kriva za to ali oni su svojim uticajem ubrzali prihvatanje neukusa kao neèega potpunog prihvatljivog, kako kod nas tako i šire po cijelom svijetu. Kad smo kod toga svega, neznam da li znate da je Francuska jedina zemlja na svijetu, ako se ne varam, koja je zakonski ogranièila broj amerièkih filmova koji se mogu prikazivati kod njih. Pokušavaju saèuvati svoju kulturu ali bojim se da je bitka unaprijed izgubljena. A to oko moguæih knjiga Plameni, ja mislim da si ih ipak trebao pisati. Kakav god da si bio u mladosti moguæe knjige bi bile odslika tebe tog vremena, a sebe se ne možemo odreæi, pa taman bili ne znam kakvi. Nije kasno ni sada za knjige, iako mislim da bi nekadašnji Plamenko možda imao više èitalaca nego ovaj današnji. Ljudi vole raskalašene, razuzdane, takvi plijene pažnju, poput današnje Severine. Tržište tako zahtjeva, šta æeš.
Od malena sam bio nadaren u izražavanju, volio sam strasno slušati i èitati druge, u traganju za lijepim sam se gradio. U moju mladu dušu sam nalivao ljepotu gdje god sam je našao, ali zahvaljujuæi neiskustvu i radoznalosti, u jednom trenutku kad je zrelost poèela stizati, sa užasom ustanovim, da je devedeset posto toga bilo na moju štetu, i kad bih ponovo mogao živjeti, nalivao bih u moju dudšu iskljuèivo samo Vodu Živu. Bilo je prilika kad sam pod raznim uticajima pomišljao ozbilnije pisati, jer imam tu strast, ali hvala Bogu nisam od života stizao. Strah me i od pomisli da sam knjge pisao, jer obzirom na to kakav sam bio ja, kakve bi one bile, a jednom napisane i puštene u javnost, više nisu tvoja vlast, sa njima ljudi rade što se i kako se kome sviða. Ima samo jedan razlog za umjetnost, a taj je božansko nadahnuæe, sve što nema taj uvijet ispunjen nema nikakve veze sa umjetnošæu. Stavljajuæi u se i uživajuæi te surogate, koji god da su i kakvi god da su, mi smeæem ispunjavamo prostore koji su namjenjeni Bogu. Nekad davno se èak ni meni nije moglo desiti da ne èujem pjesmu Davorike dajke. Majko moja, bio sam mlad i nevin, bilo me je kad god se ta pjesma zaèuje sramota što sam živ i svjedoèim toj ludosti. Nisam se mogao naèuditi da se ljudi tome raduju, osjeæao sam se daleko iznad toga, a kad sam kasnije sebe posmatrao, i u sebe sam našao gomilu smeæa. Prošlost ne mogu promijeniti, ali sad sam oprezan, danas je uistinu rijetkost da se negdje pojavi prava umjetnost, a i kako æe kad je svaka budala postala umjetnik. Od tih davnih godina do danas kulturno se gradeæi stigli smo do Severine, i pjesme Alaj volim miris kamiona. Na žalost èuo sam je, i jednom je bilo previše. Kad bih morao birati izmeðu Davorike dajke i gas gas, izabrao bih prvu. Gdje smo ovo stigli? Gdje god se okrenem vidim antiumjetnost na djelu, dekadencija, slavlje disharmoniji, oslobaðanje rušilaèkih strasti, uzdizanje životinjarenja a ne života.
Èujem što svijet sluša i ponekad se zaustavim, osluškujem, i zaèudo zakljuèim kako je sve to tužno da tužnije ne može biti, pjesme jad i uzdasi da te što moja majka zna reæi zaboli drob, tužne, sve tužne. Jer na Severinino ala j volim miris kamiona, kao vesela pjesma, a ja na nju ne bih plakao nego iza glasa jaukao, nad bijedom našeg naroda, nad Severinom... nad posledicama.
Jedno sam siguran, koliko god lijepe i nadanute stvari uzdižu, toliko i ove druge obaraju i satiru u nama ono što je profinjeno, sveto, ugodno, ohrabrujuæe, što uzdiže nadu, što slavi dobrotu, što širi Duha Milosrða, što slavi Velièanstvenog i èija je vjeènost. Najozbiljnije upozoravam sviju, pazite dobro što slušate i èime ispunjavate dušu, da sluèajno na noj ne nastane šteta nepopravljiva, jer su se mnogi našli u onoj situaciji, pustio bih ja njega ali neæe on mene.
