Alisa u zemlji ?uda

Kategorija: Ivan B. Kreirano: Petak, 06 Siječanj 2006 Napisao/la Ivan B.
Alisa je bila mala sitna djevojcica krupnih plavih ociju. Imala je devet godina i sitno krhko tijelo nedovoljno razvijeno za tu dob. Koza joj je bila blijeda i gotovo providna poput najfinijeg papira. Kroz providnu ljetnju spavacicu nazirale su se izbocene kosti koje kao da su prijetile da ce se svakog trenutka raspasti. Ruke su joj bile duge i mrsave s tankim prstima i blijedim gotovo nevidljivim noktima. Alisa nije imala kosu. Ni trepavice. Ni obrve. Alisa je imala leukemiju.

Dugotrajna zracenja bila su vidljiva po cijelom tijelu. Jedino su oci ostale nepromijenjene. Prekrasne bistre oci malog andjela u kojima se naziralo stotine pitanja. Stotine pitanja a ni jednog odgovora.

Netko tko je svemu upravljao nece dozvoliti da Alisa odraste, da prvi puta namaze usne crvenim karminom, da prvi puta zaplese u discu, da se prvi puta zaljubi. Nista od toga.

Doktori su cinili sve ali ono starsno i neminovno bilo je vrlo blizu. Nepojmljivo blizu.
Alisa nije imala ni mamu. Umrla je u trenucima dok je Alisa napustala sigurnost njene utrobe.
" Komplikacije u porodjaju " rekli su doktori.
Alisa je imala oca. Imala je oca koji ju je volio najvise na svijetu. Bila je sve njegovo. Bila je zrak bez kojeg bi se ugusio.

Alisa je vec dugo lezala u bolnici i u zadnje vrijeme trpila bolove. Otac je dolazio svakog dana poslije posla i ta se rutina nikad nicim nije prekidala. Tako je bilo i danas.
Oprezno je usao u bolnicku sobu ne zeleci probuditi Alisu ako je kojim slucajem spavala. Alisa je bila budna.
" Tata, tata " uzbudjeno je zasaputala mala Alisa ugledavsi poznato drago lice.
" Tu sam Alisa. Boli li te ista "
Otac oprezno sjede na rub kreveta i privuce na grudi malo sitno tijelo kao da je htio opaku bolest isisati iz nje u sebe.
" Danas me ne boli nista tata "
Jesi li gladna Alisa " upita otac. " Donio sam ti onaj kolac sto ti volis. Hoces ga jesti sada "
" Tata " uzbudjeno je govorila Alisa ne obracajuci paznju na kolac. " Sinoc sam bila u prekrasnom gradu "
" Gdje si to bila Alisa " upita otac.
" U prekrasnom gradu tata. Sinoc kad sam spavala dosli su andjeli kod mene i zvali me: " Alisa, Alisa, ne boj se Alisa. Dodji sa nama ". " Onda su me andjeli uzeli za ruke i mi smo poletjeli. Letjela sam sa andjelima, tata. " Hoces da vidis prekrasni grad Alisa " pitali su me andjeli. " Ja sam rekla da hocu i mi smo dosli u najljepsi grad na svijetu, tata. Svukud je bilo cvijece i cvijece je pricali sa mnom. I drvece je pricalo sa mnom i sagnulo grane i milovalo me po licu. Vidjela sam i dugu i andjeli su me odveli kod duge i mi smo sjeli na dugu i gledali u prekrasni grad. A svi ljudi u gradu su me znali i mahali mi i govorili " mi te volimo Alisa, ne boj se Alisa ". " Onda su me andjeli odveli do jedne zelene rijeke a s druge strane rijeke stajala je mama. Vidjela sam mamu, tata. Bila je lijepa i mahala mi i rekla mi da me voli i da se ne bojim i da ce mo se brzo opet vidjeti. Onda je mama podigla jednu kosaricu i iz nje su izsli prekrasni plavi leptiri. I plavi leptiri su preletjeli preko rijeke i dosli kod mene i sletjeli na moje ruke i na lice i na kosu, i ja sam se smijala a leptiri su se igrali oko mene. Onda su andjeli rekli da je vrijeme da se vratimo i da cu drugi puta prijeci zelenu rijeku, i mi smo poletjeli a mama je mahala a leptiri su se vratili kod nje. Andjeli su me doveli u krevet i rekli da ce vrlo brzo opet doci i da ce me mama i plavi leptiri cekati.

Otac je pazljivo slusao sta je Alisa govorila njezno je milujuci po glavi.
" Ja se vise ne bojim tata. Ne boj se ni ti. "
" Ne bojim se Alisa " rece otac krijuci oci.
Ostali su tako dugo zajedno i nisu vise puno pricali. Alisa je jela kolac koji joj je otac donio a onda je doslo vrijeme da se rastanu. Na izlazu od Alisine sobe otac je popricao sa doktorom koji nije mogao pruziti nikakvu nadu u Alisino ozdravljenje. Cak ni onu laznu.
Ujutro sledeceg dana dok se spremao za posao zazvoni telefon. Zvonio je dugo i nekako podmuklo i on napokon podize slusalicu. Telefonski kabal ztitra poput neke gadne zmije a oprezni glas s druge strane nakon kraceg uvoda saopsti starsnu vijest. Alise vise nije bilo. Otac se u sekundi zamrznu nesposoban da ista progovori. Glas s druge starne je upucivao rijeci sucuti ali on to vise nije cuo. Spustio je slusalicu a onda je u njemu nesto puklo i iz njega provali vulkan ocaja. Zaurlikao je poput zivotinje. Plakao je i plakao. Plakao je kao otac. Plakao je kao majka. Plakao je kao dijete. Plakao je kao sve na svijetu. Plakao je dugo. Onda je prestao plakati. Isplakao je sve iz sebe i nista u njemu nije ostalo. Bio je pun praznine a suha usta su se borila za zrak.

Na dan Alisine sahrane njeno malo sitno tijelo polozise u bijeli djecji lijes. Kroz stakleni prozorcic na lijesu naziralo se andjeosko lice male Alise. Odavalo je neki mir i spokoj i cinilo se da je to ona samo zaspala i da ce se svakog trenutka probuditi. Bio je prekrasan ljetnji dan bez daska vjetra. I dok je svecenik izgovarao citate iz Biblije iznenada odnekud se pojavi jedan prekrasni plavi leptir i stade kruziti okolo. Veselo je mahao krilima a onda se najednom spusti na bijeli lijes s Alisinim tijelom. Bilo je cudesno to plavetnilo leptirovih krila na bjelini lijesa a oci svih prisutnih se usmjerise prema toj sceni. Cak je i svecenik malo zastao zbunjen svemu tome dok je leptir mirno stajao. Onda se odjednom pracen zacudjenim pogledima podize i usmjeri se u pravcu Alisinog oca. Dosao je vrlo blizu njega veselo masuci krilima a na licu se iscitavala zacudjenost. Plavi leptir zaigra jos nekoliko puta ispred njega kao da je htio biti siguran da ce ovaj shvatiti neku poruku samo njima dvoma poznatu. Na ocevo licu se po prvi puta pojavi netso sto je licilo na neko olaksanje, a plavi leptir se podize visoko u zrak pracen njegovim pogledom. Brzo nestade iz vida odlazeci tamo gdje odlaze svi leptiri. U zemlju cvijeca, u zemlju cuda.

(ova prica je posvecena djeci oboljeloj od leukemije)

Ivan B.

Hitovi: 6315