Razgovor novinara s predsjednika USA koji je rodom iz Kuljana. Evo i nekih pitanja:
NOVINAR - Gospodine predsjedni?e jeli istina da je vaš pradjed porijeklom iz jednog balkanskog sela po imenu Ljuljani, pardon, Kuljani?
PREDSJEDNIK - Da, istina je, moj djed mi je pri?ao o tom selu iz kojeg je došao njegov otac.
NOVINAR - Jeste li vi možda ili netko iz obitelji ikad bili tamo?
PREDSJENIK - Nažalost nisam ni ja, a nije nitko iz naše obitelji. No, ja sam ipak odlu?io ?im uhvatim slobodnog vremena obavezno posjetiti to selo i probati na?i ku?u ili mjesto gdje je nekad bila ku?a moga pradjeda. Neobi?no se veselim trenutku kad ?u ugledati mjesto gdje se moj pradjed zajedno sa mojom prabakom i malim djetetom, mojim djedom, otisnuli u svijet i došli u Ameriku.
NOVINAR - Vaš se pradjed uglavnom bavio poljoprivredom na malom posjedu i povremeno bavio zidarskim poslovima dok je vaša prabaka uglavnom bila ku?i i brinula se o djeci, zar ne?
PREDSJEDNIK - Da, živjeli su skromno i pošteno.
NOVINAR - Jeli istina da je vaš pradjed volio popiti koju preko mjere i ponekad u trenucima balkanskog nadahnu?a izmlatiti i vašu prabaku?
PREDSJEDNIK - Ha ha ha ha, naravno da nije istina. Dobro možda nekad ali oni su se sigurno jako voljeli.
NOVINAR - Jeli istina da je vaš pradjed tužio ro?enog brata zbog nekog komada zemlje oko kojeg se nisu godinama mogli dogovoriti i da su se ?ak jedne prilike i potukli?
PREDSJEDNIK - Ma neeee, to su pri?e bez osnove. Moj pradjed siguran sam nikad takvo što ne bi uradio.
NOVINAR - Jeli istina gospodine predsjedni?e da je vaš pradjed ostao dužan R.M. novac za oranje jedne godine i da to nikad nije platio?
PREDSJEDNIK - Apsolutno nije istina. Moj pradjed je siguran sam uvijek sve svoje dugove pla?ao na vrijeme.
NOVINAR - Imamo podatke da je kod tetke vašeg pradjeda preko no?i upao miš u ranjku sa mlijekom i da je doti?na tetka ujutro miša izvadila i to isto mlijeko sutradan prodala na pijaci u Banjaluci, gradu nadomak njihovog sela. !?

Sve je po?elo sasvim slu?ajno. Slu?ajno se od nekoliko miliona spermatozoida onaj jedan probio tamo gdje treba i postao ono što se danas odaziva na ime Ivan B. Kažu da se onaj najbolji probije i postane novoro?en?e. Ja se pitam ako sam ja bio taj najbolji kakvi su tek bili oni ostali koji se nisu probili. Isto pitanje možete postaviti i vi sebi. No, što je tu je. Evo mene ovdje lijep, visok, pametan, pošten, romanti?an, ma baš onakav kakvi ste i vi sami. Dakle ja sam se rodio i onda s nepunih mjesec dana donesen, ne svojom voljom, u naše malo uzbudljivo selo Kuljane i tako postao Kuljan?anin. Iako ja tog sela nisam vidio ima 15 godina još uvijek mi u ušima zvoni ono KULJAN?AN. I kad bi netko u bilo kojem dijelu svijeta išao iza mene i slu?ajno zovnuo KULJAN?AN ja bih se u sekundi okrenuo kao po nekoj komandi. Slušaju?i one koji ?esto odlaze u te naše Kuljane to selo više i nije selo, bar nije onakvo kakvo je bilo i kakvo ?e ostati u mom sje?anju sve dok sja ovo sunce iznad moje glave i ja kora?am ispod njega. Netko mi re?e da se izgradilo ku?a i to katnica i da Kuljani samo što nisu u rangu sa jednim recimo Budžakom. Vauuuuuuu. što ?e re?i? Zar su toliko napredovali ti naši Kuljani otkad mene nema dole ili su odahnuli kad sam ja izašao iz njih pa se sada slobodno razvijaju i grade. Ti Kuljani koji sada samo što nisu kao Budžak mene baš i ne zanimaju mnogo, ni oni a ni ONI koji se sad zovu KULJAN?ANIMA. A i smeta mi kad Kuljane usporede s, recimo, Budžakom. Zašto baš s Budžakom. Zašto recimo ne s New Yorkom.