Ima ljudi koji su u svojim životima molitvu uzdigli na nivo najviše umjetnosti, njima molitva nije obaveza i teret, nego bijeg od surove i nepodnošljive stvarnosti u društvo svetih, gdje vlada red i gdje vlada Bog pa je živo nadahnuæe. Kad god sam u životu izmolio Gospodinovu molitvu, bilo mi je novo i drugaèije, kad god. Dobro poznate rijeèi izgovaram i osluškujem, i svaki novi put ko da sam korak bliže onoj savršenoj varijanti, onome kako ih je Spasitelj izgovorio. To je meni umjetnost, jer hrani, smiruje i uzdiže u poniznost. svima lijepi dan, i život, zauvijek
Ona osoba s ljubièastim platnom predstavlja samog Gospodina. On sve stvara za èovjeka i kako skladno pleše s onom djevojkom tako i nama nudi sklad, dok netko ne odvuèe ili se mi predamo modernim zlima koja personificiraju onih 5 osoba. Zajedno sa svojim uèenicima odgonetnuli smo da je onaj prvi razuzdana zabava. Bog je zabavan i hoæe da se mi zabavljamo, ali ima granica. Drugi je personifikacija trèanja za novcem i bogatstvom koji èovjeka toliko izoblièuje, da kao ona cura sami sebe ponižavamo, i pužemo pred novcem kao i ona, a on nam uvijke izmièe i na kraju nikad ga dosta što izaziva nesreæu, nutarnju. Treæa osoba predstavlja ovisnosti koje mladi uzimaju da postignu viša stanja svijesti, da se bolje "ufuraju" i bolje zabave, jer nemaju to bogatstvo i tu sreæu u sebi. Èetvrta osoba je slava, moda, dobra linija i dobar izgled, precjenjivanje vanjštine. A nutarnje kvalitete, vrline, gdje su one? I na kraju dolazi beznaðe, besmisao sa svojim pogubnim posljedicama. Kad se djevojka odluèi vratiti Bogu sve je to ometa, ali ona ima èvrstu volju. Bog je vuèe svezama ljubavi i kad cura sve svoje snage istroši i dokaže da stvarno želi nazad (s nje su strgali onu crnu halju simbol zla kojeg ona sa sebe skida) tad Bog pomaže jer poštiva èovjekovu slobodu. On je cijelo vrijeme dozivao i nije dizao ruke niti se "ljutio" na izgubljeno biæe. Mladi s kojima sam ja zejedno gledao bili su stvarno ganuti i zamišljeni. Perfektno. Neka nam je svima Bog na pomoæi.
Pogledajte ovaj film sa svojom djecom i nekoliko puta. Svaki pokret, svaka gesta glumaca nešto oznaèava, tako da je personifikacija više nego oèita na prvi pogled. Fantastièan je, jasna i neposredna poruka o današnjim opasnostima koji èovjeka ne odvajaju samo od Boga, veæ štete upravo najviše njemu, mladom èovjeku. Priznajem još jednom, da je meni nekoliko puta napunio oèi suzama.
Comments
Da, nekultura i neukus se naširoko konzumiraju a najlakše ih je prodati kroz masovne medije. I guta narod, ko da je nektar ili ambrozija a prodavci zadovoljno trljaju ruke. A neukus kao stil je prisutan svugdje a masovno nam se dovukao preko bare iz USA koji su neukus doveli do savršenstva i kao životni stil prodali ga staroj ocvaloj uspavanoj Europi za velike novce. Preko filmova, muzike, stila odijevanja, reklama pa do hrane i piæa. Uvjerili su èak cijeli svijet da je Coca Cola piæe bez kojeg se naprosto ne može a ona sama ima ukus zašeæerene kravlje pišaline.
Europa je stvarala kulturu ali Holywood je napravio Ramba i prodao ga Europi za 50 milona $ a za isti novac kupili slike Monea i odnijeli ga tamo.
U tom kontekstu se pojavila i naša Seve sa svojim pjesmuljcima a ima tih Severina ne samo u toj zabavljaèkoj branši veæ puno šire. Nije naravno Amerika kriva za to ali oni su svojim uticajem ubrzali prihvatanje neukusa kao neèega potpunog prihvatljivog, kako kod nas tako i šire po cijelom svijetu.
Kad smo kod toga svega, neznam da li znate da je Francuska jedina zemlja na svijetu, ako se ne varam, koja je zakonski ogranièila broj amerièkih filmova koji se mogu prikazivati kod njih. Pokušavaju saèuvati svoju kulturu ali bojim se da je bitka unaprijed izgubljena.
A to oko moguæih knjiga Plameni, ja mislim da si ih ipak trebao pisati. Kakav god da si bio u mladosti moguæe knjige bi bile odslika tebe tog vremena, a sebe se ne možemo odreæi, pa taman bili ne znam kakvi.
