Evo na vijestima baka u svojim ranim osamdesetim godinama zivota opisuje jutrosnji incident u Vancouveru, naime, dok je setala svoga psica iz vedra neba, niotkuda na glavu joj je palo dva para muskog donjeg rublja a odmah zatim i nekoliko rucnika...
Bakica nadalje kaze da je prvi par tog rublja veoma kvalitetan i izradjen od najbolje vrste konoplje kakvu ne pamti jos od vremena Woodstock-a 1969. a drugi par od cistog sukna, pise domaca proizvodnja ali ne i tocno porijeklo zemlje. Taj ves ima po sebi aplikacije na jednom su sitni mali kenguri a na drugom ruzicaste tufne.
Takodjer kaze, da na jednom od rucnika je sitnim vezom necije spretne ruke izvezeno Kuljani forever a na drugom Proud to be Croat.
Babac je sve to pospremila u odjel "lost and found" (izgubljeno - nadjeno) , i ako se nitko ne javi ona ce rublje koristiti kao krpe za prasinu,
Spremna je poslati postom sve nadjeno i pri tom seretski namignula da nema nista protiv upoznati vlasnika istih.
Ti Ivane sad dobro pregledaj mozda onako iznenadjen od soka nisi ipak primjetio da ti nedostaje nesto od unutarnjeg vesa, ako je tvoje javi pa da se stvar uredi i rijesi kako je najbolje.

Pravo kino, pravo kino je bilo jutros kod mene. Naime, preko noæi sam vani na štriku ostavio robu da se suši i gle èuda... kad sam ustao nema moje robe na štriku , netko drpio preko noæi ko u Bosni . Zparavo u Bosni se to zapravo nije ni dešavalo, bar nije u našem selu. I tako ja ostadoh bez posteljine, piðame, èarapa, majica i joše nekih stavri ali se baš ne sjeæam šta je sve bilo. Ali bilo je i jedno ugodno iznenaðenje. Na štriku su ostali svi ruènici i donji veš. Vjerovatno je noæni poslužitelj bio u žurbi ili mu te stvari ipak nisu trebale, ili je nekaj drugoga. Eto ima Balkana i mimo Balkana.

Vidis kako se ti mucis stalno oko tog shout boxa dok objasnis s provociranjem ili bez njega, kod mene to ide cisto bez problema... naravno da provokacija nije najpokvareniji vid podsmijeha, samo sam htjela isprovocirati komentar ... i gle, uspjela sam...sala mala mala salaaalala dakle, idem sad cisto provokatorski ignorirati ovo oko naklapanja po shout boxu i pisati opet o zenksarima i onima koji se tako ne osjecaju, pisat cu o Nijemcima, Englezima i mozda kojem Talijanu, Hrvatu ili Vijetnamcu, zasto bas o njima ? Pojma nemam, tako mi doslo ....

Doista su osvrti nekad izvrsni predlosci za clanke ili price pa tako i ovi koje je Josip spomenuo. Smijanje je dokazano s medicinskog stajalista da djeluje kao lijek, cak kao zamjena za gimnastiku toliku jacinu ima i toliko je korisno za nas zivot. Podsmjeh je nesto sto nitko ili gotovo nitko ne voli, iako ga nitko ne voli primiti, mnogi ga vole darovati, ipak podsmijeh je u satiri ili sarkazmu ponekad dobro dosao jer dobroj satiricnoj komediji uvijek se mozemo nasmijati, zapravo kroz taj podsmijeh i izrugivanje stanja drustva, pojedinaca ili cijelih sistema. politickih dogadjanja itd. satiricar moze puno toga reci upravo kroz taj podsmijeh. Dakle, nuzno podsmijeh i nije uvijek toliko crn koliko ga mi dozivimo i kako ga vidimo.

Podsmijeh je ipak u nasim svakodnevnim zivotima jedna negativna pojava koja nas izolira, nabija nam komplekse nize vrijednosti, osjecaj odbacenosti i ne pripadanja odredjenom drustvu, osobama ili sredinama. To je narocito izrazeno u adolescentkoj dobi. Mladi u tako osjetljivoj dobi svoga zivota doista pate da budu prihvaceni, ne ismijani, da budu vazni i jednaki u drustvu. Kod nas starijih podsmijeh moze izazvati nelagodu ili povrijedjenost no ipak nekako lakse se s time nositi kad imamo vec sepet iskustva iza nas. Podsmijeh osim ako nije dobro isplaniran u knjizevnosti politici itd.. dakle kad govorimo o onom svakodnevnom podsmjehivanju jest zapravo besplatan i otrovan dar koji primamo i od kojeg nam se cini da poslije kise sunce ne moze vise zasjati. Uvijek se sjetim one dramske serije Budalina Tale... u svom sjecanju, sin priziva oca koji kaze....Ni jedan svirac ne moze nasvirati koliko igrac moze naigrati... nema dakle toga podsmijeha u zivotu koji ne moze biti nadvladan i iz kojeg ne mozemo izaci kao pobjednici. Prije ili kasnije podsmijeh se izruguje sam sebi, svojim kompleksima i svom sopstvenom neprihvacanju. U skoli zivotne voznje treba racunati na prepreke podsmijeha, poruge i izrugivanja no treba ici dalje, znati da poslije kise sunce mora sinuti kao blistavi, siroki , dobronamjerni osmjeh.