Vama koji se kao i ja sje?ate onih naših starih Kuljana u kojima se vrijeme sporo vuklo poput šepavog puža ne trebam ništa pisati. Znate sve kao i ja. Ali onim mla?ima koji ga se slabo ili gotovo nikako ne sje?aju a koji imaju pravo da se zovu tim imenom KULJAN?ANIN. Kako im do?arati sliku tih naših starih Kuljana u kojima smo se mi voljeli, mrzili, podnosili, ne-podnosili, ponekad tukli, davali jedni druge na sud zbog sitnica kojima se sad svi smiju. Kuljani u kojima smo se zajedno opijali, varali na kartama, zaljubljivali u tu?e žene, posu?ivali novac, zaboravljali da vratimo dugove, krali kokoši dok smo bili djeca, i vo?e, vo?e posebno, puštali svoje krave da pasu na tu?oj djetelini i pravili se da ne vidimo. Meni se ?ini da je to ipak preteška zada?a za moje skromno pisanje. Da sad dajem neku etno zemljopisnu sliku Kuljana bilo bi dosadno i to možete na?i na drugim mjestima. Ono što ?u ipak re?i da se to naše selo vuklo dole od Zalužana, od one vojarne koja po knjigama leži na kuljanskoj zemlji pa uzduž uz prugu i rijeku Drago?aj sve gore do Barlova?ke crkve koja isto tako leži na Kuljanskoj zemlji.

Tu trasu od vrha Kuljana pa dole do Zalužana ja sam redovno kao i oni stariji mjerio svojim starim cipelama idu?i u školu. šta sam gluposti napravio na toj trasi sram me i re?i. Koliko sam korabe pokrao od onih ku?a pokraj kojih sam prolazio, koliko puta sam šutnuo njihovog psa u zadnjicu ako nije bio baš ljut, koliko gruda snijega sam hitnuo u prozore jure?eg vlaka koji je nosio ku?ama radnike banjalu?kih firmi. Koliko puta mi je neki od tih radnika spomenuo rod i porod ako je neka gruda slu?ajno uletjela kroz odškrinut prozor dok bih se ja smijao od dragosti kao da sam uradio neku najve?u stvar na svijetu. Jednom sam ?ak uspio pogoditi korom lubenice u sred ?ela nekog putnika vjerojatno iz Ivanjske ili Mišin Hana, pa mu se ovom prilikom evo i ispri?avam ali ne mogu re?i da baš žalim jer sve je to bilo dio tog našeg svijeta u kom se nisu doga?ale neke velike stvari i u kojem su se velika uzbu?enja dobivala na kapaljku. Nikad se nije desilo da se u tom našem selu sruši neki interkontinentalni avion na relaciji Pariz - Tokyo što sam ja kao dijete priželjkivao. Nisam naravno mislio na putnike koji su mogli biti unutra niti sam im želio išta loše. Meni je samo bilo do nekog uzbu?enja i da ja onda kad se taj avion sruši kopam po onim ostacima i na?em nešto novo i uzbudljivo, nešto što nitko nema. Kasnije kad sam s 17 godina i sam po?eo letjeti u tim avionima i iskakati iz njih ta ideja o rušenju više mi nije bila tako primamljiva.

Pa, dragi moji Kuljan?ani, vi koji imate pravo da se tako zovete, a koji se i ne sje?ate tog našeg sela, ja vam ga teško mogu opisati. Sve je to nekako zakopano u meni i nisam siguran da bi ste me razumjeli o ?emu govorim. Teško bi ste vi mene razumjeli dok pijete Coca Colu i jedete Mcdonaldsove hamburgere negdje u predgra?ima New Yorka, Sydney, Berlina, Vancouvera i gdje sve ne širom ovog našeg planeta. Ne znam koliko dugo u vama ?e ostati i živjeti to ime KULJAN?ANIN i da li ?e se ve? u nekoliko decenija razvodniti i nestati. Vrijeme je kao pijesak u pustinji i malo po malo zatrpava i najve?a brda zvana sje?anja na selo u kojem sam ro?en. Ja se nadam da ?e ipak poživjeti bar kod nekih od vas i da ?e se neki gospodin ili gospo?a na ulici New Yorka okrenuti ako netko nekim slu?ajem iza njih prozbori kakvu sli?nu rije? koja neodoljivo zvu?i kao … KULJAN?AN.

Ja sam ?ak i optimista. Toliko sam optimista da mi se ?ak u glavi muva i neka smiješna ideja da bi se jednog dana za nekih 50 ili 100 godina u recimo Americi izabrao novi predsjednik koji jednim dijelom vu?e porijeklo baš iz Kuljana. što da ne. Ako je moj prijatelj Pero B., s pu?kom školom i voza? svega u što može stati makar litra nafte i ?uveni seoski zavodnik danas uspješan u toj Americi a njegova k?erka s 16 godina vozi novi Mercedes, zašto se onda ne bi iz te loze ili bilo koje druge izabrao novi Ameri?ki predsjednik koji bar jednim dijelom vu?e korijene iz Kuljana. Pa u Americi je ionako sve mogu?e, zar ne?