Nije kasno ni sada za knjige, iako mislim da bi nekadašnji Plamenko možda imao više èitalaca nego ovaj današnji. Ljudi vole raskalašene, razuzdane, takvi plijene pažnju, poput današnje Severine. Tržište tako zahtjeva, šta æeš.
Od malena sam bio nadaren u izražavanju, volio sam strasno slušati i èitati druge, u traganju za lijepim sam se gradio.
U moju mladu dušu sam nalivao ljepotu gdje god sam je našao, ali zahvaljujuæi neiskustvu i radoznalosti, u jednom trenutku kad je zrelost poèela stizati, sa užasom ustanovim, da je devedeset posto toga bilo na moju štetu, i kad bih ponovo mogao živjeti, nalivao bih u moju dudšu iskljuèivo samo Vodu Živu.
Bilo je prilika kad sam pod raznim uticajima pomišljao ozbilnije pisati, jer imam tu strast, ali hvala Bogu nisam od života stizao. Strah me i od pomisli da sam knjge pisao, jer obzirom na to kakav sam bio ja, kakve bi one bile, a jednom napisane i puštene u javnost, više nisu tvoja vlast, sa njima ljudi rade što se i kako se kome sviða.
Ima samo jedan razlog za umjetnost, a taj je božansko nadahnuæe, sve što nema taj uvijet ispunjen nema nikakve veze sa umjetnošæu. Stavljajuæi u se i uživajuæi te surogate, koji god da su i kakvi god da su, mi smeæem ispunjavamo prostore koji su namjenjeni Bogu.
Nekad davno se èak ni meni nije moglo desiti da ne èujem pjesmu Davorike dajke. Majko moja, bio sam mlad i nevin, bilo me je kad god se ta pjesma zaèuje sramota što sam živ i svjedoèim toj ludosti. Nisam se mogao naèuditi da se ljudi tome raduju, osjeæao sam se daleko iznad toga, a kad sam kasnije sebe posmatrao, i u sebe sam našao gomilu smeæa.
Prošlost ne mogu promijeniti, ali sad sam oprezan, danas je uistinu rijetkost da se negdje pojavi prava umjetnost, a i kako æe kad je svaka budala postala umjetnik. Od tih davnih godina do danas kulturno se gradeæi stigli smo do Severine, i pjesme Alaj volim miris kamiona. Na žalost èuo sam je, i jednom je bilo previše. Kad bih morao birati izmeðu Davorike dajke i gas gas, izabrao bih prvu. Gdje smo ovo stigli?
Gdje god se okrenem vidim antiumjetnost na djelu, dekadencija, slavlje disharmoniji, oslobaðanje rušilaèkih strasti, uzdizanje životinjarenja a ne života.
Èujem što svijet sluša i ponekad se zaustavim, osluškujem, i zaèudo zakljuèim kako je sve to tužno da tužnije ne može biti, pjesme jad i uzdasi da te što moja majka zna reæi zaboli drob, tužne, sve tužne. Jer na Severinino ala
j volim miris kamiona, kao vesela pjesma, a ja na nju ne bih plakao nego iza glasa jaukao, nad bijedom našeg naroda, nad Severinom... nad posledicama.
Jedno sam siguran, koliko god lijepe i nadanute stvari uzdižu, toliko i ove druge obaraju i satiru u nama ono što je profinjeno, sveto, ugodno, ohrabrujuæe, što uzdiže nadu, što slavi dobrotu, što širi Duha Milosrða, što slavi Velièanstvenog i èija je vjeènost.
Najozbiljnije upozoravam sviju, pazite dobro što slušate i èime ispunjavate dušu, da sluèajno na noj ne nastane šteta nepopravljiva, jer su se mnogi našli u onoj situaciji, pustio bih ja njega ali neæe on mene.
Ima ljudi koji su u svojim životima molitvu uzdigli na nivo najviše umjetnosti, njima molitva nije obaveza i teret, nego bijeg od surove i nepodnošljive stvarnosti u društvo svetih, gdje vlada red i gdje vlada Bog pa je živo nadahnuæe.
Kad god sam u životu izmolio Gospodinovu molitvu, bilo mi je novo i drugaèije, kad god. Dobro poznate rijeèi izgovaram i osluškujem, i svaki novi put ko da sam korak bliže onoj savršenoj varijanti, onome kako ih je Spasitelj izgovorio.
To je meni umjetnost, jer hrani, smiruje i uzdiže u poniznost.
svima lijepi dan, i život, zauvijek
RSS feed for comments to this post.