Voljela je prošetati malim gradom u popodnevnim satima obu?ena u pripijene kratke suknjice i uz ritam koraka mahala tašnicom uvijek žarkih boja. Gledala bi uvijek ravno ispred sebe znaju?i da su mnoge o?i bludjele po njenom tijelu. Muškarci bi se razjapljenih usta zablenuli u nju a rijetkog sretnika bi po?astila pozdravom a ovaj bi taj znak naklonosti danima nosio u sebi kao neku svetinju. Žene su je gledale sa nekom pritajenom mržnjom znaju?i da su u usporedbi sa Lijepom Annom tek blijeda kopija ženskog roda.

Lijepa Anna bi uvijek u nekim pravilnim vremenskim razmacima izabrala jednog "sretnika" od onih koji su ?ekali u nekom duga?kom i nevidljivom redu, malo bi se poigrala njime a onda ga odbacivala kao probušenu ?arapu. Nesretnik bi dugo patio, pokušavao na sve na?ine povratiti izgubljenu naklonost ali sve je bilo uzalud. Lijepa Anna se nije nikad vra?ala odba?enoj lutkici. Onda bi lokalni kr?mari pravili dobar pazar jer se tuga za Lijepom Annom utapala u rijeke pi?a.

Lijepu Annu to nije uzbu?ivalo kao ni lanjski snijeg jer je dolazilo vrijeme da se odabere nova igra?ka. Lokalni pjesnik Fredo je bio zadnji "sretnik" u naru?ju Lijepe Anne. Fredo se baš nije mogao pohvaliti nekom fizi?kom ljepotom ali je pisao divne ljubavne pjesme a u gotovo svakoj bi opjevao Anninu ljepotu. Svaka žena bi bila ushi?ena pred tom bujicom emocija preto?enih u pjesni?ke strofe. Ali ne i Lijepa Anna.

Ovu ve?er Fredo je došao pod Annin prozor. Ona mu je ve? nekoliko puta rekla da vise ne dolazi ali on to u svojoj naivnoj pjesni?koj dusi nije mogao shvatiti ni prihvatiti. Bacio je nekoliko kamen?i?a na prozor njene sobe ali ništa se nije doga?alo. Onda je prigušenim glasom po?eo dozivati: " Anna, Anna", sve dok se prozor napokon ne otvori. U crvenkastoj svjetlosti koja je dopirala iz njene spava?e sobe pojavi se veli?anstveno tijelo Lijepe Anne. Stajala je gordo i uspravno poput boginje Artemide, veli?anstvena u svojoj ljepoti a onda s nekom dosadom u glasu kratko odbrusi:
" Fredo, gubi se "
" Anna, Anna " hroptao je u nevjerici pjesnik Fredo.
" Ideš mi na živce budalo ružna. I ti i tvoje glupe pjesme. "
" Idi ku?i i pogledaj se u ogledalo, glupane jedan "
Onda naglim pokretom zalupi prozorsko okno ostavivši slomljenog Freda. Stajao je tako dugo pod prozorom poput psa sto besmisleno zuri u mjesec a onda se sporim korakom odvukao ku?i. Ušao je u praznu ku?u, upalio svjetlo, a u glavi mu je neki ?avolski glas bubnjao " život bez Lijepe Anne ne vrijedi, život bez Lijepe Anne ne vrijedi ".

Prišao je zidnom ogledalu i zagledao se u svoje lice. Nije volio ono sto je vidio. Onda je otvorio jednu ladicu i izvadio malu tamnu bocu na kojoj je pisalo POISON (otrov). Dugo ju je držao u ruci a onda u trenutku donese odluku. Otvori vrh boce i jednim trzajem sasu gadnu teku?inu u grlo. Žestoka teku?ina oprlji jednjak a onda otrov zapo?e divlju orgiju u Fredovom tijelu. Krv se zapali, o?i se zastakliše a tijelo obuze silna slabost. S preostalom snagom skide zidno ogledalo, podiže ga u visinu o?iju i zadnji puta se zagleda u svoje lice. Onda nekom nadnaravnom snagom raspali ogledalo sebi u lice. Zrcalo se razbi u stotine sitnih dijelova koji rasparaše i unakaziše ionako ružno lice. Fredo najednom izgubi svijest i tresnu na le?a. I dok su prve kaplje krvi sa lica natapale drveni pod preseli se Fredo tamo negdje izme?u Neba i Zemlje a jedan prekrasan an?eo do?e da ga pozdravi:
" Fredo, Fredo, sad smo samo ti i ja " prozbori prekrasni an?eo i ispruži ruke. Fredo ih spremno prihvati i otplovi u Zemlju u kojoj su sva ogledala pokazivala lijepa lica. Za to vrijeme Lijepa Anna je lijeno ležala u spava?oj sobi. Bilo je toplo i nije imala puno odje?e na sebi.

Lagano je jednom rukom prevla?ila preko biserno bijele koze zadovoljno zaklju?ivši da je još uvijek ?vrsta i zamamna. Nježno je prdnula a onda se protegla i posegnula za kutijom ?okoladnih bombona s no?nog ormari?a. Uvijek je držala kutiju ?okoladnih bombona pored kreveta. Voljela je ?okoladne bombone. Oh, kako je voljela ?okoladne bombone. Gotovo ljubavni?ki. Izabrala je jednu umotanu u fini crveni papir. Pažljivo ju je odmotala i stavila u usta. Malo ju je prebacivala preko jezika a onda zagrizla. Zažmirila je uživaju?i u slatko?i fine slastice. Prdnula je još jednom, opet nježno, a onda dohvatila novu bombonu. Ovaj puta izabrala je jednu zelenu. Stavila ju je u usta i odmah zagrizla a onda je od sve te slatko?e presje?e oštri bol u zubu. Na trenutak lijepo lice Lijepe Anne se zgr?i u ružnu grimasu a ona sko?i s kreveta i dograbi ?ašu vode. Brzo ispra usta, bol malo popusti a ona odluci da ?e sutra obavezno posjetiti zubara. Ako je ista mrzila na ovom svijetu onda je to bila zubobolja i te budalaste pjesni?ke sentimentalnosti.

( Ova pri?a je humoristi?na pa kao takva neka bude i shva?ena )

Ivan B.