Evo ja ve? vidim i trenutak kad je izabran taj novi Ameri?ki predsjednik koji bar jednim dijelom vu?e korijenje iz Kuljana. Vidim i njega i njegovu prelijepu suprugu koja baš i nije iz Kuljana ali je svejedno lijepa kao i da jeste. Vidim ih kako sretni i ozareni sjede na nekoj konferenciji za novinare i spremno odgovaraju na silna novinarska pitanja. A ameri?ki novinari kao što i sami znate jako su nezgodan soj ljudi i iskopaju svakog vraga o nekom pa bio ti predsjednik ili što drugo. I nemaju milosti dok rešetaju sa pitanjima i onome koga pitaju baš i nije tako ugodno. Tako nije baš previše ugodno i ovom našem kuljanskom Ameri?kom predsjedniku. No na pitanja se mora odgovarati pa bilo mu drago ili ne. Evo i nekih pitanja koja mi padaju na pamet baš sada:
NOVINAR - Gospodine predsjedni?e jeli istina da je vaš pradjed porijeklom iz jednog balkanskog sela po imenu Ljuljani, pardon, Kuljani?
PREDSJEDNIK - Da, istina je, moj djed mi je pri?ao o tom selu iz kojeg je došao njegov otac.
NOVINAR - Jeste li vi možda ili netko iz obitelji ikad bili tamo?
PREDSJENIK - Nažalost nisam ni ja, a nije nitko iz naše obitelji. No, ja sam ipak odlu?io ?im uhvatim slobodnog vremena obavezno posjetiti to selo i probati na?i ku?u ili mjesto gdje je nekad bila ku?a moga pradjeda. Neobi?no se veselim trenutku kad ?u ugledati mjesto gdje se moj pradjed zajedno sa mojom prabakom i malim djetetom, mojim djedom, otisnuli u svijet i došli u Ameriku.
NOVINAR - Vaš se pradjed uglavnom bavio poljoprivredom na malom posjedu i povremeno bavio zidarskim poslovima dok je vaša prabaka uglavnom bila ku?i i brinula se o djeci, zar ne?
PREDSJEDNIK - Da, živjeli su skromno i pošteno.
NOVINAR - Jeli istina da je vaš pradjed volio popiti koju preko mjere i ponekad u trenucima balkanskog nadahnu?a izmlatiti i vašu prabaku?
PREDSJEDNIK - Ha ha ha ha, naravno da nije istina. Dobro možda nekad ali oni su se sigurno jako voljeli.
NOVINAR - Jeli istina da je vaš pradjed tužio ro?enog brata zbog nekog komada zemlje oko kojeg se nisu godinama mogli dogovoriti i da su se ?ak jedne prilike i potukli?
PREDSJEDNIK - Ma neeee, to su pri?e bez osnove. Moj pradjed siguran sam nikad takvo što ne bi uradio.
NOVINAR - Jeli istina gospodine predsjedni?e da je vaš pradjed ostao dužan R.M. novac za oranje jedne godine i da to nikad nije platio?
PREDSJEDNIK - Apsolutno nije istina. Moj pradjed je siguran sam uvijek sve svoje dugove pla?ao na vrijeme.
NOVINAR - Imamo podatke da je kod tetke vašeg pradjeda preko no?i upao miš u ranjku sa mlijekom i da je doti?na tetka ujutro miša izvadila i to isto mlijeko sutradan prodala na pijaci u Banjaluci, gradu nadomak njihovog sela. !?
PREDSJEDNIK - Glupost, govori sada ve? malo iznervirani predsjednik. Siguran sam da to nije istina.
NOVINAR - Da li je istina da je prvi susjed vašeg pradjeda poznati Anto S. za opkladu pomiješao pola litre mlijeka i konjaka i to sve popio u nekoliko gutljaja?
PREDSJEDNIK - Hahahaha, e to doista ne znam i ?ini mi se zaista nevjerojatno. Ne znam kome bi takvo što palo na um i bili uistinu takvo što i uradio.
NOVINAR - Da li je istina gospodine predsjedni?e da je vaš stric po pradjedu varao na kartama pogotovo kad se igrala neka igra zvana AJNC i da je jedne prilike povukao žandara na 19 jer je igrao sa obilježenim kartama?
PREDSJEDNIK - Nisam siguran u to. Nikad mi moj djed nije pri?ao tome.
NOVINAR - Govori se da je vašeg pradjeda ujak ukrao neki kabel iz obližnje tvornice UNIS i da je isti prodao M.N.-u i da je novac dobiven za to popio u uto vrijeme popularnoj birtiji MORNAR pri ?emu je nekoj pjevaljki gurao novac u njedra?
PREDSJEDNIK - Doista ne znam za taj slu?aj.
PREDSJENIKOVA ŽENA - tiho šapu?e na uho mužu. Ima li još neka glupost iz tih tvojih prokletih Kuljana? Sve ovo može nas koštati ugleda.
PREDSJENIK - tiho ženi na uho. Jesam li ja kriv što su ti ljudi bili takvi? Strpi se još malo. Valjda ?e uskoro završiti s tim pitanjima.
NOVINAR - Gospodine predsjedni?e jeli istina da je vašeg pradjeda kuma Mara M. prodala na pijaci u Banjaluci kravu tvrde?i da je ista steona iako se pouzdano znalo da doti?na krava nikad nije bila niti je mogla ostati steona?
PREDSJEDNIK - Siguran sam da je kuma Mara M. bila jako poštena žena i da takvo što nikad ne bi uradila.
NOVINAR - Gospodine predsjedni?e da li je istina da se jedne prilike vaš pradjed tako napio i da je u takvom stanju psovao tadašnju državu i njenog predsjednika, poznatog Titu, i da je zbog toga završio na sudu pri ?emu je bio osu?en na 3 mjeseca zatvora koje je i odležao u zatvoru na Tunjicama?
PREDSJEDNIK - DA, apsolutno je istina to što ste rekli i jako sam ponosan na svog pradjeda zbog toga. Ve? tada je moj pradjeda znao što zna?i prava demokracija na koju smo mi ovdje u Americi jako ponosni.
NOVINAR - Gospodine predsjedni?e hvala vam i još samo jedno pitanje. Kada mislite posjetiti rodno mjesto vašeg pradjeda?
PREDSJEDNIK - ?im mi obveze dopuste prvom prilikom ?u posjetiti Kuljane.
I tako se završi ta konferencija za štampu Ameri?kog predsjednika porijeklom iz Kuljana.