Od najranijeg djetinjstva pa sve do danas veoma ostro su mi se urezali ti podsmjesi u pamet. Sve sam ih prevazisla ali ostali su zabiljezeni. Od svega najvise se sjecam izraza lica osoba koje su mi djelile podsmijeh. Ovo govorim da pokusam slikovito objasniti koliki intenzitet zapravo ima negativna energija koju primamo od ljudi u nasim zivotima. Zasto bas lice ostane u sjecanju svih tih osoba nije mi potpuno jasno ali tako je, kad se cita podsmijeh ostavljen specijalno za mene ili tebe opet se moze vidjeti izraz lica tako jak odraz podsmijeh ima u nasoj svijesti. Cinicnost je dio podsmijeha no cini mi se da je sarkazam odnio pobjedu u kategoriji podsmijavanja. Nadodala bih jos da je i provokativnost vrlo uspjesan metod podsmijavanja i da je jedan od ako se moze reci tako najpokvarenijih vidova podsmijeha, no veoma uspjesan u svijetu ismijavanja u biti obicno podsmijeh zeli istaknuti svoje ja , svoj unutarnji kompleks bilo nize bilo vise vrijednosti i time nanijeti stetu i ponizenje onome kome je upucen.

Kad savladam ovaj mali prozor u koji staje samo tri tisuæe i petsto karaktera, i u njemu vam uspijem reæi što sam namislio, i kad to bude uredno sa kvaèicama i ostalim kako treba, e onda ce to poèeti zapravo, ovo su sve samo vježbe iz pravopisa i èistopisa.
Pisao sam nekad sa ovim znakovljem, evo po sjeæanju odmah naðoh smjehuljak, sad mi na sasvim drugom mjestu na tipkovnici, a kad ga ovako pred vas postavim jednako vidim dolazi sa moga lica. Baš zgodno! Ode petsto karaktera dok trepneš.
Opažam da što više imamo vise nam fali. Pored sve ove miline i moguænosti, meni sad nedostaje da mi ovdje pored, jos i naše ranije pisanje pred oèima, nije to problem sve je postalo daleko na jedan klick, ali razmišljam, koliko je onoga što nas prijeèi i otežava nam, a koliko onoga što nas pokrene da oživimo.
Eto æu od ovoga Ivanovog smijeha koji se na sve nas proširi, reæi par rijeèi o Dobrom Duhu Kršæanskog smijeha. Jer ni smijehovi nisu svi isti, ima osmijeha i podsmijeha, osmijeh podiže a podsmijeh ponižava.
Ako hoæete da vam je vožnja uvijek zadovoljstvo, a ne zaboravimo da je upravo to oduvijek za nas bila Božija nakana, onda se morate odreæi nervoze. Sve razloge za nervozu jednostavno odbacite u paketu. Zašto onaj tamo samo ljudima smeta, zašto su neki bezobzirni, zašto je poledica ili kiša, sve to i more drugih bezveznih izgovora nije opravdanje da nam se u osmijeh useli podsmijeh. Jer æe on po svojoj naravi rušilaèkoj sve što smo sa osmjehom gradili porušiti. I tako dok osmijeh putovanje èini božanskim za sve putnike u vozilu, podsmijeh od njega napravi zaèas pakao.
U tradiciji i u genima smo naslijedili sklonost smijehu, to sam oduvijek u našemu narodu posebno volio, upravo to nas je èinilo pitomima i blagima, kad bi se sa svijetom poredili mogli bi pogrešno pomisliti da u našemu narodu samo poðekoji nije svetac.
Sreæa ne poredimo se sa svijetom nego sa našim IDEALOM, pa kad vidimo kakvi smo vozaèi, iako bi rado popustili nasoj prizemnoj naravi i u gužvi i žurbi i sami krenuli gristi si nokte, ili ne daj Bože dragi gristi èokoladu od muke, hahaha, ne, neæemo se žderati i kvariti si trenutak, dobri vozaèi nikada ne zaboravljaju putovanje, kakva god da je trenutna muka. U životu nisu strašne muke i problemi, nego je strašno što mnogi tome podlegnu, a dato nam je zapravo da se na tome uzdignemo.
Svi smo vidjeli do sad putujuæi, da je put krivudav i pun uspona i nizbrdica, ...Quote:

nika muka nije dovijeka

moja baka je ponavljala ko da mehlem stavlja na ranu,
Kad bi sviraèi mislili na muku koja je pred njima dok ne prosviraju, nikada mi njihove svirke èuli ne bi, shvatite svoju vožnju kao ucenje sviranja, znajuæi da vam nervoza ne pomaže, ona ce otpasti kao nepotrebna, a vožnja ona, ko simfonija.
Mnogi niti prave razliku niti obracaju pažnju da li se smiju ili podsmijavaju, meni ovo kao i Josipu smijeh pa ga pozdravljam, i u njemu pozdrav svima, idem prije nego ovaj prozor zajauèe, ne trpaj više u me insanu kršteni!
Ako sam koju kvaèicu ispustio ne galamite na me, ipak je najvažnije da znam gdje mi je osmjeh evo ga , :-), kad se sjetim, i da pojma nemam gdje mi je podsmijeh, pitam se da li sam ikad i znao.