I zbilja jednog dana taj isti predsjednik kad mu silne obveze dopustiše dolazi u posjet rodnom kraju svoga pradjeda. Dolazi u Kuljane ali ti Kuljani i ne sli?e onim Kuljanima kojih se mi sje?amo. Nije to više nikakvo selo nadomak Banjaluke ve? samo jedno u nizu predgra?a višemilijunskog grada Banjaluke u kojem više ne bruje traktori i kombajni ve? neka ?udna vozila na elektri?ni pogon. Nema ni onog lokalnog autobusa br. 42 ve? tu sad dolaze neki vlakovi na magnetni pogon, a rijeka Drago?aj u kojoj su se mnogi nau?ili plivati odavno je izgubila svoje zdravlje i samo je neki kanal kojim teku prljavštine novih stanovnika Kuljana, sela u kojem sam proveo svoju mladost i koje ne?u nikad zaboraviti.

No, dok se ne izabere taj novi ameri?ki predsjednik porijeklom iz Kuljana valja meni, pravom Kuljan?anu, posjetiti te iste Kuljane dok još uvijek mogu. Kako rekoh nisam bio dole 15 godina i ne znam kako ?e to sve prote?i kad do?em dole. Ne znam da li ?e me Kuljani prepoznati, da li ?u ja njih prepoznati, što ?emo re?i jedno drugom, ho?e li biti išta za re?i?
Napravio sam i mali plan što ?u kad do?em dole. Evo što ?u i kako ?u:
Do?i ?u do Zalužana i onda fino i lijepo polako i s noge na nogu pješice krenuti odozdo pa skroz gore do Barlova?ke crkve. Polako i bez žurbe. Ho?u da vidim da li me Kuljani prepoznaju, da li ja prepoznajem Kuljane, dali smo ostali prijatelji i bra?a ili smo ipak samo stranci koji se sje?aju jedno drugoga ali koji se više niti prepoznaju niti razumiju. Pa! Kuljani moji dragi, sa?ekajte još malo! ?ekate me odavno i još neka godina za vas ne zna?i ništa. Ja ?u vam do?i da vas vidim, da vi vidite mene svoga prijatelja koji vas nije zaboravio niti ?e vas ikad zaboraviti. Do?i ?u u novom ruhu ali ja ?u još uvijek biti onaj isti stari Ivan B. krvav ispod kože i željan mira i sna kojeg ve? zadugo nemam. Zagrlite me još jednom i recite da me volite i da me niste zaboravili i da ?u uvijek biti dio vas i da ?e te me uvijek zvati,naš KULJAN?AN.